Sustav za izlučivanje kod čovjeka sastoji se od dva bubrega, dva mokraćovoda, jednog mokraćnog mjehura i jedne mokraćne cijevi. Putem sustava za izlučivanje, u mokraći, iz organizma se izbacuju sve potencijalno štetne tvari te tvari kojih ima previše (npr. višak vode, višak soli). Korisne tvari (npr. šećeri) vraćaju se natrag u krv.

Čovjek obično ima dva bubrega. Bubrezi su smješteni s leđne strane tijela, nešto iznad ošita. Kako su bubrezi parni organi, svaki se nalazi s jedne strane kralježnice. Bubreg je neposredno okružen masnim tkivom koje ga štiti od mehaničkih ozljeda. Ono se nalazi neposredno nakon zaštitne ovojnice, koja je dio bubrega. U bubrezima se filtrira i pročišćava krv.

Mokraćni mjehur je mišićni organ. Glavna je uloga mjehura prikupljanje mokraće između pražnjenja mjehura.

Mokraćno-spolnu cijev imaju samo muškarci, jer kroz nju prolaze i mokraća i sperma. Kod žena su mokraćna cijev i reproduktivni organi u potpunosti odvojeni.

U bubrezima se filtrira krv, pri čemu nastaje mokraća. Nakon filtriranja u krv se vraćaju tvari koje su korisne za organizam, dakle voda, dio soli i glukoza (šećer, tj. hranjive tvari), dok se izbacuju sve potencijalno štetne tvari te tvari kojih ima previše (npr. višak vode).

Bubrežna arterija zadužena je za dovođenje krvi do bubrega, nakon čega se grana do kapilara kroz čije stjenke se krv filtrira i ulazi u bubreg.

Bubrežna vena odvodi filtriranu krv iz bubrega u ostatak tijela. Kroz bubrežnu venu prolazi pročišćena krv iz koje je bubreg uklonio štetne tvari i višak soli.

Bubrezi ne mogu pojačati ili smanjiti izbacivanje soli, već samo pojačati ili smanjiti izlučivanje vode iz tijela, čime utječu i na koncentraciju soli. Zbog toga će u situaciji kada je previše soli u tijelu bubrezi potaknuti i zadržavanje vode, kako bi se smanjila koncentracija soli u tjelesnim tekućinama (ista količina soli topi se u većoj količini vode, pa koncentracija opada).

Bubrezi rade kako bi zadržali stalne razine vode u tijelu. Zbog toga, ako osoba popije previše vode, bubrezi potaknu pojačano izlučivanje vode. Primjer toga je učestalo mokrenje nakon konzumacije velike količine tekućine.

Zdrava osoba ima bistru i svijetlo žutu mokraću. Tamna i mutna mokraća ukazuje na dehidraciju, dok tragovi krvi ukazuju na poremećaje u sustavu organa za izlučivanje. Putem sustava za izlučivanje, u mokraći, iz organizma se izbacuju sve potencijalno štetne tvari te tvari kojih ima previše (npr. višak vode, višak soli). Korisne tvari (npr. šećeri) vraćaju se natrag u krv i ne bi se smjele nalaziti u mokraći.

Simptomi upale mjehura su bolno mokrenje, osjećaj peckanja pri mokrenju i učestala potreba za mokrenjem. Upala mokraćnog mjehura češća je kod žena jer imaju kraću mokraćnu cijev. Zbog kraće mokraćne cijevi bakterije koje uzrokuju upalu lakše stižu do mokraćnog mjehura. Upala mokraćnog mjehura uzrokovana je bakterijama, pa se vrlo uspješno liječi antibioticima.

Hemodijaliza je proces filtriranja krvi izvan tijela koji zamjenjuje funkciju bubrega. Primjenjuje se kao terapija kod ljudi kojima niti jedan od dva bubrega nije funkcionalan.

Transplantacija bubrega primjenjuje se kod prestanka rada oba bubrega zbog bolesti ili ozlijede. Bubreg može donirati živi darivatelj ili se bubreg može uzet od darivatelja nakon smrti. Prije transplantacije treba provjeriti jesu li darivatelj i primatelj genetski podudarni.

Inkontinencija je nemogućnost zadržavanja mokraće. U većem riziku za inkontinenciju su ljudi starije dobi, pretile osobe, osobe s malo tjelesne aktivnosti te osobe koje su preboljele mnogo infekcija sustava za izlučivanje.

Kristaliziranjem tvari nastaju kristalići koji se nazivaju bubrežni kamenci. Liječe se operativno ili pomoću ultrazvučnih valova te uz pravilno liječenje ne dovode do zatajenja bubrega.