Prvi iseljenički val vezuje se uz Velika geografska otkrića. Otkrićem Sjeverne i Južne Amerike krenulo se u otkrivanje novih prostora te prve značajnije migracije iz Europe. Migracije u prvom iseljeničkom valu krenule su iz Zapadne Europe i s Pirenejskog poluotoka.

Od Napoleonovih ratova do Prvog svjetskog rata trajao je drugi iseljenički val. Sredinom 19. stoljeća dolazi do ukidanja kmetstva te time dolazi do značajnijih iseljavanja iz Europe. Osim toga, bolesti krumpira i vinove loze utjecali su na migracije u navedenom periodu.

Treći iseljenički val trajao je između dva svjetska rata. Ratni sukobi koji su zadesili veći dio Europe bili su uzrok velikih iseljavanja u Europi u navedenom razdoblju.

Četvrti iseljenički val vezujemo uz razdoblje nakon Drugog svjetskog rata do kraja 20. stoljeća. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, desila se značajna migracija iz Europe prema kontinentima Novoga svijeta.

Irska dijaspora jedna je od najvećih dijaspora u svijetu. Smatra se kako je u svijetu preko 80 milijuna ljudi irskoga podrijetla. Najviše se Iraca iselilo sredinom 19. stoljeća kada je zbog bolesti krumpira iz Irske prema kontinentima Novog svijeta iselilo preko 5 milijuna Iraca.

Sredinom 19. stoljeća zapad i jug Europe pogodila je bolest vinove loze, a tako i Dalmaciju. S obzirom na to da se većina stanovništva bavila vinogradarstvom u Dalmaciji nakon dolaska filoksere ostali su bez prinosa, a samim time i novca za život te trbuhom za kruhom sele prema kontinentima Novog svijeta.

Doba najizraženijih migracija u Europi dogodilo se sredinom 20. stoljeća.

Od 1960. godine pa do 1980. godine došlo je do migracija iz slabije razvijenih europskih regija kao što su Istočna i Jugoistočna Europa, ali i s područja juga Europe prema razvijenom zapadu i središtu Europe. Osim unutarnjih migracija došlo je i do vanjskih migracija jer se stanovništvo iz Afrike i Azije krenulo doseljavali u Europu. Najviše se ljudi uselilo u Njemačku, Švicarsku, Francusku,...

Val migracija koji je započeo krajem 20. stoljeća uzrokovan je raspadom komunističkog sustava u Europi te demokratskim promjenama. Navedeni val zahvatio je i Hrvatsku koja je bila pogođena srpskom agresijom.

Migracije u 21. stoljeću najviše se odnose na useljavanja stanovništva iz Afrike i Azije u Europu. Osim toga i dalje su izražene migracije iz slabije razvijenih država Europe prema razvijenim državama.

Migracije su dovele do promjena u rasnoj, etničkoj, dobnoj, vjerskoj i drugim demografskim strukturama stanovništva. Države koje su tradicionalno iseljeničke uglavnom stare jer se mlado stanovništvo iseljava, a useljeničke države zbog priljeva novih rasa, vjera i naroda mijenjaju svoju demografsku strukturu.

Države u Europi s najviše imigranata na 1000 stanovnika su Malta, Luksemburg i Island. S druge strane, najmanje imigranata na 1000 stanovnika imaju Slovačka, Portugal i Bugarska. Prosjek Europske unije je oko 5 migranata na 1000 stanovnika što je slično prosjeku Hrvatske.