Odnosi između Hrvata i Srba pogoršavali su se, posebice nakon hrvatskih poteza u proljeće 1990. godine. Srbi su na svojim mitinzima počeli isticati zločine koje je vlast u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske počinila protiv Srba, a i pozivali su se na ugroženi status Srba u Hrvatskoj i prozivali su Franju Tuđmana za takvu situaciju.

Na temelju referenduma održanog u svibnju 1991., na kojem se 93% građana odlučilo za samostalnost Hrvatske, Hrvatski sabor proglasio je 25. lipnja 1991. Odluku o suverenosti i samostalnosti Hrvatske. Danas se taj datum obilježava kao Dan državnosti.

Iste godine kad su provedeni i prvi višestranački izbori, tj. 1990. godine, Hrvatski sabor je promijenio ime Socijalističke Republike Hrvatske u Republika Hrvatska. Time su pokazali odmak od socijalizma i novi smjer u osamostaljenju Hrvatske. Iste te godine definiran je i hrvatski grb i zastava.

Srpskom vodstvu koje je isticalo velikosrpske ideje, nije odgovaralo konfederativno uređenje jer su zagovarali centralizaciju, a i time se njihove ideje o Velikoj Srbiji ne bi mogle ostvariti. Zato su na prijedlog o konfederaciji tražili da se svi Srbi iz države ujedine u jednu republiku. To bi značilo i uključivanje dijelova Hrvatske i Bosne u tu državu.

Hrvatse vlasti su prihvatile Plan Z4 kako bi to bilo polazište za daljnje pregovore sa srpskim pobunjenicima. Pristali su na te uvjete, samo kako bi se rat završio, no srpska strana plan je odbacila.

Oblik izravne demokracije naziva se referendum. Referendum prilično nalikuje izborima, pri čemu se na referendum pozivaju svi punoljetni građani da glasaju za ili protiv neke društvene ili političke odluke. Takvi su referendumi održani u Hrvatskoj i Sloveniji 1991. godine u vezi nezavisnosti od Jugoslavije.

Hrvatska je trebala uspostaviti suradnju s Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu, zbog zločina koji su se tijekom rata dogodili u Bosni i Hercegovini. Ta je izolacija utjecala na gospodarsku krizu u Hrvatskoj.

Hrvatski sabor je pred Božić 1990. godine proglasio novi ustav. Ovime je Hrvatska pokazala svoju samostalnost u odnosu na zajedničku jugoslavensku vlast. Dan prije donošenja ustava donesen je Zakon o grbu, zastavi i himni.

Vlasti su početkom 1990. godine potvrdile mogućnost osnivanja novih stanaka, iako su mnoge nastale već 1989. godine. Tako su u proljeće 1990. godine održani prvi višestranački izbori u Hrvatskoj. Na njima je pobijedila stranka HDZ na čelu s Franjom Tuđmanom.

Osnivač Srpske demokratske stranke u Hrvatskoj bio je liječnik Jovan Rašković. On je priznavao suverenost Hrvatske, ali je tražio i priznavanje suvereniteta srpskog naroda unutar Hrvatske. Njega je na čelu stranke naslijedio ekstremniji Milan Babić.

Dugo se kao Dan državnosti u samostalnoj Republici Hrvatskoj obilježavao 30. svibnja, u spomen na 30. svibnja 1990. godine, kad je u temeljen prvi višestranački Hrvatski sabor.

Kada je Hrvatska ispunila uvjete koje joj je nametnula međunarodna zajednica, uspjela je pristupiti NATO savezu 2009. godine. NATO savez je Sjevernoatlantski savez, političko-vojni savez, koji danas broji 30 članica.

Plan Z4 poznat je kao sporazum iz 1995., kojim su veleposlanici četiriju skupina (zato naziv 4) sastali i predložili kao rješenje davanje visoke autonomije SAO Krajini i njenu reintegraciju u Republiku Hrvatsku.

Hrvatska je 22. svibnja 1992. godine primljena u članstvo Ujedinjenih naroda. Time je završeno njeno međunarodno priznavanje. U ostale saveze i organizacije, Hrvatska je primljena tek u novije vrijeme, u 21. stoljeću.

Napetosti u Jugoslaviji natjerale su međunarodnu zajednicu na reakciju. Zato je dogovoren sastanak na Brijunima. Tamo je dogovoreno mirno rješavanje krize i odgađanje hrvatske i slovenske neovisnosti na tri mjeseca.

Okupirani teritoriji Hrvatske oslobođeni su i vraćeni pod upravu Hrvatske vojnim i policijskim operacijama na tim područjima tijekom 1995. godine. Tim su akcijama područja u Dalmaciji i Liki vraćena pod upravu Hrvatske.

Nakon Brijunske deklaracije i odluke o odgađanju nezavisnosti na tri mjeseca, oružana agresija na Hrvatsku je jačala. Zato je Hrvatski sabor 8. listopada 1991. godine donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s državom SFRJ.

Nakon Domovinskog rata na izborima je pobijedio Franjo Tuđman. Tad je uveden polupredsjenički ustroj vlasti. To je oblik u kojemu predsjednik ima veće ovlasti nego u čistom parlamentarizmu, odnoso ima i neke izvršne ovlasti.

Kako bi pokazali da su zagovornici promjena, Savez komunista Hrvatske svom je nazivu SKH pridodao naziv SDP - Stranka demokratskih promjena. Tako su nazivom pokazali novi smjer i zaokret u politici.

Kada je Hrvatska proglasila odluku o raskidu veza sa SFRJ, međunarodna zajednica je osnovala komisiju. Zaključeno je da se SFRJ tj. Jugoslavija raspala, a da granice novih država trebaju biti granice koje su republike imale unutar Jugoslavije.

Promjenama koje su krajem 1980-ih nastupile u Jugoslaviji, i komunistički su političari krenuli mijenjati svoje politički smjer. Tako su u novim strankama činili većinu, zajedno uz druge političare.

Budući da Hrvatska još uvijek nije proglasila neovisnost unutar SFRJ, i dalje se radilo o postojanju Predsjedništva pojedine socijalističke republike. Tako je nakon višestranačkih izbora kao predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske izabran Franjo Tuđman.

U prosincu 1990. godine proglašena je Srpska autonomna oblast Krajine i njeno odvajanje od Hrvatske. Time je narušena teritorijalna cjelovitost Hrvatske i pojačani su i zaoštreni sukobi između Hrvata i Srba, što je uskoro dovelo i do oružanog sukoba.

Na prvim višestranačkim izborima održanima u proljeće 1990. godine pobijedila je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) na čelu s vođom Franjom Tuđamanom. On je izabran i za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske.

Zbog odluka Hrvatske i Slovenije o proglašenju neovisnosti, došlo je do još veće krize i pitanja o budućnosti Jugoslavije. Zato je došlo do sastanka na Brijunima, na kojima su se sastali predstavnici svih jugoslavenskih republika i europskih zemalja. Tamo je dogovoreno odgađanje odluke o proglašenju nezavisnosti Hrvatske i Slovenije na rok od tri mjeseca.

U lipnju 1990. godine na području Dalmacije i Like, u kojima je bilo većinskom srpsko stanovništvo, osnovana je Srpska autonomna oblast. Ovo i dalje nije bila izdvojena oblast.

Hrvatska je nakon smrti Franje Tuđmana i uspostave nove Vlade uvela čisti parlamentarni sustav, u kojem Vlada i njen predsjednik imaju izvršne ovlasti. Predsjednikom Hrvatske nakon Franje Tuđamana izabran je Stjepan Mesić.

Već krajem osamdesetih godina u Hrvatskoj su se stvorili uvjeti za stvaranje oporbenih političkih stranaka. Tada su osnovane Hrvatska socijalno-liberalna stranka, Hrvatska demokratska zajednica, ponovno je osnovana Hrvatska seljačka stranka, a SKH se preimenovao u SKH-Stranku demokratskih promjena.

U spomen na 15. siječnja 1992. godine, kada su sve članice Europske zajednice priznale Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu, taj se dan obilježava kao Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Iako su Hrvatsku prije toga priznale brojne druge države, ovo je bilo najveće priznanje, kojim je Hrvatska potvrđena kao nova, samostalna.

Hrvatska je pristupila Europskoj uniji kao njena punopravna članica 1. srpnja 2013. godine. Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska je dobila brojne prilike za poboljšanje gospodarstva, no i dalje slovi kao jedna od najsiromašnijih država EU-a.

Franjo Tuđman bio je vođa Hrvatske demokratske zajednice. Ova je stranka pobijedila na višestranačkim izborima 1990. godine. Franjo Tuđman je unutar te stranke stvorio program stvaranja nezavisne Hrvatske, što ga je i dovelo do pobjede.

Referendum o nezavisnosti održan je najprije u Sloveniji, a potom u svibnju 1991. godine u Hrvatskoj. Na tom referendumu za samostalnost Hrvatske izjasnilo se 93% građana koji su izašli na referendum.

Hrvatska i Slovenija nastojale su riješiti stanje unutar Jugoslavije, pa su predlagale konfederativno uređenje, u kojem bi države i dalje bile povezane, ali kao samostalne i suverene države bez zajedničke centralne vlasti.

Srpski mediji koji su bili nacionalistički nastrojeni plašili su Srbe u Hrvatskoj tako što su uspoređivali vlast HDZ s vlašću ustaškog režima, pod kojom je puno Srba stradalo.