Ova tvrdnja je točna, zarez označava kako što treba pročitati. Primjer:\n

\n
• Da, znam to već od prije. (zarez ističe potvrdnu česticu da, potvrđuje se da netko nešto zna već od prije)
\n
• Da znam to već od prije, rekao bih ti. (da je veznik kojim počinje rečenica)
\n

Ova tvrdnja nije točna. Zarez pišemo kod umetanja i naknadnog dodavanja, nizanja rečeničnih dijelova, nizanju riječi i nizanju rečenica.

Ova je tvrdnja istinita. Zarez može promijeniti značenje cijele rečenice. Primjer:\n

\n
• Iva će spremiti varivo od zelenih listova, svježeg graška i korabice. (sve nabrojeno su sastojci)
\n
• Iva će spremiti varivo od zelenih listova svježeg graška i korabice. (sastojci su zeleni listovi i korabica)
\n

\nZnačenje ovih rečenica nije isto zbog zareza.

U ovoj rečenici zarez se upotrebljava jer se nižu surečenice, tako nastaje vrsta nezavisnosložene rečenice -rečenični niz. Surečenica je jednostavna rečenica koja je sastavnica složene rečenice i ne ovisi od ostalih surečenica.

Ove dvije rečenice nemaju isto značenje.\n

\n
• Prva znači: Ne želim otići, želim to vidjeti.
\n
• Druga znači: Nemam želju to vidjeti.
\n

\nIako se ona sastoje od istih riječi imaju potpuno različito značenje koje ovisi o upotrebi zareza.

Ova tvrdnja je točna. Primjer pisanja zareza u tiskanim tekstovima:\n

\n
• Rekla sam to puno puta, ponovila da svi dobro čuju, napisala na vrata.
\n

Usklik i imenicu u vokativu od ostalih rečeničnih dijelova odvajamo zarezom. Primjer:\n

\n
• Uh, prejako si udarila! (usklik)
\n
• Petre, požuri se! (imenica u vokativu)
\n

Točno je napisana rečenica Ivane, požuri s odgovorom! Iza imenice u vokativu uvijek pišemo zarez.

Ispravno je napisana rečenica Ja sam glasna i hrabra, a on je neodlučan i tih. ispred zareza u tiskanim tekstovima ne stavljamo bjelilo, a iza stavljamo.

Ovdje se zarez upotrebljava jer se nižu surečenice (jednostavne rečenice koje čine složenu rečenicu).

Ovdje je zarez upotrijebljen jer je dio Martinova sestra umetnut te ga zbog toga odvajamo zarezom.

Rečenični prilozi naime i nažalost odvajaju se zarezom od ostalih dijelova rečenice. Primjer:\n

\n
• Naime, Luka je uvijek spreman pomoći.
\n
• Rekla mi je da se, nažalost, sve ne može spasiti.
\n

Ispred veznika a, ali, nego, već, no uvijek pišemo zarez.\nNešto kasnije ćete naučiti da se zarez piše i ispred veznika dakle, zato stoga u zaključnim rečenicama; ispred veznika samo, samo što, jedino, jedino što, tek, tek što u isključnim rečenicama.

U ovom primjeru nedostaje zarez. Rečenica bi trebala glasiti:\n

\n
• Kupili smo vrhnje, sir, salame i matovilac.
\n

\nZarez smo ovdje koristili jer nabrajamo rečenične dijelove.

Imenicu u vokativu od ostalih rečeničnih dijelova odvajamo zarezom. Neovisno na kojem se mjestu u rečenici nalazi imenica u vokativu odvaja se zarezom. Primjer:\n

\n
• Gorane, spremi svoje stvari! (imenica u V je na početku)
\n
• Spremi svoje stvari, Gorane! (imenica u V je na kraju)
\n
• Spremi, Gorane, svoje stvari! (imenica u V je u sredini)
\n

\nTakođer zarezom odvajamo i usklike. Primjer:\n

\n
• Joj, kako je to teško!
\n