Ekološki otisak je mjera koja pokazuje koliko je površine potrebno pojedincu da zadovolji potrebe za stanovanjem, energijom, hranom, transportom i odlaganjem otpada. Npr. ekološki otisak je veći što pojedinci stvaraju više otpada.

Zakon o zaštiti prirode propisuje koji dijelovi prirode su zaštićeni u Hrvatskoj. Zakon propisuje da treba štititi dijelove prirode koji imaju prirodne ljepote, ali i ekološke, povijesne, kulturne i turističke značajke. U Zakonu se zaštićena područja dijele u devet kategorija.

Postoji devet kategorija zaštićenih područja: strogi rezervat, nacionalni park, park prirode, posebni rezervat, regionalni park, spomenik prirode, značajni krajobraz, park-šuma, spomenik parkovne arhitekture. Strogi rezervat ima najstroža pravila i najviše je zaštićen, a spomenik parkovne arhitekture ima najmanje zaštite.

Nacionalni park je područje izuzetnih prirodnih kvaliteta. Obuhvaća ekološke sustave koje ljudi nisu mijenjali i ima pravila koja zabranjuju ljudski utjecaj. U Republici Hrvatskoj postoji osam nacionalnih parkova.

U Republici Hrvatskoj postoji osam nacionalnih parkova. To su Brijuni, Paklenica, Kornati, Mljet, Krka, Sjeverni Velebit, Plitvička jezera i Risnjak.

Nacionalni park Plitvička jezera jedan je od najpoznatijih hrvatskih nacionalnih parkova. Osim što su nacionalni park, Plitvička jezera nalaze se na UNESCO-vom Popisu svjetske prirodne baštine od 1979. godine.

Sedrene barijere su posebni oblik reljefa koji nastaje zajedničkim utjecajem algi, mahovina sedrotvoraca i vode s puno mineralnih tvari. Sedrene barijere nalaze se u Nacionalnom parku Plitvička jezera i jedan su od razloga zbog kojih su Plitvička jezera zaštićena.

Park prirode je prostor koji ima veliku prirodnu ljepotu, ali su ipak dopuštene neke aktivnosti i promjene ako ne oštećuju prirodu. U Hrvatskoj postoji 12 parkova prirode.

U Hrvatskoj postoji 12 parkova prirode. To su Medvednica, Velebit, Lonjsko polje, Biokovo, Učka, Žumberačko-Samoborsko gorje, Kopački rit, Telašćica, Papuk, Vransko jezero, Lastovsko otočje i Dinara.

Strogi rezervat je najviša razina zaštite prirode u Hrvatskoj. U strogim rezervatima je priroda potpuno neizmijenjena i čovjek uopće nije utjecao na nju, a dozvoljeno je samo znanstveno istraživanje. U Hrvatskoj postoje dva stroga rezervata: Bijele i Samarske stijene (u Gorskom kotaru) te Hajdučki i Rožanski kukovi (na Velebitu).

Crveni popis (ili Crvena knjiga) je popis ugroženih živih bića. Postoje različiti crveni popisi za različite skupine živih bića (npr. Crvena knjiga vodozemaca i gmazova), a za Hrvatsku je napravljen i zajednički popis svih ugroženih živih bića koji se zove Crveni popis ugroženih biljaka i životinja Hrvatske.

Živa bića mogu biti ugrožena zbog onečišćenog okoliša, pretjeranog izlova, lova i krivolova, uništavanja staništa, širenja gradova, pretjeranog skupljanja... Najčešće čovjek uzrokuje ugroženost živih bića.

Neke od ugroženih životinja u Hrvatskoj su morski pas modrulj (riba), morski konjic (riba), plemenita periska (školjkaš), pjegavi daždevnjak (vodozemac), bjeloglavi sup (ptica grabljivica), ris (sisavac), dabar (sisavac), mrki medvjed (sisavac), vuk (sisavac), šišmiši (sisavci). Važno je paziti na očuvanje ugroženih životinja i njihovih staništa.

Neke od ugroženih biljaka u Hrvatskoj su okruglolisna rosika (mesožderka), božikovina (grm), kockavica (zeljasta biljka koja cvjeta), smilje (manji grm koji cvjeta), visibaba (zeljasta biljka koja cvjeta). Važno je paziti na očuvanje ugroženih biljaka i njihovih staništa.

Biološka raznolikost (bioraznolikost) je sva raznolikost živog svijeta na Zemlji. Bioraznolikost može smanjiti čovjekov utjecaj i veće prirodne nepogode.

Relikt je vrsta koja koja dugo postoji i preživjela je puno prirodnih promjena, a danas živi samo na manjem području. Primjeri relikta u Hrvatskoj su biokovsko zvonce (biljka), velebitska degenija (biljka) i dinarski voluhar (životinja).

Areal je područje rasprostranjenosti neke biljne ili životinjske vrste. Neke vrste žive na velikim arealima i mogu se naći gotovo bilo gdje na svijetu, a neke imaju vrlo male areale i žive samo na malim područjima.

Endemi su vrste koje žive samo na malim područjima i ne mogu se naći nigdje drugdje na svijetu. U Hrvatskoj ima mnogo biljnih i životinjskih endema.

Neki biljni endemi u Hrvatskoj su velebitska degenija, dalmatinska iglica, istarsko zvonce, biokovsko zvonce, dubrovačka zečina. To su biljke koje žive samo u dijelu Hrvatske ili u Hrvatskoj i okolici i nigdje drugdje u svijetu.

Neki životinjski endemi u Hrvatskoj su čovječja ribica, ogulinska špiljska spužvica, južni dinarski špiljski školjkaš, velebitska pijavica, lastovska gušterica. To su životinje koje žive samo u dijelovima Hrvatske ili u Hrvatskoj i okolici te se ne mogu naći nigdje drugdje u svijetu.