Ribe u vodi dišu škrgama. Pomoću škrga dobivaju kisik iz vode, a ispuštaju plin ugljikov dioksid. Škrge su jedna od prilagodbi koje su ribe razvile za život u vodi.

Dupin je sisavac, živi u moru i diše plućima. Povremeno mora izranjati na površinu vode i udahnuti zrak obogaćen kisikom. Vretenastim oblikom i skliskom površinom tijela prilagođen je životu u vodi.

Vretenast oblik najčešći je oblik tijela životinja koje žive u vodi. Takvim se oblikom tijela smanjuje otpor vode pri kretanju. Gustoća vode veća je od gustoće zraka. Kroz vodu je kretanje teže nego kroz zrak.

Peraje su posebno prilagođeni udovi za kretanje u vodi. Repna peraja omogućuje ribama kretanje prema naprijed u vodi i najbolje je razvijena.

Plivaći mjehur organ je riba važan za kretanje gore-dolje u vodi i njegovim su razvojem ribe usavršile kretanje u vodi. Riba se podiže kada se plivaći mjehur puni plinom, a spušta kada se plivaći mjehur prazni.

Plivaće su kožice prilagodba životu u vodi. Žabe su vodozemci koji dio života provode u vodi. Plivaće kožice između prstiju nogu im olakšavaju kretanje u vodi jer povećaju površinu noge i time žabe lakše "odguruju" vodu.

Tlak je sve veći s povećanjem dubine vode jer je sve veća i ukupna masa vode. Na primjer, što dublje zaronimo, pritišće nas sve veća količina vode i sve veći tlak. Životinje koje žive na velikim dubinama razvile su posebne prilagodbe na visoki tlak. Na primjer, raža ima spljošteno tijelo.

Koralji se ne kreću u vodi. Pričvršćeni su za podlogu i nazivaju se sjedilačkim životinjama.

Ptice koje žive uz vodu imaju masno perje. To im omogućava da voda s perja lako sklizne. Ptica mokrog perja bi se smrznula na hladnoći te ne bi mogla poletjeti jer bi bila preteška.

Vidre su vodeni sisavci i imaju masnu dlaku. Prilagodile su se kretanju u vodi te im je tijelo zaštićeno masnom dlakom, koja omogućava da voda s njihova tijela lako sklizne.