Organizmi koji uzimaju gotovu hranu iz okoliša nazivaju se potrošači. Naziv su dobili jer "troše" energiju iz drugih organizama jer se hrane njima.

Drugi naziv za potrošače je heterotrofi ili heterotrofni organizmi. Potrošači (heterotrofi) se hrane drugim organizmima i tako dobivaju energiju.

Drugi naziv za proizvođače je autotrofi ili autotrofni organizmi. Proizvođači (autotrofi) sami sebi proizvode hranu, najčešće putem fotosinteze. Razmisli koje autotrofne organizme poznaješ?

Hranidbeni lanac je linearni prijenos energije s jednog organizma na drugi. Uvijek započinje proizvođačem, zatim potrošačem I. reda, pa potrošačem II. reda i tako dalje. Primjer hranidbenog lanca je: djetelina, zec, kuna, sova. Djetelina je biljka, pa je ona proizvođač. Zec je biljojed koji se hrani djetelinom (potrošač I. reda). Kuna je mesojed koji se hrani zečevima (potrošač II. reda), a sova je također mesojed koji se hrani kunama (potrošač III. reda).

Hranidbena piramida opisuje broj jedinki u hranidbenom lancu. Na dnu piramide, u njenom najširem dijelu, nalaze se proizvođači kojih je najviše, a na vrhu piramide nalaze se potrošači visokih redova (npr. IV., V. reda, ovisno o hranidbenom lancu) kojih ima najmanje.

Fitoplankton ili biljni plankton je proizvođač jer vrši fotosintezu i stvara hranu. U hranidbenom lancu nalazi se na prvom mjestu, a u hranidbenim piramidama na najnižoj razini.

Zooplankton ili životinjski plankton je potrošač I. reda jer se hrani drugim organizmima, ali ne lovi životinje. Pretežno se hrani fitoplanktonom.

Prirodna ravnoteža opisuje promjenu broja neke vrste zbog odnosa s drugom vrstom. Na primjer, kada poraste broj lisica koje se hrane zečevima, smanji se broj zečeva jer ih lisice pojedu. No, nakon toga će se smanjiti broj lisica jer im nedostaje hrane (jer je manje zečeva). Uz manje lisica, broj zečeva će se povećati, što će opet dovesti do povećanja broja lisica. Takav odnos brojnosti vrsta naziva se prirodna ravnoteža.

Veliko narušavanje prirodne ravnoteže naziva se ekološka kriza. U ekološkoj krizi ugrožen je opstanak određenih živih bića. Često je upravo čovjek uzrok ekoloških kriza. Razmisli kojim djelovanjem čovjek može uzrokovati ekološku krizu?

Energija u prirodi prenosi se hranom kroz hranidbene lance. Proizvođači pretvore energiju Sunca u šećere koje i druge životinje mogu jesti, a zatim se te hranjive tvari pretvaraju u druge oblike hranjivih tvari tijekom prolaska kroz hranidbeni lanac.

Organizmi koji razlažu ostatke uginulih živih bića nazivaju se razlagači, a u razlagače ubrajamo različite vrste gljiva i bakterija. Razlagači dobivaju energiju potrebnu za život razlaganjem uginulih živih bića. Razmisli o važnosti razlagača u prirodi!

Prilikom primanja Sunčeve svjetlosti dolazi do pretvorbe svjetlosne energije u kemijsku energiju. Svjetlosna energija dolazi od sunca u obliku svjetlosnih (sunčevih) zraka, a kemijska energija se pohranjuje u obliku šećera koji služe kao hrana.

Hranidbena mreža predstavlja skup isprepletenih hranidbenih lanaca. Hranidbenu mrežu možemo objasniti na primjeru zeca kao plijena. Zamislimo da sova i jastreb pripadaju dvama različitim hranidbenim lancima, ali da i sova i jastreb mogu pojesti zeca. Tako zec povezuje dva hranidbena lanca, čime nastaje hranidbena mreža.

Tvari u prirodi kruže, a energija protječe. Za primjer možemo uzeti kornjaču i maslačak. Nakon što kornjača pojede maslačak, u tijelu kornjače dolazi do razgradnje složenih tvari na jednostavnije. Kornjača sada te jednostavne tvari može ugraditi u svoj organizam.

U svim žaruljama električna energija pretvara se u svjetlosnu i toplinsku energiju. Ono po čemu su štedne žarulje posebne je pretvaranje većine električne energije u svjetlosnu, a samo manjeg dijela u toplinsku. Kako se žarulje koriste da bi dobili svjetlost, a toplina je samo usputna pojava, štedne žarulje bolje odrađuju taj zadatak.