Između demokracije i totalitarizma

Na čelu Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke bio je Adolf Hitler koji je zahvaljujući pažljivoj retorici stekao popularnost i ubrzo došao na čelo nacista.

Dolaskom boljševika na vlast u Rusiji je počeo građanski rat između Bijele i Crvene armije. Bijelu armiju čine pristaše cara i protivnice diktature, a Crvenu armiju boljševici i njihovi pristaše.

Došavši na vlast nacisti su zabranili rad svih političkih stranaka, progonili su političke protivnike i ukinuli građanske slobode. Tako je Njemačka iz države parlamentarne demokracije postala totalitarna država u kojoj su sve aspekte života kontrolirati nacisti.

Diktator već tijekom državnog udara koristi podršku vojske i policije, kao i tijekom obnašanja vlasti. Vojska i policija pri provođenju volje diktatora često koriste i nasilne metode.

1919. godine u gradu Weimaru proglašen je ustav kojim je Njemačka postala republika. Ustavom su garantirana građanska prava, slobode i višestranačje.

Oktobarskom revolucijom 1917. godine boljševici preuzimaju vlast na čelu s Vladimirom Iljičom Lenjinom. Boljševici su se počeli nazivati komunistima pa je Rusija postala prva komunistička država na svijetu.

U predstavničkim tijelima (saborima ili parlamentima) odluke se uglavnom donose većinom glasova. Predstavnici se biraju slobodnim izborima.

U demokraciji vlada narod, tj. svi građani neke države. Oni odlučuju neposrednim odlučivanjem o nekom pitanju ili preko izabranih predstavnika.

Oktobarskom revolucijom 1917. godine boljševici su preuzeli vlast i proglasili se komunistima pa je Rusija postala prva komunistička zemlja na svijetu.

Hitler postaje njemački kancelar 1933. godine nakon parlamentarnih izbora 1932. godine kada su osvojili 33,1% glasova i sklopili koaliciju s manjom strankom.

Adolf Hitler je bio na čelu desničarske Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke koja je bila nezadovoljna odredbama Versajske mirovne konferencije.

Fašisti su zbog odjeće nazivani crnokošuljašima, a fašistički pokret je 1919. godine osnovao Benito Mussolini.

Tijekom 1920-ih se u Irskoj vodio građanski rat te brojni sukobi britanske vlasti i Irske republikanske armije (IRA). Irski otok je 1921. godine službeno podijeljen na sjeverni i južni dio, a južni dio je iduće godine dobio samostalnost kao Irska Slobodna Država.

SAD se u međuraću nije miješao u političke prilike izvan američkog kontinenta. Zbog toga se SAD nije uključivao u vanjskopolitičke sporazume i međunarodne organizacije. Takva se politika naziva politika popuštanja.

Vladimir Iljič Lenjin stao je na čelo boljševika te je odlučio preuzeti vlast u sovjetima te izaći iz rata i provesti agrarnu reformu.

Pomoću propagande su diktatori nastojali oblikovati povoljno društveno javno mišljenje o njima samima, kao i o ideološkom pokretu kojeg zastupaju.

1930-ih godina Velika Britanija provodila je politiku popuštanja prema Njemačkoj i postupcima Adolfa Hitlera smatrajući Njemačku svojevrsnom branom protiv širenja crvene opasnosti, tj. komunizma prema zapadu Europe.

Josif Visarionovič Staljin dolazi na vlast 1924. godine nakon Lenjinove smrti. Tako postaje čelnik SSSR-a i komunističke stranke. Vladao je politikom čvrste ruke pojačavši diktaturu i uvodeći kult ličnosti. Uz pomoć propagande oblikovao je javno mnijenje.

Razdoblje od 1924. do 1953. godine mnogi povjesničari nazivaju razdobljem staljinizma po diktaturi Josefa Visarionoviča Staljina. Sovjetski Savez tijekom tog razdoblja bio je totalitarna država u kojoj su komunisti nadzirali sav politički, gospodarski, javni i kulturni život.

Vittorio Emanuele III. je Mussoliniju povjerio mandat za sastavljanje vlade nakon što je Mussolini poveo 40.000 crnokošuljaša na Rim 1922. godine.

U februarskoj revoluciji ruski car Nikola II. bio je prisiljen abdicirati s ruskog prijestolja. Rusija je tako postala republika, a vlast je preuzela Privremena vlada sastavljena od građanskih stranaka.

U totalitarnoj državi pojedinac i njemu odana grupa (stranka ili organizacija) nadziru cijelo društvo. Totalitarni režim upravlja gospodarstvom, javnim mnijenjem, vojskom, kulturom i svim drugim aspektima društva.

Boljševici, tj. pristaše Vladimira Iljiča Lenjina htjeli su preuzeti vlast u sovjetima te izaći iz Prvoga svjetskog rata. Također su htjeli provesti agrarnu reformu u Rusiji. Boljševici su se počeli nazivati komunistima pa je Rusija postala prva komunistička zemlja na svijetu.

Josif Visarionovič Staljin dolazi na vlast 1924. godine nakon Lenjinove smrti. Tako postaje čelnik SSSR-a i komunističke stranke. Vladao je politikom čvrste ruke pojačavši diktaturu i uvodeći kult ličnosti. Uz pomoć propagande oblikovao je javno mnijenje.

Po uzoru na marš na Rim, Hitler je pokušao doći na vlast u Njemačkoj državnim udarom 1923. godine. Međutim, posljedice toga puča bile su Hitlerovo zatvaranje i zabrana rada Nacističke partije.

U demokraciji predstavnike u saboru ili parlamentu bira narod na izborima. U predstavničkom tijelu odluke se uglavnom donose većinom glasova.

Fašisti su maršom na Rim 1922. godine preuzeli vlast u Italiji nakon što je Mussolini poveo 40.000 crnokošuljaša prema glavnom gradu Italije. Taj pohod je bio samo predstava za javnost nakon koje mu je talijanski kraj Vittorio Emanuele III. povjerio mandat za sastavljanje vlade.

Tijekom revolucije radnici i vojnici su osnivali svoja tijela vlasti, tj. sovjete. Tako je u državi vladalo dvovlašće jer je Privremena vlada i dalje imala vlast u državi.

Stranke se udružuju u koalicije kako bi na taj način osigurali većinu u predstavničkom tijelu. Osiguravanjem većine stranka može donijeti samostalno odluke bez većih ometanja opozicije ili oporbe.

Fašisti nisu uspjeli pobijediti na izborima 1921. godine, bez obzira na financijsku podršku industrijalaca i veleposjednika. Zato je Mussolini 1922. maršom na Rim preuzeo vlast.

Nekritičko obožavanje totalitarnog vođe nazivamo kultom ličnosti. Diktature i totalitarni režimi sami stvaraju kult ličnosti vođe. Najpoznatiji diktatori s kultom ličnosti su: Hitler, Staljin, Mussolini.

Oporba ili opozicija su sve stranke ili političari u predstavničkom tijelu koji nisu na vlasti. Opozicija često pokušava spriječiti provođenje određenih odluka većine u saboru.

Staljin je provodio čistke kojima je proganjao političke neistomišljenike. Jedan dio je odlučio likvidirati, dok je drugi dio završio u radnim logorima. U čistkama je stradalo i mnogo časnika Crvene armije, ali i više milijuna ljudi koji su izražavali svoje nezadovoljstvo prema komunističkoj vlasti.

Francuska je u međuraću bila u velikoj političkoj krizi, a 1930-ih su se u Francuskoj pojavile fašističke organizacije koje su željele ukinuti parlamentarnu demokraciju i uvesti diktaturu.

Iako se broj pristaša Nacističke partije s godinama povećavao, oni nisu osvajali značajan broj mandata u parlamentu. To se promijenilo tijekom Velike gospodarske krize kad je Hitler optužio vajmarsku vladu za teško gospodarsko stanje i obećao da će nacisti izvesti državu iz krize te uvesti red i riješiti nezaposlenost.

Hitler je u zatvoru napisao \"Moju borbu\" (njem.\"Mein Kampf\") u kojoj je objasnio svoju političku i rasnu retoriku. U njoj je podržao borbu protiv komunizma, rasizam, mržnju prema Židovima i svim negermanskim narodima, a istovremeno je isticao superiornost njemačke arijevske rase.

Italija nije bila zadovoljna ugovorom u Versaillesu jer je teritorijalno proširenje bilo manje od očekivanog, a opće nezadovoljstvo povećala je loša gospodarska situacija države.

U ruskom građanskom ratu (1918.-1922.) pobijedili su boljševici, tj. Crvena armija. Bijela armija, tj. pristaše cara i protivnici diktature izgubili su u ratu, a većina pristaša je napustila Rusiju.

Fašisti su 1925. godine preuzeli potpuno vlast i uveli diktaturu nakon što su zastupnici oporbe u znak protesta napustili parlament. Obračun s protivnicima režima pojačao se nakon toga te je Italija postala totalitarna država.

Diktatori najčešće na vlast dolaze državnim udarom, tj. protuzakonito preuzimaju vlast često koristeći policiju i vojsku. U diktaturi su sve građanske slobode ograničene.