Lokalne krize i ratovi

Istočna Njemačka bila je komunistička, stoga je u njoj bila uspostavljena čvrsta vojna i policijska snaga. Ljudi su u Istočnoj Njemačkoj bili ograničeni slobodama, živjeli su lošijim standardom. Stoga su često pokušavali pobjeći preko zida u Zapadnu Njemačku. Oni koji bi bježali bili su ubijeni ili zatvoreni ako su uhvaćeni.

Budući da se većina Kubanske krize odvijala na način da su i SAD i SSSR postavljale svoje rakete duž granice prema onoj drugoj, moglo je doći do izbijanja nuklearnog rata. Većina raketa koje je SAD postavila u Europi, a SSSR na Kubi imale su nuklearne bojne glave. Da je do rata došlo, cijeli svijet bi osjetio posljedice.

Nakon Nikite Hruščova, sovjetski vođa postaje Leonid Brežnjev. Začetnik je doktrine koja govori o tome da SSSR ima pravo intervenirati u zemlje u kojima dolazi do straha od suzbijanja socijalizma, odnosno širenja kapitalizma.

Berlinski zid počeo se graditi od metalnih ploča 1961. godine. Podizao se na granici Istočne i Zapadne Njemačke, a dijelio je i Berlin na dva dijela. Tako je predstavljao podjelu Njemačke, ali i podjelu svijeta na dva bloka.

Vijetkong predstavlja komunističke gerilske jedinice koje su djelovale u Južnom Vijetnamu, a imale su podršku komunističke Sjeverne Koreje. Zbog straha od komunističkog utjecaja, u rat su se uključile i SAD.

Sjeverni Vijetnam od svog je postanka, nakon uplitanja Francuske na to područje, bio komunistička država. Snage Vijetkonga bile su komunističke vojne snage u Južnom Vijetnamu, a koje su pokušavale proširiti komunizam i na Južni Vijetnam.

Podjela koja je izvršena prije Korejskog rata odnosila se na podjelu Korejskog poluotoka na Južnu i Sjevernu Koreju. Podjela je izvršena po 38. geografskoj paraleli. Takva podjela postoji i danas, dvije Koreje nisu se poslije nikad ujedinile.

Američko sudjelovanje u Vijetnamskom ratu rezultiralo je brojnim zločinima i ubojstvima. Poznato je da su Amerikanci izvršili pokolj cijelih sela. Stoga su ljudi diljem svijeta dizali proturatne demonstracije i protestirali protiv američke politike.

Nakon što je Sjeverna Koreja napala Južnu Koreju, SAD su potaknule Ujedinjene narode na osudu agresije, čime je odlučeno da će Južnoj Koreji biti poslana međunarodna vojna pomoć. Tako su i SAD zapravo isto kao i SSSR indirektno bile uključene u rat na Korejskom poluotoku.

SAD je zbog komunističkih previranja u Vijetnamu i pojave Vijetkonga koji podupire Sjeverna Koreja odlučila uključiti se u rat s ciljem zaustavljanja širenja komunizma.

Sovjetski vođa Nikita Hruščov i američki predsjednik John F. Kennedy zbog straha od uništenja koje je prijetilo svijetu, sastali su se i mirnim dogovorom riješili Kubansku krizu. SSSR je pristao na povlačenje raketa s Kube, a Kennedy s povlačenjem raketa iz Europe.

Josif Staljin umro je 1953. godine. Na mjestu predsjednika SSSR-a i predsjednika partije nakon njega došao je Nikita Hruščov, koji je na toj poziciji ostao do 1964. godine. Hruščovljeva politika bila je nešto blaža nego Staljinova, pa je obnovio i porušene odnose s nekim državama.

Francuska je na području Indokine u Aziji imala nekada kolonije, koje je htjela vratiti. Stoga su se francuske snage sukobile s vijetnamskim komunistima, nakon čega je došlo do poraza Francuske i nastanka novih država: Sjevernoj Vijetnama, Južnog Vijetnama, Laosa i Kambodže.

Tijekom 60-ih godina 20. stoljeća odnosi SSSR-a i SAD-a dosegli su svoj vrhunac. U Berlinu je podignut Berlinski zid, došlo je do Kubanske krize, činilo se kao da će svaki čas pravi rat buknuti.

Kuba je bila neovisna država do kraja 1950-ih godina, ali je bila pod gospodarskim utjecajem SAD-a. Nakon revolucije 1959. godine Kubom su zavladali komunisti, što je značilo za SAD blisku opasnost. Tim više jer je Kubu pomagao SSSR.

Mađarska je od samog početka bila dio Istočnog bloka, ali je 1956. godine došlo do revolucije jer su ljudi bili nezadovoljni političkim i društvenim stanjem. Revolucija je zapravo bila niz protesta koji su htjeli liberalizaciju zemlje i poboljšanje prava. Sovjetska armija poslala je vojne snage, koje su nasilno ugušile revoluciju.

Na Kubi, otočnoj državi u blizini SAD-a, došlo je do revolucije 1959. godine, nakon čega je na vlast došao komunistički vođa Fidel Castro.

Izraelski narod je pod britanskom upravom 1948. godine dobio samostalnu državu Izrael. To je zaoštrilo odnose s Arapima, a ti sukobi traju i danas.

Budući da hladni rat znači sukob bez direktnog rata, SAD i SSSR našle su načina da se sukobe s neprijateljem na tlu drugih zemalja. Tako su se miješale u lokalne ratove, kao što je Korejski rat i Vijetnamski rat. SAD je uglavnom podupirala demokratske snage, a SSSR je podupirala komunističke snage u državama.

Budući da je Kuba bila komunistička država, za pomoć se obratila SSSR-u. Prvi sekretar Komunističke partije Nikita Hruščov odazvao se pozivu i poslao Kubi rakete, koje su imale i nuklearne glave. Kuba ih je postavila na granicu prema Americi.

Korejski rat trajao je od 1950. do 1953. godine. Unutar Korejskog poluotoka došlo je do zaoštravanja odnosa između demokratskih i komunističkih snaga, zbog čega je došlo do podjele na Sjevernu i Južnu Koreju. U ratu je SSSR pomagao Sjevernoj Koreji, a SAD Južnoj Koreji.

Diljem svijeta je u vrijeme hladnog rata bilo puno lokalnih ratova, na svakom kontinentu. Nijedan rat nije prošao bez sudjelovanja svjetskih supersila, pogotovo SAD-a i SSSR-a kao dvije „zaraćene“ strane u hladnom ratu.

Američka politika u hladnom ratu bila je usmjerena na sprečavanje širenja komunizma. Budući da su države Istočnog bloka bile pod utjecajem SSSR-a, širenje komunizma bilo bi lančana reakcija i to bi poljuljalo situaciju u tim državama, što bi na kraju bila velika opasnost za ostatak Europe i SAD.

Sjeverna Koreja bila je komunistička država, a svoju potporu slanjem vojne pomoći iskazala je Kina. SSSR je svoju pomoć Sjevernoj Koreji slala indirektno, pomažući na drugi način, ali znalo se da i SSSR pomaže komunističkim snagama.