Jedan dio kemijske energije hrane pretvara se u mehaničku energiju koja se iskorištava za rad i kretanje organizma, a drugi dio se pretvara u toplinu koja zagrijava tijelo. Dio energije gubi se preko površine tijela u obliku topline. Preostali dio kemijske energije pohranjuje se u tijelu u različitim tvarima i iskorištava po potrebi za različite životne procese.

Fotosinteza je proces stvaranja šećera glukoze (hranjiva tvar) i kisika. Pri tome se svetlosna energija pretvara u kemijsku i pohranjuje se u glukozi.

Ljudsko tijelo će gubiti toplinu ukoliko je toplije od svoje okoline jer se toplina gubi i preko površine tijela živih bića. Ako je tijelo toplije od okoline, ono gubi toplinu, a ako je hladnije od okoline, ono prima toplinu.

Hranjiva tvar koja se pohranjuje u tijelu alge i biljke. Dijelovi biljke osobito bogati škrobom su korijen, stabljika i plod. Nastaje iz neiskorištenog dijela glukoze.

Organizmi koji se hrane razlažući ostatke uginulih živih bića iz okoliša. To neke gljive i neke bakterije. Njihov je značaj velik i za ekosustav jer "čiste" ekosustav od ostataka uginulih organizama.

Više hranidbenih lanaca, koje međusobno povezuju zajednički članovi.

Postoji 4 reda potrošača u hranidbenom lancu.

Proizvođači imaju najviše energije na raspolaganju jer se nalaze na početku svakog hranidbenog lanca (primjerice biljke). S obzirom na to da svaki član hranidbenog lanca iskoristi za svoje potrebe određeni dio energije koja je bila pohranjena u hrani koju je pojeo, na sljedećeg člana prenese se samo manji dio energije, To znači da najviše energije na raspolaganju ima proizvođač, a potrošač svake sljedeće razine hranidbenog lanca sve manje energije.

Organizmi istog ekosustava nisu međusobno povezani samo jednim hranidbenim lancem, već je svaki organizam u pravilu član više hranidbenih lanaca.

Mogućnost fotosinteze imaju alge i biljke. Osim u biljkama i algama, fotosinteza se obavlja i u nekim bakterijama, dakle organizmima koji u svojim stanicama imaju klorofil i obično su zelene boje. Fotosinteza je proces stvaranja šećera glukoze (hranjiva tvar) i kisika. Pri tome se svetlosna energija pretvara u kemijsku i pohranjuje se u glukozi.

Svejedi u kopnenom ekosustavu pripadaju potrošačima II. reda.

S obzirom na to da svaki član hranidbenog lanca iskoristi za svoje potrebe određeni dio energije koja je bila pohranjena u hrani koju je pojeo, na sljedećeg člana prenese se samo manji dio energije, To znači da najviše energije na raspolaganju ima proizvođač, a potrošač svake sljedeće razine hranidbenog lanca sve manje energije.

Ukoliko neki organizmi nemaju dovoljno energije dolazi do obolijevanja i na kraju umiranja. S obzirom da živa bića troše nergiju za životne procese i zagrijavanje tijela, ako nemaju dovoljno energije na raspolaganju, oboljet će, smanjit će se njihova mogućnost razmnožavanja te će ponekad i uginuti. Stoga je izuzetno važno svakom živom biću osigurati hranu i dovoljno energije za život.

Organizmi koji uzimaju gotovu hranu iz okoliša nazivaju se potrošači. Potrošači su primjerice životinje (npr. vuk, zec)jer one ne mogu samostalno proizvesti hranu, već uzimaju gotovu iz okoliša. Potrošači koji se hrane isključivo biljkama su biljojedi, dok se mesojedi hrane isključivo mesom. Svejedi su potrošači čija prehrana uključuje i biljke i životinje.

Više hranidbenih lanaca, koje međusobno povezuju zajednički članovi, nazivamo hranidbena mreža. Unutar jedne hranidbene mreže isti mesojed može biti na drugačijim položajima u različitim hranidbenim lancima.

Organizmi koji mogu samostalno proizvoditi hranu procesom fotosinteze. To su primjerice alge i biljke.

Vrganj je gljiva, a gljive pripadaju razlagačima.

Proces stvaranja šećera glukoze i kisika pomoću svjetlosne energije. Tijekom fotosinteze svjetlosna energija se pretvara u kemijsku i pohranjuje u glukozi.

Povezanost u prehrani, odnosno od proizvođača pa do razlagača nazivamo Hranidbenim lancem.

Organizmi koji mogu samostalno proizvoditi hranu procesom fotosinteze nazivaju se proizvođači. Hrane sebe i sav živi svijet, stoga su temelj svake životne zajednice. To su primjerice alge i biljke.

Naše tijelo dobiva kemijsku energiju koja se pretvara u ostale oblike energije.

Ukoliko kuća ima toplinsku izolaciju, preko zima kada je okolina hladnija od kuće, toplina iz kuće neće ići u okolinu

Neiskorišteni dio glukoze pretvara se u škrob koji se kao hranjiva tvar pohranjuje u tijelu alge i biljke. Dijelovi biljke osobito bogati škrobom su korijen, stabljika i plod.

S obzirom da čovjek nema gustu dlaku na površini tijela, mora nositi odjeću kako bi spriječio gubitak topline. Stoga je bitno obući nekoliko slojeva odjeće kada je jako hladno jer se između slojeva odjeće zadržava zrak koji je toplinski izolator.

Organizmi koji uzimaju gotovu hranu iz okoliša.

Perje i dlaka su dobri toplinski izolatori kod životinja. Gusto perje i dlaka karakteristični su za životinje koje žive u hladnim područjima, a njihova gustoća kod životinja umjerenog područja ovisi o godišnjem dobu. Osim perja i dlaka dobar toplinski izolator su i masne naslage ispod kože. S druge strane, primjerice gmazovi energiju za životne procese nadoknađuju sunčanjem, dok se pingvini skupljaju u grupe kako bi smanjili gubitak topline iz tijela.

Povezanost u prehrani, od proizvođača preko niza potrošača, sve do razlagača.

Korijen, stabljika i plod su bogati škrobom. Škrob je neiskorišteni dio glukoze koji je nastao procesom fotosinteze.

Morski pas kao glavni predator u morskom ekosustavu pripada potrošaču IV. reda.

Energija u hranidbenom lancu prenosi se preko hrane. Hranidbenim lancem prikazujemo povezanost u prehrani, od proizvođača preko niza potrošača, pa sve do razlagača.

Organizmi koji se hrane razlažući ostatke uginulih živih bića iz okoliša nazivaju se razlagači. Razlagači su neke gljive i bakterije. Bitni su za ekosustav jer ga "čiste" od ostataka uginulih organizama.

Proizvođači su alge i biljke. Nazivamo ih proizvođačima jer mogu samostalno proizvoditi hranu procesom fotosinteze.