Dekolonizacija

Kolonijalne sile kao što su Francuska i Velika Britanija uvukle su u Drugi svjetski rat i svoje kolonije. To je povećalo nezadovoljstvo i iscrpljivanje tih kolonija, što je samo ubrzalo njihovu želju i borbe za nezavisnosti. Tako je Drugi svjetski rat ubrzao proces dekolonizacije.

Indijski političar Mahatma Ghandi vrlo je rano počeo pokazivati otpor prema britanskoj vlasti u Indiji. Brzo je postao i vođa borbe za indijsku nezavisnost. Štrajkao je i glađu, završio u zatvoru, a ubijen je u atentatu 1948. godine.

Commonwealth je zajednica bivših britanskih kolonija, koje priznaju britanskog kralja ili kraljicu, no politički su neovisne države. Ova zajednica postoji i danas, a označava suradnju i veze s britanskim monarsima. Neke države do danas su napustile tu zajednicu, a neke nove se priključile. Uključuje države s područja Afrike, Azije, Australije, Amerike. Pristup Commonwealthu je dobrovoljan.

Među europskim državama koje su imale kolonije u Africi bila je i Belgija. Došlo je do prosvjeda i pobuna protiv belgijske uprave, pa je na pregovorima, mirnim putem dogovorena neovisnost Konga od Belgije 1960. godine.

Francuska je imala najviše kolonija u sjeverozapadnoj Africi. Tamo su se kao i u Indokini vodili ratovi za oslobođenje tih zemalja od francuske kolonijalne vlasti. Oslobađanjem od Francuske, nastaju samostalne države Afrike kao što su Tunis, Maroko i još 13 drugih država.

Indija ili Britanska Indija bila je pod upravom britanske kolonijalne vlasti od sredine 19. stoljeća. Indija je proglasila uniju s Velikom Britanijom, a ta je unija prestala 1947. godine kada su nastale dvije nezavisne države – Indija i Pakistan. Kasnije od Istočnog Pakistana nastaje Bangladeš.

Pored Velike Britanije velika kolonijalna sila bila je Francuska. Ona je svoje kolonije osnivala u Africi te u Indokini. Kada je došlo do dekolonizacije, Francuska je vodila ratove protiv naroda koji su željeli samostalnost. Morala je priznati njihovu nezavisnost, zbog čega su nastale brojne današnje države u Africi i Aziji.

Kada su nakon Drugog svjetskog rata stvoreni NATO i Varšavski pakt, nastala je ideja pokreta koji će biti blizak s oba pakta. Tako je osnovan Pokret nesvrstanih država, u kojima su važnu ulogu imali Jugoslavija, Indija, Egipat i Južnoafrička Republika. Prva konferencija Pokreta nesvrstanih održana je 1961. godine, a osnivačima se smatraju Tito, Nasser, Nehru te drugi svjetski političari.

Prve kolonije koje su se osamostalile i postale samostalne države bile su države Južne Amerike u 19. stoljeću. U Južnoj Americi kolonije su imale Španjolska i Portugal. Dekolonizacija je započela ratovima za neovisnost kolonija.

Kako ipak ne bi izgubila stvarnu vlast u svojim kolonijama, Velika Britanija odlučila je osnovati zajednicu naroda koji su nekada bili dijelom britanske kolonije. Na taj način Velika Britanija i dalje može održavati političke i gospodarske odnose s kolonijama.

Prva zemlja koja se oslobodila britanske kolonijalne vlasti bila je Indija, nazvana još i Britanska Indija ili Indijsko Carstvo. Indija se osamostalila 1947. godine, a od nekadašnje kolonije u 20. stoljeću nastale su čak tri države.

Nakon podjele svijeta u dva bloka, Istočni i Zapadni blok, nastao je i Pokret nesvrstanih, kao zajednica i skup zemalja koje se ne žele blokovski podijeliti. Taj je Pokret između ostaloga davao podršku i osamostaljivanju kolonija, odnosno podupirao je dekolonizaciju. Osnivači Pokreta nesvrstanih bili su jugoslavenski predsjednik Tito, egipatski predsjednik Naser te Indijski političar Nehru.

Osnivanjem Ujedinjenih naroda, donesene su brojne deklaracije koje se odnose na ljudske slobode i prava. Jedna od takvih je i deklaracija UN-a iz 1960., kojom se kolonijalnim državama i narodima daje nezavisnost. Tako je organizacija Ujedinjenih naroda potaknula dekolonizaciju svijeta i razvoj samostalnih i neovisnih država te je priznavala pravo naroda na samostalnost od tuđe vlasti.

Dekolonizacija znači oslobađanje bivših kolonija od kolonijalne vlasti. Kao proces, dekolonizacija je počela u 19. stoljeću na prostoru Južne Amerike, u kojoj su se prve kolonije oslobodile kolonizatora.

Kada je došlo do raspadanja kolonijalnog sustava, kolonije pod francuskom vlašću morale su proći teške borbe i ratove da bi stekle neovisnost jer Francuska nije bila spremna pustiti svoje kolonijalno carstvo. Na kraju je od francuskih kolonija u Indokini nastalo nekoliko država: Laos, Vijetnam, Kambodža, Indonezija.

Iako su se osamostalile od tuđe vlasti, bivše kolonije ostale su gospodarski nerazvijene, najviše zato što su nekadašnje kolonijalne vlasti i dalje iskorištavale sirovine iz tih kolonija. Primjerice, francuske vlasti nastavile su iz afričkih kolonija izvoziti dijamante i druge vrijedne rude. Osim toga, nakon osamostaljivanja država dolazi i do borbi oko granica i njihovog razmještaja.

Indija je bila prva britanska kolonija koja je stekla samostalnost 1947. godine. Nakon toga, u drugoj polovici 20. stoljeća nastavio se niz osamostaljivanja kolonija. Tako je tijekom druge polovice 20. stoljeća samostalnost steklo još 30-ak država.

Nakon što je u žestokim političkim sukobima, a i oružanim sukobima zahtijevana neovisnost Indije, 1947. godine Indija je podijeljena na Indiju i Pakistan. Kasnije je Pakistan podijeljen na Istočni i Zapadni, a Istočni Pakistan nazvan je Bangladeš.