Blokovska podjela svijeta i hladni rat

SAD je 1949. potaknuo osnivanje Sjevernoatlanstkog saveza ili NATO saveza. Uz SAD, osnivači ovog saveza bile su Velika Britanija, Francuska, Italija, Portugal i mnoge druge.

Sjedinjene Američke Države izašle su iz Drugog svjetskog rata kao gospodarski i politički jaka država. Stoga se ova država postavila na čelo Zapadnom bloku, a pomagala je svoje članice i financijski.

Europska unija razvila se iz Europske zajednice za ugljen i čelik, koja je osnovana 1951. godine kao gospodarska organizacija.

U Drugom svjetskom ratu SAD i SSSR ratovale su na istoj strani, protiv Njemačke i njenih saveznika. Nakon što je rat završio, SAD i SSSR su bile vojno, politički i gospodarski najjače sile na svijetu, pa ih se naziva i supersilama.

Od sovjetske okupacijske zone stvorena je Istočna Njemačka ili Demokratska Republika Njemačka. Glavnim gradom proglašen je Berlin.

Podjela svijeta na blokove uzrokovala je političke napetosti i sukobe koji su isključivali ratne sukobe, a takve napetosti osjećale su se cijelu drugu polovicu 20. stoljeća. Takvo razdoblje sukoba bez oružja naziva se hladni rat.

Željezna zavjesa zamišljena je granica koja je dijelila Europu, ali i svijet na dva politička bloka, Istočni (komunistički) i Zapadni (kapitalistički) blok.

Jugoslavija je na čelu s Josipom Brozom Titom odlučila svoju vanjsku politiku voditi tako da njeguje dobre odnose sa Zapadom, ali da ne ulazi u savez s nikim. Tako Jugoslavija nije pripadala nijednom savezu, nego je bila nesvrstana članica.

SSSR je kao suprotnost NATO savezu osnovao 1955. godine Varšavski pakt. Uz SSSR, u paktu su bile gotovo sve istočnoeuropske zemlje: Poljska, Čehoslovačka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska.

Na štetu svojih stanovnika SSSR i zemlje Istočnog bloka poticale su razvoj vojne industrije. Razlog tome bila je utrka u naoružanju. Istočni blok pripremao se za mogući ratni sukob sa Zapadnim blokom, ali su htjeli i zastražiti Zapadni blok svojom vojnom moći.

Marshallov plan bio je financijska pomoć, a predviđao je davanje zajmova, tj. kredita europskim državama da oporave svoje gospodarstvo.

Tijekom sovjetske blokade Berlina, Saveznici su uspostavili tzv. \"zračni most\", odnosno iz aviona su padobranima na grad bacali potrepštine jer grad zbog blokade nije dobivao hranu i ostale potrebne stvari.

Zajednički cilj svih Saveznika bio je poraziti Njemačku i pobijediti u ratu. Dok je rat trajao, taj je zajednički cilj i držao na okupu SAD, SSSR i ostale saveznike. Nakon rata, ciljevi i ideologija SAD-a i SSSR-a počeli su se razilaziti.

Na mirovnoj konferenciji u Parizu 1947. američki državni tajnik George Marshall predoložio je financijsku pomoć europskim državama, kako bi se brzo oporavile od rata. To je bio niz kredita koji su se davali državama da obnove svoje gospodarstvo i državu.

Sovjeti su 1948. godine blokirali prilaze Berlinu jer nisu bili zadovoljni time da se kontrola nad Njemačkom vrati Nijemcima, a Saveznici su radili na tome. SSSR je htio imati kontrolu nad svojom zonom u Njemačkoj.

Nakon što su supersile počele stvarati vojno-političke saveze, države svijeta, a posebno Europe počele su se priklanjati jednoj ili drugoj strani. Tako je došlo do podjele na blokove: Istočni i Zapadni blok.

Robert Schuman, francuski ministar vanjskih poslova, potaknuo je 1951. godine osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik, s ciljem gospodarskog približavanja Njemačke i Francuske, ali i drugih europskih država.

Njemačka je podijeljena na 4 okupacijske zone: američku, francusku, britansku i sovjetsku.

Na prostoru Zapadne Njemačke stvorena je od tri okupacijske zone Savezna Republika Njemačka. Stvorena je od američke, britanske i francuske okupacijske zone. Glavni grad je bio Bonn.