Analizom mokraće se može utvrditi prisutnost bakterija koje uzrokuju upalu mokraćnog mjehura, trovanja, prisutnost opijata u organizmu, itd. Testne vrpce reagiraju na različite tvari u mokraće, primjerice promjenom boje naznačuju da je neka tvar prisutna (glukoza, krv, neki proteini). Izgled i miris također mogu dati neke informacije o sastavu mokraće, ali puno manje precizne, dok biokemijska analiza daje najdetaljnije informacije, ali je dugotrajnija.

Bolno mokrenje, osjećaj peckanja pri mokrenju te čestala potreba za mokrenjem znakovi su upale mokraćnog mjehura. Svaka oboljela osoba ne mora imati sve od navedenih simptoma. Do upale dolazi zbog prisustva bakterija u mokraćnom sustavu, a dijagnosticira se analizom sastava mokraće.

Upala mokraćnog mjehura uzrokovana je bakterijama, pa se vrlo uspješno liječi antibioticima. Neliječena upala mjehura može se proširiti i na druge organe sustava za izlučivanje, zbog čega je bitno što prije otići liječniku ako se sumnja na upalu mokraćnog mjehura.

Bubrežni kamenci nakupine su kristaliziranih otpadnih tvari u bubrezima. Kako bi se pomoglo izlučiti ih iz tijela, moguće ih je ultrazvukom razbiti na malene komadiće, koji lakše izlaze iz tijela zajedno s mokraćom uz konzumaciju veće količine tekućina.

Veća oštećenja bubrega mogu dovesti do njihovog zatajenja (prestanka rada). Tada može doći do poremećaja u održavanju homeostaze i trovanja samog organizma. Opcije liječenja su hemodijaliza ili transplantacija nefunkcionalnog bubrega.

Hemodijaliza je proces filtriranja krvi izvan tijela koji zamjenjuje funkciju bubrega. Ona je potrebna osobama koje nemaju niti jedan funkcionalni bubreg i mora se primjenjivati nekoliko puta tjedno. Iz krvi se hemodijalizom izlučuju otpadne i štetne tvari, odnosno održava se normalan sastav tjelesnih tekućina.

Umjetni je bubreg uređaj za hemodijalizu. Kroz sustav polupropusnih membrana pumpa krv iz tijela osobe. Otpadne i štetne tvari difuzijom prelaze iz krvi u umjetni bubreg, a pročišćena se krv vraća natrag u tijelo pacijenta.

Transplantacija bubrega trajni je oblik liječenja kod osoba kojoj zataje oba bubrega. Darivatelj i primatelj u procesu transplantacije moraju biti genetski podudarni, što se češće događa među srodnim ljudima nego među nasumičnim osobama, ali moguće je i među ljudima koji nisu u srodstvu. Važno je da se genski podudaraju kako ne bi došlo do odbacivanja presađenog organa.

Zdrava osoba ima bistru i žućkastu mokraću, s tim da boja može varirati od svjetložute do tamnosmeđe. Tamna i mutna mokraća ukazuje na dehidraciju, a tragovi krvi ukazuju na poremećaje u sustavu organa za izlučivanje.

Inkontinencija je nemogućnost kontrole mokrenja. Neki od uzroka inkontinencije su infekcija, stres, slabljenje mišića mjehura, kamenci i ozlijede.