Osjetilne i potporne stanice grade osjetila. Osjetilne stanice zadužene su za primanje podražaja, koje pretvaraju u živčane impulse. Ti se impulsi potom živcem prenose u odgovarajući dio velikog mozga, gdje se obrađuju i prepoznaju kao osjet. Dakle, za stvaranje osjeta važna su osjetila (osjetilne i potporne stanice), osjetilni živac i odgovarajuće područje u velikom mozgu.

Osjetilom vida većina ljudi prima najviše podražaja. Gotovo sve informacije koje naš mozak dobije o okolini, dobiva putem osjetila vida (čak 90 % informacija). Osjetilo vida obuhvaća primanje podražaja, prijenos podražaja i obrađivanje podražaja. Podražaj primamo iz okoline pomoću oka. Zatim se podražaj prenosi pomoću vidnog živca do središta za vid u velikom mozgu, gdje se obrađuje i gdje nastaje pravilno okrenuta, jedinstvena i jasna slika.

Trepavice, obrve i kapci pomoćni su dijelovi oka kojima je primarna uloga zaštita očne jabučice. Pomoćni dijelovi su i mišići pokretači oka koji usmjeruju očnu jabučicu prema promatranome predmetu. Za stvaranje slike zaduženi su glavni dijelovi oka.

Dalekovidnost je poremećaj vida. Dalekovidnost uzrokuje zamućivanje predmeta koji su približeni. Kod dalekovidnih osoba slika nastaje iza vidnih stanica, pa se nošenjem ispupčenih leća ispravlja lom zraka.

Kratkovidnost je poremećaj vida. Kratkovidnost uzrokuje zamućivanje slike predmeta koji su udaljeni. Kod kratkovidnih osoba slika nastaje ispred vidnih stanica, pa se nošenjem udubljenih leća ispravlja lom zraka.

Sljepoća podrazumijeva potpuni nedostatak vida. Slijepe osobe ne mogu čitati tiskani tekst, ali zato postoji Brailleeovo pismo koje se sastoji od izbočenih točkica. Danas postoje i brojni računalni programi koji čitaju tekst, što slijepim osobama omogućuje slušanje pisanih sadržaja.

Uho je osjetilni organ za sluh i ravnotežu. Slično kao osjetilo vida, i osjetilo suha se sastoji od osjetnog organa (uha), osjetnog živca (slušnog živca) i moždanog središta zaduženog za taj osjet (središte za sluh). Uho čine vanjsko, srednje i unutarnje uho, koje je također važno i za ravnotežu.

Građa uha može se podijeliti na tri cjeline: vanjsko uho, srednje uho i unutarnje uho. Vanjsko uho čine uška i zvukovod, koji zvuk prenosi do srednjeg uha gdje su smješteni bubnjić i slušne košćice. Slušne košćice titranje prenose u unutarnje uho gdje se nalaze slušne stanice koje podražaj pretvaraju u impuls koji se prenosi u središte za sluh u velikome mozgu.

Slabočujnost je oštećenje sluha u kojem je sluh oslabljen, ali osoba i dalje čuje. Može se korigirati nošenjem slušnog aparatića. Jakost zvuka, kao i vrijeme koje provedemo izloženi jakom zvuku, mogu oštetiti sluh. Uzrok slabočujnosti može biti i upala uha, oštećenje bubnjića, smanjena pokretljivost dijelova srednjeg uha zbog starosti.

Gluhoća je potpuni gubitak sluha. Osoba može biti gluha od rođenja ili može izgubiti sluh zbog različitih oštećenja slušnih organa. Može se oštetiti dio uha, slušni živac ili središte za sluh u mozgu. Ugradnja pužnice u nekim slučajevima može pomoći osobi.

U unutarnjem se uhu nalaze osjetilni organi za ravnotežu i orijentaciju tijela u prostoru. Organ za ravnotežu ispunjen je tekućinom, koja se giba svakim našim pokretom tijela ili glave. Kretanje podražuje osjetilne stanice za ravnotežu i gibanje, stvara se živčani impuls i putuje u mozak.

Na površini jezika, koja je naborana i izbrazdana, nalaze se osjetilne stanice za okus. Dodirivanje nečeg jezikom omogućuje nam da osjetimo okus tako što osjetilne stanice za okus kemijske podražaje pretvaraju u živčane impulse, koji okusnim živcem putuju do dijela velikog mozga odgovornog za osjet okusa. Možemo razlikovati pet okusa: slatko, slano, gorko, kiselo i umami.

Osjetilne stanice za miris nalaze se u nosu. Podražaj mirisa pretvara se u živčani impuls u osjetilnim stanicama, koje se nalaze u gornjem dijelu nosnih šupljina. Putem osjetilnog njušnog živca impuls se prenosi do središta za njuh u velikome mozgu, gdje nastaje osjet njuha.

U koži se nalaze različita osjetilna tjelešca, a svako od njih prepoznaje različite podražaje. Tako postoje osjetilna tjelešca za hladnoću, osjetilna tjelešca za toplinu, osjetilna tjelešca za opip, a osjet bola prepoznaju živčani završetci. Postoje dijelovi kože različite osjetljivosti. Primjerice, jagodice prstiju, koje su često izložene podražajima, imaju više osjetilnih stanica.