Naš planet Zemlju nazivamo plavim planetom jer 71% planeta čini voda, a samo 29% čini kopno.

Također, veliki udio voda čini i u ljudskom tijelu kao najzastupljeniji kemijski spoj.
- - -
Ljudsko tijelo može preživjeti tjednima bez hrane, ali bez vode samo nekoliko dana jer se sve kemijske reakcije u stanicama odvijaju u vodi.
- - -
Najveći postotak vode je kod novorođenčadi (oko 80%) , a zatim se taj postotak starenjem sve više smanjuje (oko 55%) , odnosno mijenja se tijekom različitih životnih razdoblja.

Hidrosfera je vodeni omotač oko Zemlje, koji obuhvaća svu vodu na zemlji u svim agregacijskim stanjima: čvrstom (ledenjaci, snijeg), plinovitom (vodena para) i tekućem (mora, oceani, rijeke, jezera, potoci...)

Od ukupne količine vode na Zemlji (71%), najveći udio čine mora i oceani 96,5%, zatim 1.7% ledenjaci, 1.7% podzemne i površinske vode i preostalih 0.1% čini voda u atmosferi i biosferi.

Voda u prirodi neprestano kruži, a takav ciklus kruženja vode u prirodi nazivamo HIDROLOŠKI CIKLUS.

Hidrološki ciklus započinje energija Sunčeva zračenja koja zagrijava vodene površine, te dolazi do isparavanja u obliku vodene pare. Vodena para se zbog manje gustoće podiže u više slojeve atmosfere gdje se hladi i kondenzira u kapljice vode ili kristaliće leda pri čemu nastaju oblaci.

Voda iz oblaka se vraća izravno u površinske ili prodire u podzemne vode na Zemlji u obliku oborina (kiše, snijega, leda...).

Biljke, također sudjeluju u hidrološkom ciklusu jer višak vode izlučuju kroz listove procesom transpiracije.

Prirodne vode razlikuju se prema okusu: slana, slatka, kisela i gorka.

Od 71% ukupne vode na Zemlji, najveći dio čini slana voda (oko 98.2%) koja je neupotrebljiva za piće, poljoprivredu i pripremanje hrane.

Slatka voda dostupna je u samo vrlo malom postotku (oko 1.7%), najvećim dijelom u podzemnim vodama.

Veći dio tog postotka je onečišćen raznim štetnim tvarima poput kemikalija, umjetnim gnojivima koji se koriste za poljoprivredu, komunalnim otpadnim vodama (naftni derivati, kiseline, deterdženti, teški metali), te raznim anorganskim i organskim tvarima.

Štetne tvari se pomoću kisika u vodi razgrađuju, što utječe na smanjenje količine kisika i pomor organizama u vodama koji nemaju dovoljnu količinu kisika, te dolazi do narušavanja prirodne ravnoteže.

Najveći problema današnjice u smislu ekološkog onečišćenja voda je zagađenje plastikom. Plastika je teško razgradiva, te se u velikim količinama nakuplja na površini voda.

Mikroplastika se ne nalazi samo na površinama voda, nego i na većim dubinama. Tragovi mikroplastike tijekom analize pronađene se u različitim ribama Jadranskog mora koje se koriste u ljudskoj prehrani.

Najveća količina pitke vode zarobljena je u ledenjacima, te se zbog toga nazivaju najvećim spremnicima pitke vode.

Najveće dostupne zalihe pitke vode nalaze se u podzemnim vodama, a manji dio u površinskim vodama.

Pitka voda mora biti bistra, bez mirisa i okusa, te ne smije sadržavati ni jednu drugu vrstu stranih tijela i patogenih bakterija, ni više od 0.1% kisika, ugljikova(IV) oksida i mineralnih tvari.

Voda ubrajamo u smjese tvari jer je dobro otapalo. U njenom sastavu mogu se pronaći otopljene mineralne tvari i plinovi.

Prema količini otopljenih mineralnih tvari vode se dijele na tvrde i meke vode.

Tvrde vode sadrže VEĆU količinu otopljenih mineralnih tvari, najviše su to magnezijeve i kalcijeve soli. Njenim zagrijavanjem nastaje kamenac. U tvrde vode ubrajamo: morsku vodu, riječnu vodu, vodovodnu vodu...

Meke vode sadrže MALU količinu otopljenih mineralnih tvari, sadrže vrlo malu količinu magnezijevih i kalcijevih soli ili ih uopće ne sadrže. Njenim zagrijavanjem ne nastaje kamenac. U tvrde vode ubrajamo: kišnica, destilirana voda...

Redestilirana voda, dobiva se višestrukom destilacijom i ubraja se u čiste vode. Takva voda ne sadrži otopljene mineralne tvari ni plinove u svom sastavu. Koristi se u medicini i farmaciji za pripremu lijekova.