Društveni život grada se uvelike razlikovao od društvenog života sela. U gradu je bilo više institucija oko kojih se okupljao društveni i kulturni život, kao što su primjerice knjižnice, muzeji, kazališta. Život na selu je bio usmjeren na poljoprivredne radove, vjerske svetkovine i tradicionalne običaje.

U hotelu Esplanade je u Zagrebu 1927. g. održan izbor za miss Zagreba na kojem je pobijedila Štefica Vidačić. Kasnije je pobijedila i kao miss Kraljevine SHS te miss Europe u Berlinu. Zbog tih pobjeda postala je slavna glumica.

U Zagrebu se nalazi najstariji zoološki vrt u jugoistočnoj Europi, a nalazi se u Maksimiru. 1925. g. je u vrt došao pavijan Štefek, nakon toga su se mogle vidjeti i lisice, sove, sjeverni medvjedi i zoološki vrtić proglašen je vrtom 1927. g.

Žene su se uglavnom borile za pravo glasa i to su isticale kao glavni društveni problem. Željele su biti ravnopravne punoljetnim muškarcima te da i one imaju ulogu u političkim pitanjima.

Tjelesno je kažnjavanje u školama bilo dozvoljeno, a učitelji su najčešće koristili šibu kao sredstvo. Učenike se kažnjavalo šibanjem po dlanovima, klečanjem na koljenima, stajanjem u kutu i dr.

Židovska zajednica u hrvatskim zemljama imala je veliki utjecaj na razne grane, kao što su industrija, bankarstvo, trgovina i obrti. U jugoslavenskoj državi židovska zajednica doživjela je procvat. Bavili su se brojnim zanimanjima, a između ostaloga bili su i vrsni arhitekti pa su imali ulogu u razvoju gradova.

Život seljaka je bio vezan u najvećoj mjeri na sezonske poljoprivredne radove. Gradovi su u velikoj mjeri ovisili upravo o selu, odnosno o opskrbi sa sela i robi koja se kupovala na tržnicama.

1927. godine je izgrađena zgrada zagrebačke burze. Međuratno razdoblje je bilo doba procvata hrvatske židovske zajednice. Tijekom tog vremena je velik broj poslovnih i privatnih zgrada u Zagrebu projektirano od strane arhitekata židovskog porijekla.

Mara Matočec je poznata kao spisateljica i političarka u Seljačkom pokretu braće Radić. Velika je zagovornica emancipacije i prava žena. Isticala je važnost pismenosti i školovanja. Pisala je za Zagorkin list Hrvatica.

Stanovnici sela su nosili odjeću koju danas nazivamo narodna nošnja. Primjerci narodnih nošnji se čuvaju u etnografskim i zavičajnim muzejima i zbirkama.

Hrvatski akademski športski klub (HAŠK) bio je sportski klub iz Zagreba koji je ujedno bio i jedan od važnijih jugoslavenskih klubova. Imali su i muške i ženske sportove, natjecali su se na brojnim prvenstvima. 1921. g. između nogometne sekcije HAŠK-a i kluba Građanski održana je nogometna utakmica.

Nastup tamnopute plesačice Josephine Baker naišao je na žestoke kritike svećenstva te su tijekom nastupa bacili smrdljivu bombu. Josephine Baker je bila proturasistička aktivistica te je okupljala i uzdržavala napuštenu djecu raznih rasa.

Marija Jurić Zagorka je hrvatska književnica i novinarka. Pokrenula je i uređivala Ženski list i Hrvaticu. Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije te za prava žena. Najpoznatije književno djelo Marije Jurić Zagorke je Grička vještica.

Umjetnici iz Kraljevine SHS sudjelovali su na međunarodnoj izložbi Art-deco koja se 1925. g. održala u Parizu.

Siromašni dio naroda nije vidio smisao upisivanja djece u školu, jer su smatrali da će djeca ionako nastaviti raditi na poljoprivredi.

Gradsko stanovništvo posjećivalo je muzeje, kazališta, kinodvorane, knjižnice i uglavnom se zabavljalo u sličnim društvenim i kulturnim ustanovama. Seosko stanovništvo nije imalo prilike za takvu vrstu zabave jer se takve institucije nisu otvarale u selima.

Iako su vlasti nastojale povećati pismenost naroda, u školu se nije upisivao velik broj djece. U prosjeku je u školama bilo upisano više dječaka.