Komunistički režim i nasilje u SSSR-u

Dio sovjetskog članstva, poznat pod nazivom boljševici, zauzimao se za novu revoluciju. Vjerovali su da je pravedno društvo moguće samo ako radnici nasilno preuzmu vlast.

Vladimir Iljič Lenjin postao je vođa lijevoga krila Ruske socijaldemokratske radničke partije, koje se nakon rascjepa na Drugom kongresu 1903. naziva boljševicima. Tijekom Prvog svjetskog rata Lenjin je boravio u emigraciji u Švicarskoj. U Rusiju se vraća 1917. kada izbija revolucija i donosi Travanjske teze u kojima poziva boljševike na revolucionarnu borbu protiv vlasti. Pod njegovim vodstvom boljševici su pobijedili u građanskom ratu i uspostavili jednostranački sustav. Na njegov je prijedlog 1922. stvoren Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR).

Zadnji ruski car je bio Nikola II. iz dinastije Romanovih. Boljševička vlast je nakon revolucije 1917. godine cara i njegovu obitelj zatočila te slijedeće godine pogubila.

Stvarnu vlast u većim dijelovima Rusije imali su sovjeti. Sovjeti su bili vijeća radnika, seljaka i vojnika. Kao oblik spontane organizacije naroda, sovjeti su nastali u razdoblju prve ruske revolucije početkom 20. stoljeća. Isprva su sovjeti bili tijela koji su vodili štrajkove, a u daljnjem razvoju revolucije preuzimali su funkcije lokalne vlasti. Na Drugom sveruskom kongresu sovjeta, na kojem su sudjelovali radnički, vojnički i seljački deputati (izaslanici), 1917. godine, sovjeti su bili proglašeni legalnim tijelima vlasti.

Staljin je pokrenuo opću industrijalizaciju zemlje i petogodišnjim planovima određivao što se u zadanom roku mora postići čak i po cijenu ljudskih žrtava.

U Rusiji su 1917. godine izbile dvije revolucije. Prva revolucija dogodila se u veljači 1917. godine i zbog toga se naziva Februarska (Veljačka) revolucija. Revolucija je izbila u Petrogradu nakon višednevnih uličnih demonstracija gdje su se sukobili demonstranti te policija i žandari. Car Nikola II. abdicirao je (odrekao se prijestolja) kada je vojska prešla na stranu demonstranata, a vlast je preuzela privremena vlada na čelu s Georgijem Lavovom. Paralelno s tim događajem jačaju i boljševici (sovjeti) pa nastaje dvovlašće. Boljševici preuzimaju vlast u drugoj, Listopadskoj (Oktobarskoj) revoluciji, u listopadu 1917. godine.

Od 1922. službeno ime države glasilo je Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika - SSSR.

Odnos prema državniku, najčešće diktatoru, u kojem ga se neprestano veliča i obasipa svakakvim titulama, nazivamo kult ličnosti.

Početkom XX. stoljeća Rusija je bila carstvo te su car i dvor odlučivali o svim važnijim temama.

Za vrijeme Staljina deseci milijuna ljudi su ubijeni ili poslani u logore. Takvi radni logori su znani kao gulazi i nalazili su se u Sibiru, u hladnoj zimi polarnoga kruga. Zatvorenici su godine provodili radeći u izuzetno teškim uvjetima.

Staljin je nastavio boljševičku politiku ukidanja privatnog vlasništva. Kolektivizacijom je oduzeo zemlju seljacima i stavio ju pod strogu državnu vlast u sklopu poljoprivrednih zadruga.

U Rusiji su 1917. godine izbile dvije revolucije. Prva revolucija dogodila se u veljači 1917. godine i zbog toga se naziva Februarska (Veljačka) revolucija. Revolucija je izbila u Petrogradu nakon višednevnih uličnih demonstracija gdje su se sukobili demonstranti te policija i žandari. Car Nikola II. abdicirao je (odrekao se prijestolja) kada je vojska prešla na stranu demonstranata, a vlast je preuzela privremena vlada na čelu s Georgijem Lavovom. Paralelno s tim događajem jačaju i boljševici (sovjeti) pa nastaje dvovlašće. Boljševici na čelu s V. Lenjinom preuzimaju vlast u drugoj, Listopadskoj (Oktobarskoj) revoluciji, u listopadu 1917. godine.

Prihvativši učenje Karla Marxa (i Friedricha Englesa), boljševici su vjerovali da je pravedno društvo moguće ostvariti samo ako radnici nasilno preuzmu 'vlast' premda su u Rusiji većinu stanovništva činili seljaci. Boljševička vlast je u skladu s marksističkim učenjem provela 'nacionalizaciju', privatnim vlasnicima je oduzeto sve i stavljeno pod kontrolu države.

Lenjina je naslijedio Josif Visarionovič Džugačvili Staljin koji je nemilosrdno vladao Sovjetskim Savezom do 1953.

U građanskom ratu nakon što su sovjeti preuzeli vlast, sukobili su se bijeli (protivnici revolucije s vojnom potporom Antante) i crveni (pristaše revolucije i boljševičke vlasti). Pobjedu su odnijeli crveni. Pritom su obe strane počinile mnoge zločine nad civilima.

U Prvom svjetskom ratu sukobila su se dva vojna saveza. Prvi savez, Antantu, činile su Velika Britanija, Francuska i Rusija kao vodeće države te njihovi ostali saveznici (Italija, Japan, SAD, Srbija itd.). Drugi savez jest Trojni savez odnosno Centralne sile i njega su činile Njemačka i Austro-Ugarska te ostali saveznici (Bugarska, Osmansko Carstvo).

U Rusiji su 1917. godine izbile dvije revolucije. Prva revolucija dogodila se u veljači 1917. godine i zbog toga se naziva Februarska (Veljačka) revolucija. Revolucija je izbila u Petrogradu nakon višednevnih uličnih demonstracija gdje su se sukobili demonstranti te policija i žandari. Paralelno s tim događajem jačaju i boljševici (sovjeti) pa nastaje dvovlašće. Boljševici na čelu s V. Lenjinom preuzimaju vlast u drugoj, Listopadskoj (Oktobarskoj) revoluciji, u listopadu 1917. godine. Tada je srušena privremena vlada A. Karenskog te je uspostavljen jednostranački partijski sustav.

Državna Duma naziv je za parlament u Rusiji. Duma je kao narodno predstavništvo bilo zakonodavno tijelo. U Prvom svjetskom ratu Duma postaje središe otpora caru, a 1917. godine Duma imenuje Privremenu vladu koja nije uspjela poboljšati gospodarsko stanje u zemlji. Danas se Duma gleda kao Sabor Ruske Federacije.

Od 1922. službeno ime države glasilo je Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika - SSSR.