Najviše vode hlapi iz oceana (tako da voda prelazi iz tekućine u vodenu paru), a isto tako na njih pada i najviše oborina i to procesom kondenzacije kada voda prelazi iz vodene pare u tekućinu.

Jedno od najugroženijih područja su obale. Obale su u visokom riziku od zagađenja jer se na obalnim područjima u more izlijevaju nepročišćene otpadne vode, a to zagađenje se lako širi vodom i onečišćuje velike površine.

Slatka voda koja se nalazi na Zemlji može se podijeliti na dvije velike kategorije: tekućice (voda koja teče, npr. rijeke) i stajaćice (voda koja ne teče, npr. močvare i jezera). Tekućice su vode koje teku od izvora prema ušću. Njima pripadaju potoci i rijeke. Stajaćicama pripadaju i bare, ribnjaci, lokve.

Kondenzacija je proces u kojem voda prelazi iz vodene pare u tekućinu. Taj proces se odvija u oblacima i njime nastaju padaline. Kada voda ishlapi i digne se u visoke slojeve atmosfere, u oblake, ona se tamo hladi i prelazi u tekuće stanje, već spomenutim procesom - kondenzacijom. Kad oblaci otežaju, ta se voda ponovno u obliku padalina (kiša, tuča ili snijeg) vraća na Zemlju. Najviše vode hlapi iz oceana, a isto tako na njih pada i najviše oborina. Dio vode koja oborinama dolazi na kopno hlapi, dio otječe površinom kopna, a dio prodire kroz tlo stvarajući podzemne vode.

Sva slatka voda na Zemlji može se podijeliti u tri velike kategorije: površinsku vodu koja se nalazi na površini Zemlje u tekućem stanju, podzemnu vodu koja je ispod površine Zemlje i led koji je zamrznuta slatka voda.

Većina Zemljine površine pokrivena je vodom. Voda je važna za sva živa bića. Smatra se da su se prva živa bića pojavila u vodi, a danas je voda sastavni dio svih živih bića. Oko 71% Zemljine površine prekriveno je vodom, a ostatak čini kopno.

Puči su otvori na listovima kroz koje izlazi višak vode. Najčešće se nalaze s donje strane lista, a ako biljci nedostaje vode, mogu se zatvoriti tako da voda ne može izlaziti iz biljke.

Transpiracija je pojava isparavanja vode kroz puči na listovima. Do transpiracije dolazi kada biljka ima dovoljno vode, pa višak izlazi transpiracijom. Što je transpiracijska površina veća, a zasićenost atmosfere vodenom parom manja, to je veća i potencijalna transpiracija. No stvarna transpiracija ovisi i o drugim čimbenicima, npr. o mogućnosti biljke da izgubljenu vodu nadoknadi apsorpcijom iz tla, o građi listova, stanju puči, koje mogu biti više ili manje otvorene ili zatvorene, i dr.

Postoje organizmi koji su jako osjetljivi na onečišćenja. Takve organizme nazivamo bioindikatorima čistih voda. U Jadranskome moru takva je vrsta alga jadranski bračić, a bioindikatori čiste slatke vode su potočna pastrva i riječni rak. Ako je u moru prisutna morska salata, ona predstavlja bioindikator onečišćenog mora.