Gospodarski razvoj Hrvatske u drugoj Jugoslaviji

Nakon što su se 1948. godine Tito i Staljin razišli zbog Titove želje da Jugoslaviju uredi drukčije nego što je Staljin tražio za komunističke partije, Jugoslavija se više okrenula Zapadu.

Velika ekonomska kriza nije zaobišla ni razvijene zemlje na Zapadu, najviše zbog naftne krize koja je vladala na svjetskom tržištu. U Jugoslaviji je uz naftnu krizu 1980-ih zemlju zahvatila i politička i gospodarska kriza.

Kao jedna od promjena koju je država nakon Drugog svjetskog rata provela, bila je i nacionalizacija. Time je privatna imovina prelazila u državno vlasništvo uz naknadu vlasnicima. Time se htjela postići pravedna raspodjela imovine.

1959. godine Zlata Bartl, koja je radila u Podravki, izumila je Vegetu. To je dodatak jelima, od sušenog povrća i začina. Ovo je i danas jedan od najpoznatijih proizvoda Podravke.

Kako bi se gospodarstvo razvilo, 1950-ih godina dopušteno je privatno vlasništvo i malo poduzetništvo. Država je zadržala vlasništvo nad velikim tvornicama važnima za gospodarstvo.

Najveće međunarodno sportsko natjecanje bilo je Univerzijada. Ovo se natjecanje održalo u Zagrebu 1987. godine. Za taj događaj izgrađeni su brojni sportski objekti koji postoje i danas, a neki objekti su i renovirani.

Kolonizacija je bila dio agrarne reforme, a uključivala je naseljavanje seoskog stanovništva na područja koja su rijetko naseljena ili područja koja su opustošena zbo ratnih stradanja.

Kolonizacija je bila usmjerena na rijetko naseljena područja ili ona koja su najviše stradala i imala najviše gubitaka tijekom rata. U Hrvatskoj su to bila područja u Slavoniji, Srijemu i Baranji.

Jugoslavija je kao zemlja Istočnog bloka uvela plansko gospodarstvo. Ovo se gospodarstvo temelji na petoljetkama, koje planiraju za pet godina što se i koliko proizvodi.

Hrvatska je uz Sloveniju doživjela najveći gospodarski razvoj, što je pratilo i rast industrije, urbanizacija, razvoj turizma, prometa. Ostali dijelovi Jugoslavije nisu bili toliko razvijeni jer nisu imali prihode od industrije i turizma.

Budući da je Jugoslaviji prijetila velika glad, primila je pomoć od Ujedinjenih naroda, čime je kriza s gladi malo umanjena.

Razvoj gospodarstva, ali i otvaranje granica omogućilo je priljev novca, što je značilo i povećanje životnog standarda.

Omladinske radne akcije imale su za svrhu iskorištavanje rada mladih. Na taj način se nije plaćalo izgradnju i obnovu, za koju nije bilo ni novca. Omladinske radne akcije imale su koristi i za mlade jer bi mnogi na tim radnim akcijama naučili nešto novo i radili.

Budući da poslijeratna Jugoslavija nije dobila novčanu pomoć iz Marshallova plana jer je pripadala Istočnom bloku, jedini način za izgradnju države i obnovu nakon rata bile su omladinske radne akcije. Tim su se radnim akcijama pozivali mladi na rad.

Kolektivizacija sela bila bi uspješna da se radilo o postojanju mehanizacije, kojom su seljaci unutar zadruge mogli privređivati i obrađivati zemlju. Zbog toga je često dolazilo do otpora seljaka, pa je kolektivizacija na kraju napuštena kao ideja.

Agrarna reforma uključivala je oduzimanje zemlje Nijemcima, Crkvi i veleposjednicima i dodjeljivana je seljacima. Seljaci su dijelom oslobođeni ranijih dugova. Poticalo se stvaranje seljačkih zadruga i kolonizacija rijetko naseljenih područja.

Jugoslaviji je odbijena novčana pomoć SAD-a u okviru Marshallova plana jer je bila dio Istočnog bloka. To je utjecalo na razvoj teške situacije gospodarstva u Jugoslaviji i sporu obnovu od rata.

Mnogi su kako bi nabavili nešto što nisu mogli nabaviti u svojoj zemlji putovali van. Tako se razvijalo crno tržište i preprodaja proizvoda, što je negativno utjecalo na gospodarstvo. Kako bi to spriječili, vlasti su kasnije uveli novčanu naknadu za putovanje u inozemstvo.

Kako bi se predstavili, brojni obrti, trgovine i mala poduzeća sudjelovali su na sajmovima. Jedan od najvećih sajmova bio je Zagrebački velesajam, za koji je izgrađen i novi prostor 1955. godine, gdje postoji i danas.

Tijekom 1960-ih i 1970-ih godina grade se novi stambeni blokovi jer dolazi do porasta gradskog stanovništva. Porastom stanovništva gradovi se razvijaju i nastaju novi dijelovi gradova, kao što je primjerice Novi Zagreb u Zagrebu.

Uz razvoj gospodarstva, radilo se i na razvoju obrazovanja i zdravstva. Uvedeno je obvezno osmogodišnje školovanje, visoko obrazovanje postalo je besplatno, a i javno zdravstvo postalo je besplatno.

Za putovanja unutar zemlje trebale su se razviti i razne prometne linije. Tako je razvoj turizma potaknuo gradnju novih cesta, razvoj željezničkih, ali i zračnih linija. Uvođene su i nove trajektne linije.

Glavna luka Jugoslavije nakon rata postaje Rijeka. U tom gradu se razvija brodogradnja, tvornica papira i brojni drugi industrijski pogoni. Sve to pogodovalo je i rastu i razvoju Rijeke, ali i okolnih mjesta.

Kriza 1980-ih u Jugoslaviji dovela je do nestašice svega. Ljudima su dijeljeni bonovi za osnovne namirnice, a često su ljudi kako bi nabavili nešto odlazili u inozemstvo. Gorivo se moralo štedjeti, pa su se uvodile mjere vožnje par-nepar.

Radničko samoupravljanje se odnosilo na uključivanje radnika u upravljanje tvornicama. Radnici su uključeni u planiranje i odlučivanje.

Autoput koji se počeo graditi 1947. godine zvao se Autoput bratstva i jedinstva. Za izgradnju su organizirane omladinske radne akcije. Autoput je vodio od Ljubljane, preko Zagreba, pa do Beograda i zatim na jug.

Kolektivizacija je označavala stvaranje sela kao zajednica ljudi, u kojima svi zajedno privređuju unutar zadruga. To je značilo prenošenje privatne imovine na zajednice, odnosno zadruge.

Zbog svog snažnog gospodarskog razvoja, Hrvatska i Slovenija bile su najrazvijenije republike Jugoslavije. No, one su zbog toga morale uplaćivati i najviše novca u fond za slabije razvijene dijelove države, odnosno nerazvijene republike.

Radničko samoupravljanje bio je novi oblik upravljanja u tvornicama, koji se odnosi na prenošenje većih sloboda u upravljanju i odlučivanju na radnike. No i dalje su na rukovodećim položajima bili komunisti i tako kontrolirali rad tvornica.

Kada su se Jugoslavija i SSSR razišle, to je omogućilo Jugoslaviji dobivanje kredita koji su pomogli gospodarskom razvoju. Došlo je i do izvoza proizvoda na Zapad, a počele su nicati i mnoge tvornice, pa je zaposleno oko milijun ljudi.

Jugoslavija je iz Drugog svjetskog rata izašla kao saveznica SSSR, pa je tako pripadala i Istočnom bloku. Zbog toga je jugoslavensko gospodarstvo ostalo slabije razvijeno, unatoč tomu što je izašla iz Istočnog bloka.

Industrija nafte (INA) i danas je jedna od najvećih naftnih tvrtki. U Jugoslaviji je imala diljem zemlje bušotine nafre, rafinerije i zapošljavala je više tisuća radnika, zbog čega je bila važna za gospodarstvo Jugoslavije.

Urbanizacija je proces širenja i razvoja gradova te povećanja gradskog stanovištva. Urbanizacija često prati industrijalizaciju, pri čemu seosko stanovništvo seli u gradove radi posla. Tako gradovi rastu brojem stanovnika, ali i prostorno jer se moraju graditi novi stambeni objekti za nove stanovnike.