Osvrt nije objektivan, u njemu se pojavljuju subjektivni stavovi i mišljenja onoga tko ga piše.

Osvrt je raspravljački tekst u tiskanom ili elektroničkom obliku u kojem se predstavlja i prosuđuje neko djelo ili događaj.

U uvodnom dijelu potrebni su nam i činjenični podaci, to su naslov djela, autor i tema ako se radi o knjizi, a ako je riječ o nekom događaju, tada se navodi mjesto i vrijeme održavanja, glavni sudionici, organizatori i okolnosti pod kojim je održan.

U uvodnom dijelu osvrta iznose se osnovne činjenice; naslov djela, autor, tema.

Ova tvrdnja nije točna. Osvrt je raspravljački tekst u tiskanom ili elektroničkom obliku u kojem se predstavlja i prosuđuje neko djelo ili događaj.

S obzirom na to da uvodni dio prikaza služi za upoznavanje čitatelja o djelu, upravo se tu ispisuju podatci koji se tiču autora, naziva djela, nakladnika, izdavač, kontekst nastanka djela i sl. Tek se nakon tih uvodnih napomena može krenuti na središnji dio prikaza.

Prilikom pisanja osvrta o nekom književnom djelu, potrebno je osvrnuti se na osnovne podatke o djelu (što uključuje naslov, autora, vrstu), ali i na ono zašto je to djelo bitno i po čemu je posebno (tema, kompozicija, likovi, stvaralački postupci...), kao i dati vlastitu kratku ocjenu u završnome dijelu.

Prikazivati se mogu sve vrste događaja, od znanstvenih, preko kulturnih i društvenih, ali i sportskih, glazbenih, filmskih. U sportskom se izvještaju autor može osvrnuti na vrstu sportskoga događaja koji prikazuje, mjesto održavanja, sudionike, rezultate, sportske strategije i sl. I u tom je slučaju bitno imati uvodni, središnji i završni dio.

Osvrt se može upotpuniti dojmovima drugih gledatelja, ali to nije glavna i jedina važna činjenica.

Osvrt ime tri dijela- uvod, razrada i zaključak. U zaključku autor kritički procjenjuje uspješnost djela ili događaja iznoseći svoju ocjenu djela.

Prikaz u kojemu autor, osim objektivno iznesenih podataka o djelu ili događaju, zapisuje vlastite prosudbe i vrednuje djelo, naziva se *kritički prikaz*. U takvome prikazu bitno je kritički pristupiti onome o čemu se piše, dakle sagledati potencijalne prednosti, nedostatke, pohvaliti nekoga/nešto, ali i izreći zamjerku ukoliko je ima. Primjerice, kritičar koji se u svom kritičkom prikazu osvrće na novi film koji je izašao u kinu, mora pritom biti objektivan i kritičan te opisati kakav je taj film, što je dobro u vezi njega, a što potencijalno loše te to potkrijepiti primjerom, dokazom. Kritičke prikaze pišu kritičari koji su za to školovani, a može biti novinska, radijska ili televizijska.

Osvrt nije sažetak , u razradi osvrta se sažeto pojašnjava sadržaj ili tijek događaja, ali nema sažeti sadržaj od početka do kraja djela.

Nakon nekakvih uvodnih napomena o samome autoru, naslovu, nakladniku i sl., bitno je u središnjem dijelu opisati samu strukturu djela, što uključuje i stvaralačke postupke koji su u tekstu korišteni. Osim toga, autor se u središnjem dijelu prikaza može osvrnuti i na kompoziciju, fabulu, likove, problematiku djela i sl.

Iako u književnoj kritici autor može davati svoje prosudbe i vrednovanja, ipak se misli na objektivan iskaz koji je rezultatom autorova obrazovanja. Kritiku pišu kritičari koji su za to obrazovani i kojima je to struka, dok osvrt može napisati svatko. Upravo se u osvrtima mogu davati i subjektivni dojmovi (zašto prikazujemo baš taj događaj/djelo, što nam se u tome svidjelo).

U zaključnom dijelu osvrta iznosi se i subjektivna procjena kvalitete i vrijednosti onog o čemu se piše osvrt.

Osvrt je raspravljački tekst u kojem se predstavlja i prosuđuje neko djelo ili neki događaj.

Ako se radi o filmu u uvodni dio se stavlja naslov filma, ime redatelja i scenarista, glavne glumce.

Osvrt može biti pozitivan i negativan. Ima tri dijela koja treba razraditi, a prosudba može biti i pozitivna i negativna.

U razradi se detaljnije prikazuje sadržaj djela, imenuje pripovjedač i stvaralačke postupke i pritom se uočava stav autora osvrta o djelu , sadržaju i postupcima likova.

Uvod služi za prikazivanje osnovnih podataka o samome djelu (autor, naslov, vrsta i sl.), u središnjem se dijelu autor prikaza treba osvrnuti na temu samoga djela, stvaralačke postupke, likove, značenje i važnost djela, pri čemu je bitno što objektivnije iznositi podatke. U završnome, zaključnome dijelu može se dati kratka ocjena djela.

Osvrt se može pisati na književno djelo, film, predstavu, koncert, neki sportski ili drugi događaj, igricu i slično.

Osvrt ima tri dijela: uvod, razrada, zaključak.

Književna kritika pripada znanosti o književnosti, uz književnu teoriju, književnu povijest i književnu metodologiju.

S obzirom na to da je prikaz vrsta obavijesnoga teksta kojim se prikazuju stručna ili popularno-znanstvena djela, bitno je u prikazu sve podatke iznositi *objektivno*. Ipak, u osvrtu se može iznijeti i vlastita ocjena djela.