Nakon što su žene nakon Prvog svjetskog rata počele dobivati pravo glasa, njihova prava i dalje nisu bila izjednačena s onima muškaraca. Najčešće se to prikazivalo u obliku manjih plaća za žene. Radile su jednake poslove kao i muškarci, ali su za to bile manje plaćene samo zato što su žene. Tako su se brojni pokreti za ljudska prava u 20. stoljeću borili protiv spolne diskriminacije.

Južnoafrički političar koji je pristupio organizaciji Afričkog nacionalnog kongresa, bio je Nelson Mandela. Unutar ANK-a borio se protiv apartheida i rasne segregacije crnačkog stanovništva. Razočaran djelovanjem ANK-a, organizirao je vojsku, a 1964. godine je osuđen. Izašao je iz zatvora 1990. godine i na izborima izabran za predsjednika. Tek tada je apartheid ukinut, a on je dobio Nobelovu nagradu za mir.

Organizacija Ujedinjeni narodi 1948. godine donijela je Opću deklaraciju o pravima čovjeka, u kojoj su propisana temeljna ljudska prava i kojom su ona definirana na međunarodnoj razini. Ovu deklaraciju pristalo je poštovati većina država svijeta.

Među politička i građanska prava prije svega se ubrajaju pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, pravo na slobodu informiranja, pravo na sudjelovanje u političkom životu, kao i pravo glasa i sudjelovanja u kreiranju politike.

Prema glavnom gradu Pragu, pokret koji je 1968. obuhvatio Čehoslovačku, nazvan je praško proljeće. U taj su se pokret uključili brojni ljudi, pa i neki članovi Komunističke partije. SSSR se bojao toga da će praško proljeće izmaknuti kontroli, pa su nasilno ugušili prosvjede.

Nakon ukidanja ropstva u 19. stoljeću Afroamerikanci koji su većinom bili robovi, postali su slobodni. No njihov položaj u društvu nije se poboljšao, nego pogoršavao. Brojni su ubijani, optuživani, trpjeli su veliku diskriminaciju.

Rosa Parks je 1955. godine odbila ustati u autobusu s mjesta koje nije bilo predviđeno za nju kao Afroamerikanku. Zbog toga je uhićena, ali je Američki sud proglasio takvu segregaciju u autobusima nezakonitom.

Na čelo prosvjeda u svijetu uglavnom staju studenti i radnici, čija su prava najugroženija. Prosvjeduju protiv rata u Vijetnamu, ali i za bolje uvjete studiranja i bolje uvjete rada.

Rasna segregacija podrazumijevala je odjeljivanje bijelaca i Afroamerikanaca na svim razinama. Osim u javnosti, u prijevozu, restoranima, djeca nisu smjela ići u istu školu, nego su postojale posebne škole u koje su smjela ići afroamerička djeca.

Ku Klux Klan je organizacija koja se borila za rasnu čistoću SAD-a, odnosno željeli su da se Amerika \"očisti\" od svih drugih naroda, rasa i vjera, kao što su Židovi, Afroamerikanci, muslimani.

U Maršu na Washingtonu sudjelovalo je 1963. godine više stotina tisuća ljudi. Na tom je prosvjedu Martin Luther King održao svoj govor protiv američke intervencije u Vijetnamu. Pri tome je rekao da ima san da će svi ljudi živjeti tako da su svi ljudi stvoreni jednakima.

SAD su se uplele u rat u Vijetnamu, pri čemu su ginuli mnogi američki građani. Budući da je rat počeo 1955. godine, a nije mu bilo kraja, diljem SAD-a ljudi su pokretali demonstracije protiv tog rata. Najveće su prosvjede dizali studenti i majke mladića koji su morali ići u rat. Njima su se pridružile i druge organizacije i pokreti. Tako je došlo do svjetskog pokreta za razna ljudska prava.

Nakon što su 1968. prosvjedi zahvatili gotovo cijelu Europu, u Čehoslovačkoj je došlo do velikih promjena. Uveden je novi oblik socijalizma, koji se odnosio na brojne reforme, omogućene su slobode građanima, smanjena je cenzura, a postojalo je i moguće višestranačje.

Među osobna ljudska prava ubrajaju se pravo na život, pravo na slobodan razvoj, pravo na zaštitu od napada i mnoga druga prava. Osim osobnih prava, postoje i politička i građanska, socijalna, ekonomska i druga prava.

Za razliku od naroda, etnicitet predstavlja jednu ljudsku zajednicu koja ne mora biti istog naroda, ali dijeli kulturu, tradiciju, jezik, podrijetlo ili vjeru. Tako jedna osoba može imati brojne etnicitete.

Diskriminacija označava svaki oblik različitog postupanja prema jednoj osobi ili cijeloj skupini. Diskriminacija može biti na temelju rase, narodnosti, jezika, religije i drugih čimbenika.

Ropstvo je u SAD-u ukinuto u 19. stoljeću. Pokret za ukidanje ropstva zvao se abolicionizam. Iako je ropstvo ukinuto, afroameričko stanovništvo SAD-a i u 20. stoljeću je ostalo nejednako, a trpjeli su diskriminaciju, rasizam i segregaciju.

Apartheid predstavlja društveno i političko uređenje u Južnoafričkoj Republici. Apartheid se temelji na strogoj rasnoj segregaciji i diskriminaciji crnačkog stanovništva. Ovo stanovnišvo nije imalo nikakva politička prava, trpjelo je nasilje. Apartheid je ukinut tek 1990-ih godina.

Zbog diskriminacije pojedinih skupina ljudi, u svijetu je dolazilo i do prostornog odjeljivanja tih ljudi od ostatka. Primjerice, kad se govori o segregaciji afroameričkog stanovništva u SAD-u, to se odnosilo na posebna mjesta za njih u autobusu, u restoranu. Nisu se smjeli miješati s bijelom rasom.

Poseban oblik diskriminacije koji ljude druge rase smatra nejednakima naziva se rasizam. Rasizam se s vremenom u nekim zemljama razvio i kao pokret za rasnu čistoću.

Pokreti za ljudska prava najviše se zauzimaju za jednakost svih ljudi i za stjecanje temeljnih ljudskih prava svima bez obzira na vjeru, rasu i narod.

Diljem svijeta 1968. godine izbili su prosvjedi. Od zemlje do zemlje zahtjevi su bili različiti, ali ono što im je bilo zajedničko bila je borba za poboljšanje uvjeta rada, studiranja, zalagali su se za veće slobode, a nadasve za jednakost ljudi bez obzira na vjeru, rasu.

Zakon o građanskim pravima je 1964. godine stavio izvan zakona sve oblike diskriminacije, od onih koje se temelje na rasi, do onih koje su osnovane na pripadnosti vjeri, spolu, spolnoj orijentaciji ili narodu.

U Sjevernoj Irskoj u većini se nalazilo protestantsko britansko stanovništvo, dok je katoličko irsko u manjini. Manjinsko stanovništvo zalagalo se za uvođenje jednakih prava za manjinsko stanovništvo, kao i za kraj diskriminacije prema ženama.

Antiratni prosvjedi koji su započeli u SAD-u zahvatili su cijeli svijet. Tako su 1968. godine izbili prosvjedi u Francuskoj, širili se Europom, zahvatili Jugoslaviju, SSSR, Čehoslovačku, Poljsku. U Južnoafričkoj Republici u to vrijeme se vodila druga borba, odnosno crnačko stanovnišrvo borilo se za svoja prava.