Politika u Hrvatskoj od sklapanja nagodbi do početka Prvog svjetskog rata

Revizija nagodbe

Dogovorena je revizija Nagodbe:
- Hrvatska sada mogla zadržati 45% poreza za svoje potrebe
- 55% je morala davati u zajedničku blagajnu s Ugarskom
--> time je ukinut fiksni dio Nagodbe od 2 200 000 forinti

Ivan Mažuranić

- postao hrvatski ban 1873. godine
- „ban pučanin“ -> nije bio plemićkog podrijetla
- zaslužan za modernizaciju i reforme u području uprave, sudstva, školstva i zaštiti ljudskih i građanskih prava
- tražio je novu reviziju Nagodbe, nadajući se da će Vojna krajina pripasti Hrvatskoj

Kad je Austro-Ugarska okupirala BiH, više nije bilo opasnosti od Osmanlija i Vojna krajina više nije imala svoju svrhu.
Mažuranić je odstupio s pozicije bana 1880. jer je bio razočaran što se Vojna krajina nije razvojačila i spojila s Hrvatskom.

Ladislav Pejačević

- 1881. godine postaje novi ban
- unionist
- dovršio pripojenje Vojne krajine Banskoj Hrvatskoj

Ban Pejačević dopustio je uvođenje mađarskog na željeznice, pošte, urede državne uprave. Na zgrade su postavljani dvojezični grbovi, a to dovodi do protumađarskog nezadovoljstva u narodu. Ljudi skidali i uništavali grbove. Pejačević podnio ostavku.

Kako bi se smirila situacija u Hrvatskoj, car je imenovao povjerenika za Hrvatsku koji bi vratio grbove i smirio pobune. Postavljani nijemi grbovi (bez natpisa).

Karoly Khuen Hedervary

- 1883. godine postaje novi ban
- podmićivao je ljude da pridobije zastupnike u Saboru, najviše unioniste i srpske političare

U Khuenovo vrijeme je predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu bio Izidor Kršnjavi, koji je gradio škole, bolnice, muzeje i kazališta po Hrvatskoj. 1895. na otvorenju zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu bio je i kralj Franjo Josip I. i ban Khuen, dio zagrebačkih studenata spalio mađarsku zastavu (među njima i Stjepan Radić).
1/2

Hrvatska pučka seljačka stranka

- osnovali je Antun i Stjepan Radić 1904. godine
- protumađarski pokret 1903. ih je na to potaknulo
--> vidjeli su da je seljaštvo snažno, ali nema pravo glasa, pa ne mogu ništa napraviti
- glavni cilj stranke je bio borba za opće pravo glasa za muškarce

Politika novog kursa

- Ante Trumbić i Frano Supilo je pokreću u Dalmaciji
- prema njima se treba okrenuti Mađarima kao otpor Austriji
- potporu su dobili i od srpskih političara

Hrvatsko-srpska koalicija

1905. Riječka rezolucija – dokument kojim su političari novog kursa podržali mađarsku oporbu, a Mađari su
trebali podržati ujedinjenje hrvatskih zemalja
1905. Zadarska rezolucija – srpski političari u Zadru koji su potpisali da podržavaju politiku novog kursa pod uvjetom da se prizna ravnopravnost Hrvata i Srba

Na temelju ove dvije rezolucije stvorena je Hrvatsko-srpska koalicija
- u nju ušla većina stranaka, osim HPSS (Hrvatske pučke seljačke stranke)

Politika novog kursa na koncu je propala
- jer su se ugarski političari dogovorili s Austrijom i nisu više trebali hrvatske političare