Uvođenje električne energije ili elektrifikacija omogućila je veću, bolju i bržu proizvodnju u tvornicama, kao i njihovu izgradnju. Također, bolje prometne veze omogućile su povezivanje gradova prugama, cestama, a to je značilo da su neki novi gradovi postali središta i to je utjecalo na njihov gospodarski rast.

Industrijska proizvodnja uvelike je ovisila o radnicima. Kako je dolazilo do opadanja proizvodnje, tako više nije bilo ni potrebe za velikim brojem radnika, zbog čega je dolazilo i do otpuštanja ljudi i do stvaranja velikih stopa nezaposlenosti. Tako su najvišu nezaposlenost i imali industrijski razvijeni gradovi.

Banke i štedionice su imale vodeću ulogu u gospodarskom razvoju države. U Kraljevstvu SHS tako je prednjačila Prva hrvatska štedionica. Bio je to zapravo novčani zavod, a ne banka, a osnovana je još 1846. godine. Prva hrvatska štedionica imala je ulogu ulagati i kreditirati gospodarstvo i podupirati u mnoge ustanove.

Gospodarska kriza najviše je pogodila poljoprivredu jer se veći dio stanovništva uglavnom i bavio poljoprivredom. Nije više bilo izvoza proizvoda, a pale su i cijene pšenice, kukuruza i stoke. To je na kraju dovodilo i do zaduživanja poljoprivrednika.

Zbog gubitka poslova, vraćanja na sela, ljudi opet padaju na niske standarde. Nastaje sve veći broj siromašnih, a mnogi ostaju i prosjaci i beskućnici. Tako dolazi do društvene ili socijalne krize, koja je uzrokovana gospodarskom krizom.

Kolonizacija je svjesno i planirano naseljavanje ljudi na neko područje. U ovom kontekstu govori se o kolonizaciji ljudi na slobodne prostore obradive zemlje, kako bi se podiglo gospodarstvo i zemlja izvukla iz poslijeratne krize.

Kada je 1929. godine došlo do sloma Prve hrvatske štedionice, nestalo je i kapitala koji se ulagao u proizvodnju i gospodarstvo. To je dovelo do smanjene proizvodnje, a onda i do pada kupovne moći.

Iako je Kraljevstvo SHS obuhvaćalo više današnjih država, nisu sve današnje države koje su se nalazile u sastavu Kraljevstva bile jednako pogođene krizom. Najteže su bile pogođene Srbija, Crna Gora i Makedonija jer su one u ratu pretrpjele najveća razaranja i materijalnu štetu. Stoga je u njima i proces oporavka od rata bio dugotrajniji.

Osim turizma, u primorskim krajevima u gospodarstvu je važnu ulogu imala brodogradnja. Neka od najvećih nalazila su se u Kvarneru i u Splitu.

Već pri kraju rata na području današnje Hrvatske došlo je do socijalnih nemira, koji su izazvani lošom gospodarskom situacijom koja je ostala nakon Prvog svjetskog rata. Propadali su svi, a posebno seljaci i radnici, a stanje je iz dana u dan bilo sve gore. Narod se nadao da će pobunom promijeniti nešto i dobiti neka prava, što je djelomično i uspjelo jer je 1919. godine donesena Agrarna reforma.

Države u kojima su ratna i materijalna razaranja bila veća nego na drugim područjima izašle su iz rata veoma financijski i gospodarski iscrpljene. Na takve već loše uvjete dolazili su novi problemi i sve je to dovelo do još snažnije gospodarske krize.

Najveći broj stanovnika Kraljevstva SHS nakon kraja Prvog svjetskog rata živio je na selu. Čak 80% stanovništva u ukupnom broju stanovnika bilo je seosko stanovništvo, koje se bavilo poljoprivredom na malim gospodarstvima, uz pomoć starog oruđa.

To su selidbe ljudi unutar države. U vrijeme gospodarske krize migracije su se najviše odnosile na ponovno vraćanje stanovništva iz grada na sela jer su ljudi izgubili posao i nisu više imali što raditi u gradu.

Na području hrvatskog primorja, a posebno u Kvarneru i oko Dubrovnika počinje se razvijati turizam. Na hrvatsku obalu počinju dolaziti strani turisti. U Primorskoj Hrvatskoj tako je uz brodogradnju na turizam odlazio veći gospodarski značaj za te krajeve.

Nakon Prvog svjetskog rata dugo je u Kraljevstvu SHS prednjačio Zagreb kao industrijsko, poduzetničko i financijsko središte države. No, kako se mijenjala politika, tako je Beograd preuzimao i političku važnost, ali i druge važne funkcije.

Budući da su industrija i gospodarstvo u Hrvatskoj ovisili od ulaganja kapitala iz Prve hrvatske štedionice, kada je Prva hrvatska štedionica 1929. godine proglasila slom, gospodarska kriza se iz SAD-a prelila i u Hrvatsku. Štedionica je sa sobom povukla druge financijske ustanove, a osjetio se i manjak stranog kapitala.

Nakon Prvog svjetskog rata mnoga su gospodarstva bila uništena, a tako je bilo i na prostoru Kraljevstva SHS. Pojavile su se razne bolesti, cijene su rasle, a industrija je već bila slabo razvijena. Sve to dovelo je do pogoršanja gospodarskih prilika i konačno do gospodarske krize. Kraljevstvo SHS nije plaćalo ratnu odštetu.

Regent Aleksandar, budući kralj Kraljevstva SHS, obećavao je radnicima i seljacima ono što im je najviše trebalo, a to je bila zemlja u vlasništvo, kako bi se mogli prehranjivati te opće pravo glasa za muškarce. Tim obećanjima Aleksandar je pridobio radnike i seljake da ga priznaju kao kralja i da priznaju novu državu Kraljevstvo SHS.

Hrvatski prostori u sklopu Kraljevstva SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije uspjeli su se porastom proizvodnje i oporavku izvozne industrije oporaviti u drugoj polovici 1930-ih godina. Takvo stanje nije dugo potrajalo jer je 1939. započeo novi svjetski rat.

Vlada Kraljevstva SHS je odobrila i poticala naseljavanje ratnih veterana iz Srbije i Crne Gore na slobodne prostore, kao što su Slavonija, Makedonija i Kosovo. Zbog toga je došlo do promjene strukture stanovništva.

Agrarna ili poljoprivredna reforma donesena je 1919. godine. Tom je reformom državni vrh Kraljevstva SHS donio mjere koje su se ticale preraspodjele obradive zemlje. Predviđena je dodjela zemlje bezemljašima i davanje dodatne zemlje onima koji su je imali malo.

Kraljevstvo SHS je nazadovalo u odnosu na gospodarstva europskih država, ali i unutar Kraljevstva došlo je do razlika među državama. Razlog tomu je da su krajevi koji su bili u sastavu Austro-Ugarske Monarhije bili razvijeniji od ostatka Kraljevstva SHS. Tako su Hrvatska i Slovenija, iako i same slabo razvijene, ipak bile razvijenije u odnosu na Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru.