Hrvatsko proljeće

\n

Hrvatsko proljeće je kulturno-politički pokret iz ranih 1970-ih (1970.-1971.) kojim su se tražila pripadajuća prava Hrvatske u okviru Jugoslavije. Tražila se veća gospodarska neovisnost Hrvatske te pravo na hrvatsku kulturu i jezičnu posebnost. Kao pokretače Hrvatskog proljeća izdvajaju se Slavka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo.

\n

\n

• Decentralizacija - prebacivanje nadležnosti države na regionalne vlasti
• Centralizacija - upravljanje iz jednog centra
• Suverenitet - potpuna vlast vladara, države ili naroda na vlastitom teritoriju

\n

Josip Broz Tito je ostao do smrti jugoslavenski predsjednik. Nakon njegove smrti osnovano je kolektivno predsjedništvo koje je zajedno preuzeo funkciju predsjednika države. Svake godine je jedan član preuzeo predsjedanje predsjedništva. Tako da je svake godine druga republika preuzela tu funkciju (jedne godine Hrvatske potom Srbija, Crna Gora itd.).

Savez Komunista Hrvatske (SKH) se zalagao za veću gospodarsku neovisnost. Tražili su da novac koji su Hrvati zaradili (npr. od turizma) ostaje u Hrvatskoj, a ne da se 80% uplaćuje u savezni fond za nerazvijene republike. SKH je uz to tražio priznanje hrvatske jezične i kulturne posebnosti. Na čelu zahtjeva su se nalazili Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo. Tijekom 1970./1971. god. pokret se pretvorio u masovni protest, poznat kao \"Hrvatsko proljeće\". Tito nije prihvatio zahtjeve pa je prisilio političko vodstvo Hrvatske da daju ostavku. Više od 2.000 ljudi je bilo osuđeno na zatvorske kazne te je zabranjen rad Matice Hrvatske.

Hrvatski znanstvenici, književnici i intelektualci su 1967. god. tražili ukidanje povlaštenog položaja Srba. Objavili su \"Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika\". Hrvatska javnost se priključila zahtjevima, tako da je protest prerastao u masovni protest protiv povlaštenog položaja Srba u Hrvatskoj i Jugoslaviji.

Njemački naziv za radnike iz inozemstva koji su radili u Njemačkoj je bio \"gastarbajteri\" (Gastarbeiter = gostujući radnik).

\n

Hrvatsko proljeće je kulturno-politički pokret iz ranih 1970-ih (1970.-1971.) kojim su se tražila pripadajuća prava Hrvatske u okviru Jugoslavije. Tražila se veća gospodarska neovisnost Hrvatske te pravo na hrvatsku kulturu i jezičnu posebnost. Kao pokretače Hrvatskog proljeća izdvajaju se Slavka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo.

\n\n\n\n

\n

Federativna Narodna Republika Jugoslavija je 1963. nakon usvajanja novog ustava promijenila ime u Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju (SFRJ). Njezine republike su također promijenile službeni naziv, umjesto \"Narodne Republike\" (NR) uveden je naziv \"Socijalistička Republika\" (SR), npr. \"SR Hrvatska\".

Gospodarske reforme su na početku bilo uspješne, no došlo je do većeg otpuštanja radnika. Tito je zaustavio sve gospodarske reforme početkom 1970-ih godina kako bi izbjegavao nezadovoljstvo radnika radi gubitka radnih mjesta.

Josip Broz Tito je ostao do smrti jugoslavenski predsjednik. Nakon njegove smrti osnovano je kolektivno predsjedništvo koje je zajedno preuzeo funkciju predsjednika države. Svake godine je jedan član preuzeo predsjedanje predsjedništva. Tako da je svake godine druga republika preuzela tu funkciju (jedne godine Hrvatske potom Srbija, Crna Gora itd.).

Federativna Narodna Republika Jugoslavija je 1963. nakon usvajanja novog ustava promijenila ime u Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju (SFRJ). Njezine republike su također promijenile službeni naziv, umjesto \"Narodne Republike\" (NR) uveden je naziv \"Socijalistička Republika\" (SR), npr. \"SR Hrvatska\".

Jugoslavenska komunistička vlast je 1970-ih godina dopustila njezinim građanima da se iseljavaju i zapošljavaju u inozemstvu. Jugoslaveni koji su radili u inozemstvu su slali veliki iznos zarađenog novca članovima obitelji koji su ostali u Jogoslaviji. Taj novac je dodatno poticao razvoj jugoslavenskog gospodarstva.

Savez Komunista Hrvatske (SKH) se zalagao za veću gospodarsku neovisnost. Tražili su da novac koji su Hrvati zaradili (npr. od turizma) ostaje u Hrvatskoj, a ne da se 80% uplaćuje u savezni fond za nerazvijene republike. SKH je uz to tražio priznanje hrvatske jezične i kulturnu posebnost. Na čelu zahtjeva su se nalazili Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo. Tijekom 1970./1971. god. Pokret se je pretvorio u masovni protest, poznat kao \"Hrvatsko proljeće\".

\n

• Decentralizacija - prebacivanje nadležnosti države na regionalne vlasti
• Centralizam - upravljanje iz jednog centra
• Suverenitet - potpuna vlast vladara, države ili naroda na vlastitom teritoriju

\n

\n

Tijekom razdoblja Hrvatskog proljeća, Matica hrvatska je bila jedna od najvažnijih kulturnih ustanova u Hrvatskoj koja je svojom djelatnošću privukla velik broj uglednih intelektualaca, studenata. Uloga Matice hrvatske, vezano za Hrvatsko proljeće, je bila od velike važnosti - aktivno je zastupala kulturne, gospodarske i političke interese SR Hrvatske i hrvatskog naroda.

\n

Hrvatski znanstvenici, književnici i intelektualci su 1967. god. tražili ukidanje povlaštenog položaja Srba. Objavili su \"Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika\". Hrvatska javnost se priključila zahtjevima, došlo je do masovnog protesta protiv povlaštenog položaja Srba u Hrvatskoj i Jugoslaviji.

U Jugoslaviji su Srbi imali povlašteni društveni položaj. U drugoj polovici 1960-ih god. Došlo je do velikog nezadovoljstva u Hrvatskoj radi nametanja jugoslavenstva, kolektivne krivnje Hrvata za zločine tijekom Drugog svjetskog rata te odljeva novca u savezni fond.

Jugoslavenska komunistička vlast je 1970-ih godina dopustila njezinim građanima da se iseljavaju i zapošljavaju u inozemstvu. Jugoslaveni koji su radili u inozemstvu su slali veliki iznos zarađenog novca članovima obitelji koji su ostali u Jogoslaviji. Taj novac je dodatno poticao razvoj jugoslavenskog gospodarstva.

Savez Komunista Hrvatske (SKH) se zalagao za veću gospodarsku neovisnost. Tražili su da novac koji su Hrvati zaradili (npr. od turizma) ostaje u Hrvatskoj, a ne da se 80% uplaćuje u savezni fond za nerazvijene republike. SKH je uz to zalagao za hrvatsku jezičnu i kulturnu posebnost. Na čelu zahtjeva su se nalazili Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo. Tijekom 1970./1971. god. Pokret se pretvorio u masovni protest, poznat kao \"Hrvatsko proljeće\". Tito nije prihvatio zahtjeve pa je prisilio političko vodstvo Hrvatske da daju ostavku. Više od 2.000 ljudi je bilo osuđeno na zatvorske kazne i zabranjen je bio rad Matice Hrvatske.

Savez Komunista Hrvatske (SKH) je se zalagao za veću gospodarsku neovisnost. Tražili su da novac koji su Hrvati zaradili (npr. od turizma) ostaje u Hrvatskoj, a ne da se 80% uplaćuje u savezni fond za nerazvijene republike. SKH je uz to tražio priznanje hrvatsku jezičnu i kulturnu posebnost. Na čelu zahtjeva su se nalazili Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo. Tijekom 1970./1971. god. Pokret se je pretvorio u masovni protest, poznat kao \"Hrvatsko proljeće\".

Najveći broj iseljenika iz Jugoslavije se je nalazio u SR Njemačkoj (436.000) i u Austriji (90.000).

Novi jugoslavenski ustav iz 1974. god. je garantirao republikama pravo na samoodređivanje i odcjepljenje od federacije. U svim saveznim tijelima su bile republike jednako zastupljane. No, u stvarnosti je sva vlast ostala u rukama Komunističke Partije Jugoslavije (KPJ) i Tita.

Ustavotvorna skupština Jugoslavije se sastala 1945. god., ali skupština je provedena u atmosferi straha i pritiska. Ustavnu skupštinu je činila Narodna Fronta, tijelo Komunističke Partije Jugoslavije. Ostale stranke nisu bile dopuštene na izborima za ustavotvornu skupštinu.