Rat u Bosni i Hercegovini

Muslimansko i bošnjačko stanovništvo se po uzoru na Hrvatsko vijeće obrane organiziralo i preuzelo Teritorijalnu obranu BiH, što je preraslo u vojnu formaciju Armije BiH.

Washingtonski sporazum potpisan 18. ožujka 1994. godine dogovorio je stvaranje Federacije BiH koja je stvorena 30. ožujka 1994. godine.

U travnju 1992. hrvatska područja su s namjerom zaštite od velikosrpske agresije osnovala Hrvatsko vijeće obrane (HVO), kao obrambenu vojnu formaciju na području BiH. U početku je u HVO-u bio veći broj Bošnjaka.

Građani BiH su na referendumu odlučili o samostalnosti BiH umjesto o ostanku u Jugoslaviji. BiH je proglasila samostalnost 3. ožujka 1992. godine, a podržali su ih Europska zajednica, Hrvatska i SAD.

Kao i u Hrvatskoj, i građani BiH su izašli na referendum. U veljači 1992. održao se referendum, na kojem su se Bošnjaci i Hrvati izjasnili za stvaranje neovisne države. Tako su države EZ-a priznale 1992. godine neovisnost BiH.

Na čelu Republike Hrvatske u ožujku 1994. godine bio je predsjednik Franjo Tuđman, koji je potpisao Sporazum. Za Bosnu i Hercegovinu je potpisnik bio predsjednik Alija Izetbegović.

Nakon što je došlo do povlačenja JNA iz BiH, u proljeće 1992. oružje je odlukom Predsjedništva SFRJ ostavljala srpskim pobunjenicima. Tako je došlo do prvih ratnih sukoba u ožujku 1992. godine, a ubrzo se rat proširio na cijelu BiH.

BiH je proglasila samostalnost 3. ožujka 1992. godine.

Dejtonskim sporazumom je dogovoreno postojanje dva entiteta. Prvi čini Republika Srpska s 49% državnog teritorija, a 51% čini bosanskohercegovačka Federacija BiH.

Ovaj sukob završio je sporazumom potpisanim 18. ožujka 1994. godine u Washingtonu. Sporazum je predvidio stvaranje Federacije BiH i obnovu vojne suradnje BiH i Hrvatske.

Dogovoreno je da u BiH postoje tri konstitutivna naroda, a to su Srbi, Bošnjaci i Hrvati. Bošnjaci i Hrvati čine Federaciju BiH.

Splitska deklaracija označila je dogovor hrvatskih i bošnjačkih snaga, kojim je Republika i Federacija BiH uputila poziv u pomoć Hrvatskoj za vojnu i drugu pomoć, a posebno u obrani Bihaća. Hrvatska je prihvatila poziv i dogovorena je suradnja.

Srpski narod u BIH organizirao se u Vojsku Republike Srpske. Pod svojom je kontrolom ova vojska imala dvije trećine BiH teritorija.

Kao i u Hrvatskoj, srpske su snage u BiH u siječnju 1992. godine proglasile svoju republiku, s namjerom da se ta republika s vremenom pridruži Srbiji.

Hrvati u BiH otpočetka rata su se organizirali u Hrvatsko vijeće obrane, kao obrambene vojne jedinice. U suradnji s Armijom BiH oslobodili su većinske dijelove BiH i dovele do kraja rata. Na referendumu su se Hrvati u BiH izjasnili za neovisnost BiH, a neovisnost je podržala i Republika Hrvatska.

JNA je u BiH svoje naoružanje predala Republici Srpskoj, a to je napravila i u Republici Hrvatskoj. Naime, JNA je dekretom Predsjedništva SFRJ prestala postojati u svibnju 1992. godine.

Teritorij BiH bio je strateški važan i za napade na Hrvatsku, a kasnije i za okupiranje teritorija BiH.

Jedan od najteže stradalih gradova u ratu u BiH bilo je Sarajevo, okupirano 6. travnja 1992. godine. Pod opsadom je bilo preko 1000 dana, a stradalo je preko 5000 civila i 6000 branitelja.

Rat u BiH počinje u listopadu 1991. godine, kada JNA i srpsko-crnogorske postrojbebzapalile hrvatsko selo Ravno.

U američkoj zrakoplovnoj bazi Dayton je 20. studenog 1995. godine došlo do postizanja mirovnog sporazuma i potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma o miru u BiH, no mirovni sporazum je potpisan tek u Parizu iste godine.

Potpisivanjem sporazuma bošnjačka i hrvatska strana pristale su na obnovu vojne suradnje i tako udružene uspjele su srpskim snagama nanijeti niz poraza tijekom 1995. godine i tako potaknuti srpsko vodstvo na pregovore i kraj rata u BiH.

Rat u BiH počinje u listopadu 1991. godine, kada JNA i srpsko-crnogorske postrojbe zapalile hrvatsko selo Ravno.

Bošnjaci su htjeli BiH urediti tako da oni imaju glavnu riječ, a hrvatska politika je bila za uspostavu triju teritorijalnih jedinica. Zato dolazi do sukoba Armije BiH i HVO u svibnju 1993. godine.

Jedan od najvećih genocida u BiH počinjen je u Srebrenici 1995. godine, gdje su bosanski Srbi ubili preko 8000 Bošnjaka, uglavnom muškaraca i dječaka. Masovne grobnice otkopavaju se i danas kako bi se identificirali ostatci, a Međunarodni kazneni sud za zločine na području Jugoslavije označio je događaj u Srebrenici kao genocid.