Prvi Ustav Republike Hrvatske donesen je 22. prosinca 1990. godine. Zato se i zove Božićni Ustav jer je donesen prije Božića. Ovom Ustavu prethodilo je i izglasavanje državne himne, novog grba i zastave. Ustavom je uvedena višestranačka demokracija.

Nakon što je Arbitražna komisija potvrdila ustavnost hrvatske samostalnosti, a srpska agresija na Hrvatsku počela, međunarodna zajednica, odnosno Europska zajednica (Europska unija danas) 15. siječnja 1992. međunarodno je priznala Republiku Hrvatsku.

Srbijanski predstavnici odbijali su hrvatske zahtjeve da se još uvijek cjelovita Jugoslavije uredi kao konfederacija i željeli su da se zadrži centralizam u kojem Srbija ima glavnu riječ.

Božićni Ustav potvrdio je višestranačku demokraciju kao način donošenja odluka. To je značilo da će se redovno održavati izbori, na kojima će sudjelovati više stranaka, a da će građani Hrvatske birati svoje predstavnike na izborima i tako će na snazi biti demokracija.

Jugoslavenska narodna armija je dan prije proglašenja konačne odluke Hrvatskog sabora o odcjepljenju od Jugoslavije i proglašenju samostalnosti raketirala Banske dvore u Zagrebu. Bio je to pokušaj atentata na predsjednika Franju Tuđmana. Atentat nije uspio jer je sastanak ranije završio. 8. listopada, dan poslije raketiranja i bombardiranja, Sabor je proglasio Odluku o odcjepljenju od SFRJ i o samostalnosti RH.

Hrvatski građani su se na referendumu u svibnju 1991. godine većinski izjasnili za neovisnost Republike Hrvatske i protiv ostanka Hrvatske u Jugoslaviji. Za ovu odluku izjasnilo se više od 90% birača.

Stjepan Mesić imenovan je predsjednikom Vlade nakon izbora 1990. godine. Bila je to prva vlada Republike Hrvatske. Stjepan Mesić imenovan je predsjednikom Sabora od 1992. godine, a nakon Franje Tuđmana bio je i drugi predsjednik Republike Hrvatske.

Nakon održanih izbora u proljeće 1990., na kojima je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica, 30. svibnja 1990. godine je održana konstituirajuća sjednica višestranačkog sabora. Za predsjednika sabora imenovan je Žarko Domljan, a za predsjednika Vlade Stjepan Mesić.

Hrvatska je pristupila Organizaciji ujedinjenih naroda 22. svibnja 1992. godine. Time je postala 178. članica ove organizacije i time stekla puno međunarodno priznanje.

Kako bi Hrvatski sabor naglasio promjene u Hrvatskoj, odbacio je naziv „socijalistički“ iz institucija, kako bi pokazali razlaz s Jugoslavijom. Tako je i Socijalistička Republika Hrvatska postala Republika Hrvatska.

Kada je Hrvatski sabor donio odluku o odbacivanju socijalističkih simbola, tada je i Republika Hrvatska dobila svoje današnje ime, a sa zastave je maknuta zvijezda petokraka, kao simbol komunizma, a zamijenjena je povijesnim hrvatskim grbom s 25 crveno-bijelih polja i 5 grbova u kruni.

19. svibnja 1991. hrvatski građani pozvani su da izađu na referendum. Postavljena su pitanja žele li da Hrvatska kao suverena država stupi u savez s ostalim republikama ili žele da Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj državi.

Od 2001. do 2019. godine 25. lipnja svake godine slavljen je kao Dan državnosti jer je Hrvatski sabor na taj datum donio odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Međutim, ta odluka nije odmah provedena jer je međunarodna zajednica tražila odgodu kako bi se jugoslavenska kriza riješila mirnim putem. Ova odluka je potvrđena 8. listopada, kada je odgoda istekla.

Robert Badinter bio je na čelu Arbitražne komisije, nazvane i Badinterova komisija, koja je imala utvrditi uvjete odcjepljenja Hrvatske i utvrditi radi li se o ustavnoj odluci. Ova je komisija na temelju Ustava SFRJ iz 1974. potvrdila da su jugoslavenske republike imale pravo na samoopredjeljenje i odcjepljenje. Stoga su i slovensko i hrvatsko odcjepljenje potvrđeni.

Svi građani Republike Hrvatske ovim su Ustavom dobili zajamčena ljudska prava i mnoge slobode, što je značilo da su svi građani ravnopravni pred zakonom. Uz to, potvrđeno je tržišno gospodarstvo i privatno vlasništvo.

Hrvatska i Slovenija zalagale su se za konfederaciju, što bi bila zajednica neovisnih država, u kojoj bi dio svojih ovlasti te države prenijele na zajednička tijela. Ovo bi bilo rješenje opstanka Jugoslavije, a odražavalo bi i samostalnost tih država. Srpska strana se ovome protivila i zahtijevala centralističko uređenje Jugoslavije, u kojem bi Srbija vodila glavnu riječ.

U vrijeme osamostaljenja Hrvatske papa je bio Ivan Pavao II. On je s posebnom ljubavi gledao na Hrvatsku zbog svog slavenskog podrijetla, zbog čega je osjećao veliku povezanost s hrvatskim narodom i zato što je i sam došao iz zemlje u kojoj je nekad vladao komunizam.

Odluku o konačnom raskidu državno-pravne odnose s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ-a Sabor je donio 8. listopada 1991. godine.

Na referendumu 1991. godine 93% stanovništva se izjasnilo za istupanje iz Jugoslavije. Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske.

Moratorij predstavlja vremensku odgodu neke odluke. Sabor Republike Hrvatske donio je 25. lipnja 1991. odluku o suverenosti i samostalnosti RH, no Hrvatska je na tu odluku prihvatila tromjesečni moratorij kako bi se mirno riješila jugoslavenska kriza.

U spomen na prvu sjednicu višestranačkog Sabora danas se ovaj datum obilježava kao Dan državnosti. Taj datum bio je Dan državnosti do 2001. godine, nakon čega je do 2019. godine Dan državnosti obilježavan 25. lipnja.

Nakon što je Sabor 25. lipnja prvotno donio odluku o samostalnosti RH, ta je odluka odgođena na tri mjeseca. Kad su tri mjeseca istekla, Sabor je 8. listopada potvrdio tu odluku i proglasio definitivno odcjepljenje od Jugoslavije. Ovaj se datum u Republici Hrvatskoj obilježava kao Dan Hrvatskoga sabora, a prije toga se obilježavao kao Dan neovisnosti.

Novi hrvatski ustav je prihvaćen 22. prosinca 1990. godine i zato se naziva Božićnim ustavom.