Jadransko pitanje, odnosno pitanje granica između KSHS i Italije riješeno je potpisivanjem Rimskog sporazuma iz 1924. godine. Tim je sporazumom Rijeka pripala Italiji.

U atentatu u Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. godine ubijeni su Pavle Radić i Đuro Basariček. Atentator (Puniša Račić) ranio je Stjepana Radića, koji je dva mjeseca nakon toga preminuo te Ivana Pernara i Ivana Granđu.

1927. godine zbog približavanja stajališta Stjepana Radića (Hrvatska seljačka stranka) i Svetozara Pribićevića (Samostalna demokratska stranka) nastaje Seljačko-demokratska koalicija.

Nakon smrti Stjepana Radića na mjesto predsjednika Hrvatske seljačke stranke dolazi Vladko Maček.

Stjepan Radić 1925. godine priznaje Vidovdanski ustav i monarhiju te mijenja naziv stranke u Hrvatska seljačka stranka.

Dva mjeseca nakon atentata u Narodnoj skupštini umire Stjepan Radić. Još su ranjeni Ivan Pernar i Ivan Granđa, a atentator je bio Puniša Račić.

Hrvatsku pučku seljačku stranku osnovao je 1904. godine Stjepan Radić zajedno sa svojim bratom Antunom Radićem. HPSS se od svojih početaka zalagao za federalizam zbog čega je stranka i dobila veliku potporu naroda.

Kraljevstvo SHS bilo je višenacionalna država, a najbrojniji su bili Srbi i Hrvati. Udio ostalih naroda bio je nešto manji (Bošnjaci, Slovenci), dok su, na primjer, Makedonci i Crnogorci, uvrštavani kao Srbi.

Kraljevstvo SHS pune je dvije godine bilo bez Ustava, a prvi su višestranački izbori održani u studenom 1920. godine. Izbornim zakonom uvedeno je opće pravo glasa za muškarce koji su stariji od 21 godinu dok žene i dalje nisu imale pravo glasa.

Demokratska stranka zalagala se za centralizam (sve funkcije nalazile bi se u rukama jedne osobe i o važnim pitanjima bi se odlučivalo iz jednog središta) i jugoslavenski unitarizam (stapanje svih nacija KSHS u jednu - jugoslavensku naciju).

Komunistička partija Jugoslavije zalagala se za rušenje kapitalističkog društvenog poretka te za uvođenje socijalističkog društvenog poretka po uzoru na SSSR. Vlada je zbog toga zabranila rad stranke te je ona počela djelovati ilegalno (nezakonito, neovlašteno).

Rimskim sporazumom iz 1924. godine Rijeka je pripala Italiji što je bio dodatan udarac za Hrvatsku. Potpisivanjem tog sporazuma riješeno je Jadransko pitanje - utvrđene su granice između Italije i KSHS.

Naredbom (Obznanom) vlade Kraljevine SHS iz prosinca 1920. godine Komunističkoj partiji Jugoslavije zabranjen je rad i od tada stranka djeluje ilegalno.

Godine 1920. postignut je dogovor o razgraničenju između Kraljevstva SHS i Kraljevine Italije u talijanskom gradu Rapallu (Rapalski ugovor). Time je Italija dobila Trst i okolicu, Istru, Zadar, otoke Cres, Lošinj, Lastovo, Palagružu i Sušac.

Hrvatska pučka seljačka stranka zalaže se za stvaranje federativne republike što ističe u svom programu i zbog toga 1920. mijenja naziv u Hrvatska republikanska seljačka stranka. Zbog isticanja republikanstva Stjepan Radić je završio u zatvoru.

Izbornim zakonom uvedeno je opće pravo glasa za muškarce koji su stariji od 21 godinu dok žene i dalje nisu imale pravo glasa.

Hrvatska pučka seljačka stranka (vođa Stjepan Radić) okupljala je najbrojnije stanovništvo Hrvatske - 90% seljaci. Stranka je, za razliku od ostalih stranaka u Hrvatskoj, osvojila najviše zastupničkih mjesta upravo zbog brojnosti seljaka.

Jugoslavenski unitarizam je politička ideja koja se zalaže za brisanje svih nacionalnih, kulturnih, vjerskih, političkih i drugih obilježja starih nacija (Hrvata, Srba, Slovenaca..) i njihovo stapanje i uključivanje u novu cjelinu - jugoslavensku naciju.