Upravni i neupravni govor

Upravni govor

Upravni je govor doslovno navođenje čijih riječi.

Na primjer,
"Hoće li ona poći sa mnom?" pitao je Oliver.

Neupravni govor

Neupravni je govor prepričan tuđi govor.
Tuđe rečenice su uklopljene u pripovjednu rečenicu.

Na primjer,
Oliver je pitao hoće li ona također ići.

Redoslijed navođenja i objašnjenja u rečenici s upravnim govorom

Rečenica s upravnim govorom ima dva dijela:
- doslovno navođenje čijih riječi
- objašnjenje
1/4

Navodnici

Rečenica koja se navodi označava se navodnicima.

Upravni se govor u tisku može označavati na dva načina:
- navodnicima ( » « , „ ”). Na primjer, »Ovo izgleda super!« Tina je rekla uzbuđeno., „Slažem se!” dodala je Sara.
- crticom ( - ). Na primjer, - Idem smjesta po njega - reče gospodin Markić.

Upravni se govor u rukopisu označava samo:
- navodnicima („ ”). Na primjer, „To je vrlo uzbudljivo!” rekla je Helena.

Upravni govor u neupravni govor

Upravni se govor može preoblikovati u neupravni sklapanjem objašnjenja i navođenja u složenu rečenicu
s pomoću veznika da, kako ili neka.
1/6