U tekućice ubrajamo rijeke i potoke. S druge strane u stajaćice ubrajamo jezera, močvare, bare i lokve.

Svaka tekućica ima svoje osnovne elemente, a to su: izvor, korito, ušće, obale i pritoke. Početak svake tekućice naziva se izvor, prostor kojim rijeka teče je korito, a ušće je mjesto gdje se rijeka ulijeva u drugu rijeku, more ili ocean.

Izvor je početak svake rijeke. Vrelo je vrsta snažnog izvora u krškim područjima, a one može presahnuti uslijed dugotrajnih suša.

Rijeke su u gornjem toku otječu brzo noseći mnogo nanosa sa sobom i pri tome dubi korito. U srednjem toku rijeka usporava i počinje se nanos taložiti. U donjem toku rijeke teku vrlo sporo i vijugaju i nose mulj i sitne čestice.

Ušće je mjesto gdje završava tok rijeke, odnosno mjesto gdje se ona ulijeva u drugu tekućicu ili stajaćicu. Razlikujemo dvije osnovne vrste riječnog ušća, a to su delta i estuarij. Poneke rijeke kao npr. Okavango nemaju ušće jer presuše u dijelu toka.

Estuarij je ljevkasto riječno ušće nastalo potapanjem donjeg toka rijeke. Estuariji su uglavnom uvučeni u kopno te su kao takvi pogodni za gradnju hidroelektrana jer nema većeg utjecaja valova. Neke od rijeka u svijetu s estuarijem su: Yangtze u Aziji, Amazona u Južnoj Americi i Temza u Europi.

Delta je razgranato riječno ušće, a nastaje taloženjem materijala koje rijeka nosi i koji se talože pri samome ušću gdje rijeka usporava. Materijal koji rijeka nosi, a koji je uglavnom građen od mulja i pijeska je izuzetno plodan pa same delte se koriste za poljoprivredu. Primjeri rijeka s deltama u svijetu su: Neretva u Hrvatskoj, Nil u Africi i Mississippi u Sjevernoj Americi.

Protok označava količinu vode koja prođe riječnim koritom u određenoj jedinici vremena.

Vodostaj je razina vode u riječnom koritu. Vodostaj je određuje vodokaznom letvom ili limnigrafom prema referentnoj nadmorskoj visini.

Riječni režim je način na koje se rijeka opskrbljuje vodom, odnosno možemo ga definirati kao kolebanje vodostaja tijekom godine. Riječni reži može biti kišni, snježni. ledenjački i mješoviti.

Gledamo li od izvora prema ušću sve rijeke koje pritječu glavnoj rijeci s lijeve strane su lijevi pritoci, a one koje pritječu s desne strane su desni pritoci. Uzmimo za primjer rijeku Savu, njoj su desni pritoci rijeke Una i Bosna, a lijevi pritoci su Lonja i Orljava.

Prostor s kojega sve rijeke otječu prema oceanu, moru ili jezeru naziva se slijev. U Hrvatskoj rijeke dijelimo u dva slijeva, a to su slijev Crnoga mora i slijev Jadranskog mora.

Porječje je područje kojim teče rijeka te prostor oko svih njenih pritoka. Najveće porječje na svijetu ima rijeka Amazona, a u Europi rijeka Volga.

Hrvatske rijeke otječu prema prema dva mora, a to su Crno more i Jadransko more. Tako možemo reći kako hrvatske rijeke u Panonsko-Peripanonskoj i dijelu Gorske Hrvatske imaju crnomorski slijev, a ostatak rijeka ima jadranski slijev.

Razvodnica je granica između dvaju porječja ili sljevova. Granica crnomorskog i jadranskog slijeva u Hrvatskoj prolazi kroz Gorsku Hrvatsku.