Upravni i neupravni govor
Upravni govor
Upravni je govor doslovno navođenje čijih riječi.
Na primjer,
"Hoće li ona poći sa mnom?" pitao je Oliver.
Na primjer,
"Hoće li ona poći sa mnom?" pitao je Oliver.
Neupravni govor
Neupravni je govor prepričan tuđi govor.
Tuđe rečenice su uklopljene u pripovjednu rečenicu.
Na primjer,
Oliver je pitao hoće li ona također ići.
Tuđe rečenice su uklopljene u pripovjednu rečenicu.
Na primjer,
Oliver je pitao hoće li ona također ići.
Redoslijed navođenja i objašnjenja u rečenici s upravnim govorom
Rečenica s upravnim govorom ima dva dijela:
- doslovno navođenje čijih riječi
- objašnjenje
- doslovno navođenje čijih riječi
- objašnjenje
1/4
Navodnici
Rečenica koja se navodi označava se navodnicima.
Upravni se govor u tisku može označavati na dva načina:
- navodnicima ( » « , „ ”). Na primjer, »Ovo izgleda super!« Tina je rekla uzbuđeno., „Slažem se!” dodala je Sara.
- crticom ( - ). Na primjer, - Idem smjesta po njega - reče gospodin Markić.
Upravni se govor u rukopisu označava samo:
- navodnicima („ ”). Na primjer, „To je vrlo uzbudljivo!” rekla je Helena.
Upravni se govor u tisku može označavati na dva načina:
- navodnicima ( » « , „ ”). Na primjer, »Ovo izgleda super!« Tina je rekla uzbuđeno., „Slažem se!” dodala je Sara.
- crticom ( - ). Na primjer, - Idem smjesta po njega - reče gospodin Markić.
Upravni se govor u rukopisu označava samo:
- navodnicima („ ”). Na primjer, „To je vrlo uzbudljivo!” rekla je Helena.
Upravni govor u neupravni govor
Upravni se govor može preoblikovati u neupravni sklapanjem objašnjenja i navođenja u složenu rečenicu
s pomoću veznika da, kako ili neka.
s pomoću veznika da, kako ili neka.
1/6