Sva živa bića imaju neka zajednička obilježja na temelju kojih ih razlikujemo od nežive prirode: organiziranost (stanična građa); rast i razvoj kojim organizam raste i sazrijeva; razmnožavanje i nasljeđivanje koje je bitno kako bi se vrsta održala na životu; izmjena tvari i energije (metabolizam); podražljivost (reakcija na podražaj iz okoline); prilagodljivost (npr. promjenama u životnim uvjetima) i evolucija; kontrolni procesi i održavanje ravnoteže (održavanje stalnih uvjeta unutar organizma).

Organiziranost je jedno od osnovnih obilježja živog svijeta. Sva živa bića su građena od stanica, odnosno imaju istu osnovnu građevnu jedinicu. Osim u unutarnjoj građi, moguće je uočiti i u vanjskoj građi organizama, primjerice vanjska građa stabljike agave.

Podražljivost je mogućnost organizama da reagira i odgovori na neki podražaj iz okoliša. Biljke pojedine dijelove tijela okreću prema Suncu što je svjetlosna podražljivost. Kod životinja moguće je uočiti povlačenje dijela tijela od izvora topline (termička podražljivost) ili dodira što potencijalno životinju štiti od predatora. Ovi odgovori na podražaje omogućuju živim bićima zaštitu i preživljavanje.

Izmjenu tvari i energije nazivamo metabolizam, a to je skup složenih procesa kojima organizam dobiva i troši energiju. Kroz usklađene procesa sinteze i razgradnje molekula metabolizam omogućuje život - iz hranjivih tvari pomoću kisika se dobiva energija. Primjer metaboličkog procesa je stanično disanje.

Razmnožavanjem je jedno od osnovnih obilježja živih bića. Može biti spolno i nespolno. Bića razmnožavanjem osiguravaju opstanka svoje vrste tako da stvaraju sebi slične potomke. Potomci od roditelja nasljeđuju karakteristike koja će oni pak prenijeti na sljedeću generaciju.

Postupne promijene koje nastanu unutar vrste kroz veliki vremenski period (kroz više generacije) zovemo evolucija. Pojam dolazi od latinske riječi "evolutio" što označava razvoj ili razvitak. Kroz fosilne nalaze možemo pratiti kako su različite vrste i skupine evoluirale kroz vrijeme.

Kako bi se organizam održao u najboljem stanju potrebni su kontrolni procesi i održavanje ravnoteže kojima se održavaju stalni povoljni uvjeti unutar samog organizma. Kontrolni procesi osiguravaju da se svi procesi odvijaju na pravilan način kako se ne bi ugrozio život organizma. Npr. u biljaka postoje kontrole fotosinteze koje osiguravaju sintezu šećera iz energije sunca.

Prilagodba je gorivo evolucije te se smatra osnovnim obilježjem živih bića. Prigodnom na negativne ili nepovoljne životne uvjete organizmi osiguravaju svoje preživljavanje i preživljavanje budućih generacija.

Najveći i najsloženija organizacijska jedinica je biosfera. Biosfera obuhvaća sva živa bića na Zemlji i njihova staništa. Ovo je skup svih bića koja žive na planetu Zemlji i svih ekosustava gdje žive živa bića.

Najmanja organizacijska razina je atom. Atomi se spajaju u molekule. Molekule grade stanična tjelešcav (organele) koji čine stanice. Stanice se udružuju u tkiva, više tkiva čini organe, a više organa gradi organske sustave. Jedinka se sastoji od više organskih sustava. Jedinke se udružuju u populacije. Životne zajednice su više populacija na nekom prostoru. Ekosustavi uključuju živa bića (zajednice) i okoliš u kojem se nalaze. Svi ekosustavi planeta Zemlje čine biosferu.

Zajednicu živih bića (životne zajednice) i staništa nazivamo ekosustav ili ekološki sustav. Ovo su sustavi koji se sastoje od žive i nežive prirode na nekom geografskom području. Ekosustavi mogu biti vrlo različiti po životnim uvjetima i vrstama životinja i biljaka koje žive tamo.

Sva živa bića određenog ekosustava nazivamo životnom zajednicom (biocenozom). Odnosi se na sve jedinke i populacije različitih vrsta koje nastanjuju određeno područje. Primjerice, životna zajednica slatkovodnog jezera se sastoji od populacija zelene žabe, lopoča, vretenaca, komaraca, šarana i trstike koje sve dijele isti prostor.

Populacija je zajednica jedinki iste vrste koje žive na istom staništu. Ove jedinke su u međusobnim kontaktima i mogu se slobodno međusobno razmnožavati. Sve zelene žabe na Lonjskom polju pripadaju jednoj populaciji.

Organizam označava jedno živo biće, jednu jedinku. Jedna tratinčica je jedan organizam i jedan hrčak je jedan organizam. Jendostanični organizam ima samo jesnu stanicu. Višestanični organizam je građen od više organskih sastava koji rade zajedno kako bi organizam funkcionirao.

Organski sustavi su sustavi unutar jednog organizma koji se sastoje od više organ. Oragani jednog organskog sustava su povezani istom ulogom. Kod čovjeka razlikujemo pokrovni, probavni, optjecajni, dišni, živčani, sustav organa za kretanje, sustav organa za izlučivanje, sustav organa za razmnožavanje i endokrini sustav.

Organ je struktura koju tvore različita tkiva. Organi imaju specifične zadaće unutar organizma, a više organa se udružuje u organske sustave. Neki organi čovjeka su: koža, želudac, jetra.

Tkivo je skupina stanica koje obavlja istu ulogu. Tkiva nalazimo u mnogostaničnim organizmima. Kombinacijom više tipova tkiva nastaju organi koji obavljaju specifične zadaće. Životinjskih tkiva su: vezivno tkivo, mišićno tkivo, pokrovno tkivo, živčano tkivo. Biljna tkiva svrstavamo u dvije osnovne skupine (tvorna i trajna tkiva) s time da se trajna tkiva dodatno dijela na: osnovno, pokrovno, potporno, provodno i žljezdano tkivo.

Stanica je temeljna građevna i funkcionalna jedinica svih živih bića na Zemlji. Postoje jednostanični i višestanični organizmi. Kod višestaničnih organizama, više stanica koji obavljaju istu ulogu tvore tkiva i organe. Postoje životinjske, biljne i bakterijske stanice (kod bakterija jedna stanica je ujedno i jedan organizam).

Atomi su najniži stupanj organizacije svijeta. Atomi grade razne molekule koje pak grade kompleksnije strukture. U stanicama molekule su sastani dijelovi organela.

Organeli ili stanična tjelešca su male strukture unutar stanice koje su od citoplazme odvojene membranom. Organeli obavljaju posebne zadaće u stanici. Organeli su prisutni samo kod eukariotskih stanica.