Od kapitalizma do radničkog samoupravljanja

Kolektivizacija je udruženje seljaka u kojem seljaci zajedno obrađuju zemljište te dio ostvarenih prihoda i dobara ostavljaju za opće dobro. Seljaci su pružali veliki otpor kolektivizaciji, pa je jugoslavenska vlast brzo odustala od nje.

Gospodarstvo u Jugoslaviji se kao i u ostalim komunističkim zemljama temeljilo na planskom gospodarstvu. Te države bi izradile gospodarske planove, primjerice koliko treba proizvesti automobila, hrane itd. u određenom periodu, a sve su tvornice bile u državnom vlasništvu.

Posebnost jugoslavenskog gospodarstva je bilo radničko samoupravljanje. Radnički savjeti su upravljali tvornicama, no u stvarnosti je radnički savjet samo potvrdio odluke državnih tijela.

Jugoslavenska vlast je preselila dio ljudi iz siromašnijih krajeva države u Slavoniju i Vojvodinu na imanja potjeranih Nijemaca. Cilj je bio nadoknaditi radnu snagu na poljoprivrednim imanjima. Taj proces se zove kolonizacija.

Prva velika reforma nakon Drugog svjetskog rata, koju je komunistička jugoslavenska vlast uvela je bila agrarna reforma. Ona je značila oduzimanje zemljišta iznad 10 hektara privatnim vlasnicima. Bivši vlasnici zemljišta nisu dobili nikakvu odštetu ili naknadu za oduzeta zemljišta. Dio tog zemljišta se podijelio siromašnim seljacima, a drugi dio je pretvoren u državna poljoprivredna dobara.

U Jugoslaviji su Slovenija i Hrvatska bile gospodarski najrazvijanije republike, dok su ostale republike bile slabije razvijene. Najmanje razvijana republika je bila Makedonija.

Taj proces se zove kolonizacija. Primjerice, Jugoslavenska vlast je preselila dio ljudi iz siromašnijih krajeva države u Slavoniju i Vojvodinu na imanja potjeranih Nijemaca. Cilj je bio nadoknaditi radnu snagu na poljoprivrednim imanjima.

Kolektivizvacija je udruženje seljaka u kojem seljaci zajedno obrađuju zemljište te dio ostvarenih prihoda i dobara ostavljaju za opće dobro. Seljaci su pružali veliki otpor kolektivizaciji, pa je jugoslavenska vlast brzo odustala od nje.

Velika većina, čak 80% Hrvata se neposredno nakon Drugog svjetskog rata bavila poljoprivredom. Industrija se tek kasnije počela sustavno razvijati.

Proces oduzimanja imovine privatnika i njezina pretvorba u državnu imovinu se zove \"nacionalizacija\". \"Kolektivizvacija\" je udruženje seljaka u kojem seljaci zajedno obrađuju zemljište te dio prihoda i proizvoda ostave kao opće dobro. Seljaci su pružali veliki otpor kolektivizaciji, pa je jugoslavenska vlast brzo odustala od nje.

Gospodarsko središte Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata je postao grad Zagreb.

Posebnost jugoslavenskog gospodarstva je bilo radničko samoupravljanje. Radnički savjeti su upravljali tvornicama, no u stvarnosti je radnički savjet samo potvrdio odluke državnih tijela.

Turizam se u Hrvatskoj tek 1960-ih i 1970-ih počeo značajnije razvijati. Najveći broj inozemnih turista je dolazio iz Čehoslovačke, Njemačke, Austrije i Mađarske.

Velika većina, čak 80% Hrvata se neposredno nakon Drugog svjetskog rata bavila poljoprivredom. Turizam se u Hrvatskoj tek 1960-ih i 1970-ih počeo značajnije razvijati.

U Jugoslaviji su se koristile radne akcije, na koje su bili pozvani svi stanovnici, učenici na obnovu infrastrukture, kao primjerice ceste, željezničke pruga itd.

Turizam se u Hrvatskoj tek 1960-ih i 1970-ih počeo značajnije razvijati. Najveći broj inozemnih turista je dolazio iz Čehoslovačke, Njemačke, Austrije i Mađarske.