Nakon razdoblja vladavine dinastije Trpimirovića ugarska dinastija Arpadovića dolazi na hrvatsko prijestolje. Dobili su ime po Arpadu, mađarskom vladaru s prijelaza IX. i X stoljeća.

Koloman se 1102. godine u Biogradu okrunio za hrvatskog kralja. Od tada su Hrvatska i Ugarska bile povezane osobom vladara u personalnu uniju.

Ludovik I. Anžuvinski je krenuo u osvajanje Dalmacije 1356. godine. Poslao je vojsku na mletačke posade u Dalmaciji, ali i na samu Veneciju. Godine 1358. potpisan je mir u Zadru kojim se venecija odrekla posjeda pd Kvarnera do Drača.

Petar Svačić nije dopusio Mađarima prijelaz preko hrvatske zemlje i dolazi do sukoba 1097. godine u kojem su Hrvati poraženi, a Petar je poginuo.

Stjepan II. (1089.-1091.) je bio posljednji muški član dinastije Trpimirovića. Nakon njegove smrti nije bilo muškog nasljednika pa je slijedila borba za prijestolje između hrvatskog velikaša Petra Svačića i mađarskog kralja Kolomana Arpadovića. Petar Svačić je 1097. u bitki kraj Gvozda poginuo, a Koloman je mirnim dogovorom 1102. preuzeo hrvatsku krunu. Zauzvrat je Koloman priznao sva prava i povlastice hrvatskog plemstva. S time je Hrvatska ušla u državnu zajednicu s Ugarskom (Mađarskom) u kojoj je ostala sve do 1918. god.