Hranidbeni lanac je linearni prijenos energije s jednog organizma na drugi. Energija se prenosi od proizvođača (djetelina), preko potrošača I. (zec) II. (lisica) i III. reda (orao) sve do razlagača koji pak organizme razgrađuju na sastavne tvari nakon smrti.

Proizvođači su skupina organizama koji sami sebi proizvodi hranu. Neki od organizama koji pripadaju toj skupini su biljke, alge i fotosintetski i kemosintetski jednostanični organizmi.

Potrošači su životinje kje "uzimaju" hranu iz okoliša. Za razliku od proizvođača oni ne mogu sami proizvesti hranu za sebe već se hrane drugim organizmima i na taj način dobivaju Energiju. Postoje potrošači I. reda koji se hrane biljkama, potrošači II. reda koji se hrane drugim životinja (biljojedima) na vrhu su potrošači III. reda (mesožderi predatori).

Hranidbene mreže su kompleksni hranidbeni lanci koji su međusobno povezani preko zajedničkih članova. Jednim organizmom se može hraniti više drugih organizama koji isto mogu biti hrana više drugih vrsta. Npr. jagode jedu miševi i male ptice, ali i ljudi. zatim miševi su u opasnosti od mačke i sove, a vrabac od jastreba.

Razlagači su organizmi koji se hrane uginulim organizmima ili njihovim dijelovima i ostacima. Oni razlažu te organizme na tvari koje proizvođači mogu iskoristiti - na ugljikov dioksid, vodu i mineralne tvari. te tvari onda preko proizvođača ponovno ulaze u hranidbeni ciklus. Razlagači su neke bakterije i gljivice.

Prirodna ravnoteža se odnosi na stalnu brojnost članova hranidbenog lanaca, odnosno opisuje ravnotežu između svih članova hranidbenog lanca. Ako nekog člana ima previše ili premalo to će imati utjecaj na cijeli hranidbeni lanac. Npr. ako ima previše divljih svinja, one će pojesti sve plodove na tlu pa druge životinje ne će imati dovoljno hrane.

Kada organizmi umru, njih ili njihove dijelove razlagači razgrađuju na tvari koje biljke mogu iskoristiti. Na ovaj način se osigura kruženje tvari. Hranidbeni lanac nema definirani kraj već nakon smrti dio svih organizama se vraća i služi potrošačima.

Životinje na nekom prostoru često se moraju nadmetati za iste resurse: za prostor, hranu, sklonište. Predatori se nadmeću za isti plijen, Jedinke iste vrste nadmeću se za izbor partnera za parenje, za hranu, mjesto razmnožavanja i za superioran položaj u populaciji.

Suradnja je moguća između različitih vrsta, a svaki od sudionika ima korist od ovakvog odnosa. Rak samac i moruzgva su dobar primjer: rak prenosi moruzgvu na područja gdje ima više hrane, a moruzgva štiti raka.

Suradnja između jedinki unutar neke populacije je česta u životinja koje žive u nekom obliku skupine (jato, čopor,..) Suradnja pruža zaštiti (npr. od grabežljivaca) i tako povećava šanse za opstanak pojedinca. Također kod grabežljivaca suradnja može povećati uspješnost lova pa svi imaju više hrane.

Neke životinje svojim bojama govore da su otrovne iako nemaju nikakav otrov. Tako mliječna zmija svojim šarama oponaša vrlo otrovnu koraljnu zmiju, kao rezultat zbog sličnosti u izgledu predatori izbjegavaju mliječnu zmiju.

Nametnici ili paraziti su organizmi koji žive na račun drugih organizama i pritom im nanose štetu te im ugrožavaju zdravlje. Oni uzimaju hranjive tvari izravno iz drugog organizma te tako iscrpljuju svog domaćina. Krpelj je parazit koji pije krv (i prenosi bolesti), a imela je biljka koja vuče sve hranjive tvari iz drugih biljaka.

Parazitizam je simbiotski odnos u kojem jedna vrsta ima koristi, a druga štetu. Nametnici ili paraziti su organizmi koji žive na račun drugih organizama i pritom im nanose štetu te im ugrožavaju zdravlje. Oni uzimaju hranjive tvari izravno iz drugog organizma te tako iscrpljuju svog domaćina.