Prvi višestranački izbori u Hrvatskoj su se održali u travnju i svibnju 1990. godine. Pobijedila je Hrvatska demokratska zajednica.

Zbog velikosrpske politike koju je Milošević zagovarao, na kongresu SKJ u Beogradu 1990. godine hrvatska i slovenska delegacija napustile su kongres, a to je značilo raspad Saveza komunista Jugoslavije, a time i skori raspad Jugoslavije.

Na izborima u travnju i svibnju 1990. godine pobijedila je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) s 41,9 % glasova. Na čelu stranke bio je Franjo Tuđman.

Štrajk označava prekid rada, često i nedolazak na posao kako bi se poduzeća natjerala da nešto promjene. U ovom slučaju radnici su štrajkovima željeli isplatu svojih plaća, a poduzeća ih nisu mogla isplatiti zbog financijskih problema.

Ustavom iz 1974. godine povećala se samostalnost jugoslavenskih republika. Političkih progona je bilo manje i pojavile su se prve naznake slobode tiska i govora.

Političke nestabilnosti počele su u autonomnoj pokrajini Kosovu gdje je većinsko stanovništvo bilo albanske nacionalnosti. Dio Albanaca je tražilo da Kosovo dobije status republike, koji bi im omogućio veći stupanj samostalnosti unutar Jugoslavije. U Srbiji se nisu slagali s time.

Dok su se Slovenija i Hrvatska zalagale za konfederalnu Jugoslaviju, Srbija i Crna Gora su predlagale centraliziranu Jugoslaviju s dominantnom Srbijom.

Inflacija označava pad vrijednosti novca. Do inflacije dolazi kada je zemlja u gospodarskoj krizi. To znači da novac počinje gubiti na svojoj vrijednosti i da cijene rastu, što dovodi do lošeg socijalnog stanja. Zbog inflacije tiskale su se i novčanice s većim znamenkama kao što je novčanica od dva milijuna dinara.

Slobodan Milošević je došao na čelo srpskih komunista 1986. godine. Otvoreno je isticao srpski nacionalizam i da se smanji samostalnost jugoslavenskih republika.

Mitinzi su bili masovni, veliki narodni skupovi ili zborovi na kojima je Slobodan Milošević održavao svoje govore i tako iznosio svoje ideje velikosrpske politike.

Jugoslavija je u krizu počela ulaziti još 1970-ih godina, a to je bilo izraženo posebno 1978. godine na kongresu Saveza komunista Jugoslavije. No, kad je 1979. g. umro Edvard Kardelj, a 1980. g. Josip Broz Tito, zemlja je još jače pogurana u krizu jer je ostala bez jakog političkog vodstva.

Političko vodstvo Hrvatske i Slovenije je u skladu s europskim događajima bilo suočeno s novim zahtjevima, pa je došlo do poticanja i razvoja demokracije i višestranačja. Stoga su osnivane prve stranke, a uskoro su raspisani i prvi izbori. Stranke su se zalagale i za tržišno gospodarstvo i poštivanje svih građanskih i ljudskih prava.

Prvi višestranački izbori u Hrvatskoj su se održali u travnju i svibnju 1990. godine. Pobijedila je Hrvatska demokratska zajednica na čelu s Franjom Tuđmanom.

Savez komunista Jugoslavije se raspao u siječnju 1990. godine i njegov raspad je najavio raspad Jugoslavije.

Od Drugog svjetskog rata bilo je zabranjeno višestranačje, jedina stranka bila je Komunistička partija. Godine 1989. osnovana je prva politička stranka nakon dugo vremena, a to je bila HSLS (Hrvatski socijalno-liberalni savez). Nakon ove, osnivane su i druge stranke koje su sudjelovale na prvim izborima.

Kako bi svatko dobio osnovne namirnice, benzin i ostale potrepštine vlasti su dijelile bonove za kupnju namirnica. Bonovi su ograničavali kupnju nekih namirnica i tako nisu dopuštali da netko kupi više nego što je potrebno i da ne ostane za druge.

Na dan 30. svibnja 1990. godine zasijedao je novi, višestranački Sabor koji je Franju Tuđmana proglasio predsjednikom, Stjepan Mesić je izabran za predsjednika vlade.

Rušenje zakonski odabranih vlasti i vodstva naziva se puč. Tom se metodom služio Slobodan Milošević, rušeći vodstva u Vojvodini, Kosovu i u Crnoj Gori.

U Srbiji se smatralo da autonomiju Kosova i Vojvodine treba ukinuti. U isto vrijeme dio Albanaca s Kosoba je tražio da Kosovo dobije status republike.