UNPROFOR su mirovne snage Ujedinjenih naroda, a znače Zaštitne snage. Naime, ovo su međunarodne mirovne snage koje su došle na okupirana područja HRvatske kako bi očuvale primirje i zaštitile hrvatsko stanovništvo te omogućile povratak prognanika.

U rujnu 1991. godine Hrvatska još nije međunarodno priznata, a smatrala se u očima drugih država dijelom Jugoslavije. Kako bi spriječili rat, Vijeće sigurnosti UN-a zabranilo je uvoz i nabavu oružja Jugoslaviji, a time i Hrvatskoj, što je Hrvatskoj otežalo nabavu oružja.

U ožujku 1991. dogovoreno je osnivanje nenaoružane organizacije pod nazivom Narodna zaštita. Trebala je pružati neoružani otpor u Hrvatskoj i biti oblik samoorganiziranja građana u svrhu očuvanja slobode i suvereniteta Republike Hrvatske.

Neprijateljske snage slomljene su u Dalmaciji i oko Dubrovnika, a velikim dijelom i zaslugom hrvatskih pomorskih snaga koje su pobijedile Jugoslavensku ratnu mornaricu kod Splita i Korčule. Hrvatsko more oslobođeno je do kraja svibnja 1992. godine.

Branitelji Vukovara su tri mjeseca uspjevali neprijatelje držati dalje od grada i prodora prema kontinentalnoj Hrvatskoj. No, u studenom 1991. godine je obrana popustila i Vukovar je osvojen.

Vukovarski vodotoranj građevina je koja i danas podsjeća na ratna stradanja i otpor koji su hrvatske snage pružale u obrani Vukovara. Postao je simbolom Domovinskog rata jer je izdržao gotovo 600 projektila koji su ga pogodili tijekom napada na grad.

Hrvatski branitelji su u Borovu naselju, koje je dio Vukvora, držali još posljednje snage otpora. No i ti su pokušaji propali te je Vukovar od 18. do 20. studenog u cijelosti okupiran.

JNA i srpski pobunjenici su počeli s okupacijom Vukovara 25. kolovoza. Hrvatski branitelji uspjevali su tijekom kolovoza i rujna odbijati neprijatelje, a 1. listopada je JNA zauzela selo Marince i presjekla komunikaciju s Vukovarom. Vukovar je pao 18. studenog.

Tijekom Bitke za Vukovar Blago Zadro je predvodio na Trpinjskoj cesti hrvatske branitelje. Uspjeli su uništiti više neprijateljskih tenkova i zbog toga je ta ulica dobila i naziv groblje tenkova.

18. studenog je državni praznik u Republici Hrvatskoj, a obilježava se u spomen na pad Vukovara u neprijateljske ruke 18. studenog 1991. godine. Taj dan se stoga obilježava kao Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje i Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata.

U Sisku se nalazilo skladište vojne opreme, naoružanja i steljiva JNA. Sisački bataljun je u rujnu 1991. godine osvojio to skladište i tako su hrvatske postrojbe dobile dovoljnu količinu oružja za obranu od srpskih agresora.

U travnju 1991. godine hrvatsko je vodstvo ustrojilo vojno-policijske oružane snage nazvane Zbor narodne garde ili ZNG. Bio je to začetak Hrvatske vojske. Unutar ZNG-a osnivane su brigade i tako su se formirale hrvatske oružane snage.

U travnju 1991. došlo je do sukoba i ubijeno je 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu, to je bio početak sukoba i početak bitke za Vukovar.

Hrvatski branitelji su tri mjeseca branili Vukovar. Iako je Vukovar pao u neprijateljske ruke, ipak su uspjeli usporiti prodor agresora i na kraju je to doprinijelo obrani Hrvatske. Zato je Vukovar nazvan grad heroj.

Nakon što je Hrvatska proglasila samostalnost od Jugoslavije, nije bila odmah priznata i njeni postupci su imali određene zabrane, a jedna od njih je bila i da nije smjela imati vojsku. Zato se hrvatska oružana sila u ratu razvila iz policijskih snaga.

1. listopada dogodila se prekretnica u Bitki za Vukovar jer su snage JNA zauzele Marince, selo između Vukovara i Vinkovaca, čime je odsječena komunikacija s Vukovarom.

Budući da Hrvatska nije smjela imati vojsku, a da je JNA preuzela nadzor nad Teritorijalnom obranom i tako razoružala Hrvatsku, svima koji su se htjeli uključiti u obranu domovine nedostajalo je oružja i streljiva.

Hrvatska je nastojala pregovorima sa Srbijom i pobunjenim Srbima, pod utjecajem međunarodne zajednice, provesti dogovore. Do toga nije došlo i bilo je vidljivo da će rat izbiti kada su pobunjenim Srbima pridružila JNA.

Prvi su otpor srpskim pobunjenicima i JNA pružale policijske snage Hrvatske, a zatim i novoosnovani pripadnici ZNG-a te hrvatski dragovoljci.

Posredovanjem Ujedinjenih naroda, u Sarajevu je u siječnju 1992. potpisan mirovni sporazum. Njime je trebalo doći do prekida borbe u Republici Hrvatskoj, JNA je morala napustiti Hrvatsku, a na okupirane teritorije su trebale doći UN-ove mirovne snage.

UNPROFOR je uspio djelomično u svojim ciljevima, no primirje je narušeno, ljudi su i dalje ubijani pod njihovom zaštitom i neki su i dalje protjerani. Mnogi su u to vrijeme protestirali i zahtijevali odlazak \"plavih kaciga\", kako su se nazivali pripadnici UNPROFOR-a zbog boje kaciga koje su nosili.

Odlukom Vijeća sigurnosti UN-a pomoglo se sprskom agresoru, koji je već uz pomoć JNA bio oružano jači, a Hrvatska je ostala razoružana i morala je naći razne druge načine da nabavi oružje za obranu.

Ujedinjeni narodi su nastojali riješiti oružani sukob mirnim putem, pa je dogovoreno potpisivanje mirovnog sporazuma u Sarajevu 1992. godine. No, ovo je bio sporazum između JNA snaga i hrvatskih predstavnika, što nije moralo značiti kraj rata. JNA je ionako 1992. godine raspuštena, a svoje je oružje predala srpskim pobunjenicima.