Već 1990. godine SSSR se počeo raspadati time što su neovisnost proglasile Litva, Latvija i Estonija. Nakon što je na izborima 1991. godine izabran Boris Jeljcin za ruskog predsjednika i Rusija proglasila neovisnost, SSSR se raspao službeno. Osim pribaltičkih zemalja, nastale su i Bjelorusija, Ukrajina i Moldavija.

Kada su istočnonjemačke vlasti objavile otvaranje granica 1989. godine, stanovnici Istočnog Berlina srušili su Berlinski zid i počeli prelaziti u Zapadni Berlin. Ovaj događaj, poznat kao rušenje Berlinskog zida, označava do danas slom komunizma i ujedinjenje njemačkih država.

Na izborima održanima 1991. godine pobijedio je Boris Jeljcin. On je postao upamćen kao prvi predsjednik neovisne Rusije, odnosno prvi predsjednik nakon raspada SSSR-a.

Sindikat Solidarnost utemeljen je u poljskom gradu, a na čelu mu je bio Lech Walesa, budući poljski predsjednik. Ovaj je sindikat tražio promjene u društvu, koje su posljedica komunističkog režima. Ovaj je sindikat pokrenuo pokret protiv komunističkih režima diljem Europe.

Službeno se postojanje SSSR-a može smatrati već 1990. godine kad su Estonija, Litva i Latvija proglasile svoju nezavisnost od SSSR-a. Međutim, posljednji je puta zastava spuštena i odsvirana himna SSSR-a na Božić 1991. godine.

Reforma koju je proveo na gospodarskom planu zvala se perestrojka, u značenju ponovne izgradnje. To je bio program koji je omogućio uvođenje elemenata tržišnog gospodarstva, čime je htio spasiti propadajuće gospodarstvo SSSR-a. Omogućeno je i otvaranje privatnih poduzeća.

Službeni raspad SSSR-a i proglašenje neovisne Rusije smatra se i krajem hladnog rata. To je značilo odlazak komunističkog režima, a samim time i prestanak sukoba sa SAD-om.

Izgubivši na izborima, komunistički režimi su propali u većini zemalja Istočnog bloka. Takve su se promjene od 1989. godine događale i u Čehoslovačkoj, da bi se konačno 1993. ova država razdvojila na Češku i Slovačku, kakvima i danas postoje.

Do raspada SSSR-a došlo je mirnim putem. Najprije su svoju neovisnost proglasile pribaltičke zemlje, a kada je došlo do novih izbora, Mihail Gorbačov je dao ostavku, a ostale sovjetske republike su se osamostalile.

Ujedinjena njemačka država nastala od DDR i BDR (Istočne i Zapadnje Njemačke) ostavila je naziv pod kojim je bila poznata Zapadna Njemačka, odnosno Savezna Republika Njemačka (BDR). To je zapravo bilo pripojenje Istočne Njemačke zapadnonjemačkoj državi. Ovaj naziv Njemačka nosi i danas.

Vođa sindikata Solidarnost bio je Lech Walesa. Zbog svojih nastojanja dobio je Nobelovu nagradu za mir, a nakon prvih slobodnih izbora u Poljskoj 1990. godine, postao je poljski predsjednik.

Kako je došlo do političkih i društvenih promjena u većini država, stvoreni su uvjeti za prve višestranačke, odnosno slobodne izbore. Na većini tih izbora nisu pobijedile komunističke opcije, čime je komunizam zapravo izgubio podršku. Ipak, većina bivših komunističkih političara nastavila je djelovati unutar novih političkih opcija.

Prvi prosvjedi i zahtjevi za promjenama krenuli su u Poljskoj, u okviru sindikata Solidarnost. Ove promjene zahvatile su cijelu Europu, a vrlo brzo nakon Poljske, stigli su u susjednu najbližu, Istočnu Njemačku. Nakon toga su slijedile promjene i u drugim zemljama Istočnog bloka. Od navedenih, posljednja se raspala Čehoslovačka, 1993. godine, iako je komunistički režim ukinut nešto prije na izborima.

Od 1985. godine vođa SSSR-a postaje Mihail Sergejevič Gorbačov. On je bio posljednji predsjednik SSSR-a kao saveza socijalističkih republika. Zaslužan je za reforme kao što su glasnost i perestrojka, no one nisu spasile SSSR od raspada.

Njemačka Demokratska Republika (Istočna Njemačka) i Savezna Republika Njemačka (Zapadna Njemačka) 1990. godine ujedinile su se u Saveznu Republiku Njemačku. Bila je to želja istočnonjemačke vlasti na izborima provedenima 1990. godine.

Prosvjedi i promjene koje su zahtijevali Poljaci, pokrenuli su lavinu prosvjeda diljem zemalja Istočnog bloka. Tako su 1989. počeli masovni prosvjedi u Istočnoj Njemačkoj. Ljudi su tražili promjene, a zbog velikog pritiska, vlasti su popustile, otvorile granice, a 1990. godine su dvije njemačke države ujedinjene u jednu.

Iako je u Europi došlo do pada komunističkih režima svuda, danas postoji još nekoliko država u kojima je komunizam još uvijek vladajući. To su Vijetnam, Kina, Sjeverna Koreja, Kuba i Laos. Svaka od ovih država komunizam tumači na svoj način, a među najstrožim režimima među navedenim državam je onaj u Sjevernoj Koreji.

Problem u komunističkim režimima je bio nedostatak sloboda poput slobode tiska, javnog mišljenja i govora. Kako bi udobrovoljio društvenim zahtjevima, Gorbačov je proveo reformu glasnost, kojom su te slobode povećane.

Hladni rat je doveo do utrka između SSSR-a i SAD-a, ali s vremenom zbog slabije gospodarske situacije, SSSR nije mogao pratiti to. Tako je došlo i do slabljenja gospodarstava zemalja Istočnog bloka, što je dovelo s vremenom do pada komunističkih režima.

U Poljskoj, koja je bila dio Istočnog bloka, tijekom 1980-ih godina ljudi su se krenuli organizirati u sindikate kako bi tražili društvene i gospodarske promjene. Takav je bio sindikat Solidarnost, koji je pokrenuo niz takvih promjena i zahtjeva u Europi, što je u konačnici dovelo do sloma komunističkih režima.

U Rumunjskoj se komunistički diktator Nicolae Ceauşescu pokušao nasilnim putem oduprijeti demokratskim promjenama. No, svrgnut je revolucijom i ubijen.

Mihail Gorbačov nastojao je brojnim reformama spriječiti raspad SSSR-a i ukidanje komunizma. Tako je uveo perestrojke, koje su se odnosile na gospodarstvo. Njima je u plansko gospodarstvo uveo elemente tržišnog gospodarstva. Reforma glasnost označila je povećanje sloboda mišljenja, tiska i smanjenje cenzure.

Tijekom 1980-ih godina i dolaskom Mihaila Gorbačova na vlast u SSSR-u, došlo je svojevrsne demokratizacije društva, otvaranja SSSR-a Zapadu, a time se smanjivao i utjecaj SSSR-a na zemlje Istočnog bloka. Tako je s vremenom raspušten i Varšavski pakt, kao temelj saveza zemalja Istočnog bloka.

Istočna Njemačka, službenog naziva Njemačka Demokratska Republika (ili DDR), bila je pod komunističkom kontrolom i pripadala je Istočnom bloku. Nakon što je ujedinjena sa Zapadnom Njemačkom, nastala je Savezna Republika Njemačka.

Kako bi osvijestili stanovnike zemalja Istočnog bloka, vlasti SAD-a su nastojale osnivati radio postaje, putem kojih su širili informacije o životu na Zapadu. Takva je primjerice radio postaja Slobodna Europa osnovana 1950. godine u Münchenu.

Širenjem demokratskih i liberalnih ideja diljem svijeta, SAD i SSSR odlučile su ograničiti uporabu i količinu nuklearnog naoružanja. Tako su Mihail Gorbačov, kao predsjednik SSSR i Ronald Regan, kao predsjednik SAD-a potpisali nekoliko sporazuma o ograničavanju nuklearnog oružja.