Posljednje desetljeće Jugoslavije

Mitinzi su predstavljali velike skupove, najčešće na otvorenom, na kojem su se okupljali širi slojevi ljudi kako bi istaknuli svoje političke interese. Mitinge su organizirali pripadnici sprskog naroda kako bi istaknuli svoje zahtjeve unutar Jugoslavije.

Ljudi su zbog nedostatka namirnica i ostalih proizvoda odlazili u inozemstvo. Tako se povećavalo crno tržište, a nije se poticala domaća proizvodnja. Kako bi to ograničile, vlasti su uvele naplatu novčane naknade pri svakom odlasku u inozemstvo.

Nakon što je Josip Brot Tito umro, na vidjelo su izašli politička slabost i gospodarska kriza. Pokušajima da nešto promijene, jugoslavenski političari nisu uspjeli puno. Kriza u gospodarstvu bila je ogromna, a na političkom planu dolazilo je do sve većih sukoba i nemira.

Autori Memoranduma smatrali su da Srbija nije ostvarila svoju nacionalnu državu i da su Tito, Bakarić i Kardelj doveli u neravnopravan položaj srpski narod. Tako je Memorandum tražio stvaranje srpske države.

Od 1970. godine SFRJ je upravljalo Predsjedništvo SFRJ. Sastojalo se od devet članova, odnosno predstavnika svake republike i autonomne pokrajine. Na čelu je bio predsjednik koji je imao jednogodišnji mandat.

Budući da su autori Memoranduma iznijeli stavove o tome kako je srpski narod u neravnopravnom položaju u Jugoslaviji i da žele stvaranje jedinstvene Srbije, kasnije se ovaj dokument uzimao kao temelj za stvaranje Velike Srbije, države koja bi obuhvaćala sva područja na kojima žive Srbi.

Memorandum SANU-a izdala je Srpska akademija nauka i umetnosti 1986. godine. Ovim se dokumentom ističe ukidanje konfederacije i uspostava centralizirane Jugoslavije. Ovim Memorandumom ističu se srpski ciljevi.

Ustav iz 1974. jamčio je svim republikama i narodima pravo na samostalnost. Stoga su Albanci s Kosova počeli 1981. godine tražiti da Kosovo postane republika. Došlo je i do demonstracija, koje je ugušila Jugoslavenska narodna armija.

Određene datume u prometu su smjela biti samo vozila s parnim brojem registarskih oznaka, a na određene dane samo ona s neparnim oznakama. Takvim par-nepar sustavom nastojalo se smanjiti potrošnju goriva i ublažiti nedostatak goriva izazvan svjetskom naftnom krizom.

Nakon Titove smrti ubrzala se politička i gospodarska kriza. Gospodarske promjene pokušala je provesti Milka Planinc, predsjednica, tj. premijerka jugoslavenske vlade.

Zbog odbijanja njihovih prijedloga, najprije je Kongres napustila slovenska delegacija, a zatim je to učinila i hrvatska delegacija. To je označilo raspad SKJ-a, iako se još nije radilo o službenom kraju.

Ante Marković bio je hrvatski političar i posljednji jugoslavenski premijer. Nastojao je riješiti probleme u Jugoslaviji gospodarskim reformama tako što je htio povećati kupovnu moć građana.

Josip Broz Tito umro je 1980. godine. Njegov sprovod bio je jedan od najvećih pogreba u povijesti. Sprovod je bio i najveći televizijski prijenos 20. stoljeća.

Josip Broz Tito bio je predsjednik SFRJ. Ustavom iz 1974. godine proglašen je doživotnim predsjednikom, što je značilo do smrti.

Stavovi izneseni u Memorandumu usmjerili su se i protiv hrvatskog političara Vladimira Bakarića, slovenskog političara Edvarda Kardelja i Josipa Broza Tita, predsjednika SFRJ. Oni su kao zastupnici naroda koji nisu Srbi radili samo za interese svojih naroda i tako doveli u neravnopravni položaj Srbe. Ovakvo je i danas viđenje nekih srpskih intelektualaca.

Nakon što je Slobodan Milošević došao na čelo SK u Srbiji, iskoristio je položaj da uvede promjene u Jugoslaviji, u interesu Srbije. Ukinuo je autonomiju Kosovu i Vojvodini. Diljem Srbije i Crne Gore održavaju se mitinzi na kojima se ističu srpski interesi.

Memorandum kao dokument izdala je Srpska akademija nauka i umetnosti. U njoj su istaknuti ciljevi iz pozicije Srbije, a odnosili su se na centralizaciju Jugoslavije, ukidanje konfederacije i uspostavu jedinstvene Srbije.

Na čelu Saveza komunista Hrvatske krajem 1980-ih i na početku 1990-ih nalazio se hrvatski političar Ivica Račan. U samostalnoj Hrvatskoj bio je predsjednik Vlade od 2000. do 2003. godine.

U Beogradu je 1990. godine sazvan 14. Kongres Saveza komunista Jugoslavije. Već su do tada republike imale svoja rješenja o situaciju u Jugoslaviji. Prijedlozi slovenskih i hrvatskih političara su odbijeni, a glavnu riječ je vodila srpska struja.

Nacionalizam predstavlja ideologiju i pokret koji ističe zahtjeve jednog naroda, njegove političke ciljeve i prava. Često se nacionalizam ističe i kao nešto negativno jer označava žestoke borbe i nametanja jednog naroda drugome.

Gospodarsku i političku krizu mnoge su republike unutar SFRJ vidjele na svoj način. Tako su nerazvijene republike poput Srbije rješenje vidjele u centralizaciji države i ukidanju tržišnog gospodarstva. S vremenom su iz Srbije nastale ideje o uspostavi jedinstvene Srbije.

Na čelo Saveza komunista 1986. godine u Srbiji dolazi Slobodan Milošević. On je prihvatio program Memoranduma. Radio je na promjenama unutar Jugoslavije, ukinuo je sasmostalnost Kosova i Vojvodine.

U svijetu je tijekom 1980-ih došlo do naftne krize, zbog čega je porasla cijena goriva. To je dovelo do nedostatka goriva i zato su vlasti ograničavale potrošnju goriva.