Hrvatska u sastavu Kraljevine Jugoslavije 1929. - 1939.

Novi naziv države umjesto Kraljevine SHS bio je Kraljevina Jugoslavija.

Nakon smrti kralja Aleksandra I. Karađorđevića vlast preuzima tročlano namjesništvo predvođeno knezom Pavlom koji je bio kraljev bratić. Prijestolonasljednik Petar Karađorđević bio je maloljetan i iz tog razloga nije mogao zamijeniti kralja Aleksandra.

Banovina Hrvatska bavila se sljedećim poslovima: gospodarstvo, prosvjeta, zdravstvo, sudstvo, unutarnja uprava te je imala vlastitog bana, vladu i Sabor, a poslovi središnje vlade u Beogradu su: vanjski poslovi, vojska, financije, promet, pošta, vanjska trgovina.

Od 1934. do 1930. na čelu vlade Kraljevine Jugoslavije nalazio se Milan Stojadinović uz Bogoljuba Jevtića. Ta vlada bila je poludiktatorska.

Oktroirani ili nametnuti ustav donio je kralj Aleksandar jer ga je donio sam, bez Narodne skupštine, koja je bila raspuštena.

26. kolovoza 1930. godine sreli su se Dragiša Cvetković i Vladko Maček i donijeli sporazum o rješavanju hrvatskog pitanja.

Milan Šufflay pretučen je u jednoj zagrebačkoj ulici jer je pokazao otpor prema diktaturi kralja Aleksandra.

U studenom 1932. pripadnici Hrvatske seljačke stranke i Hrvatske stranke prava potpisali su Zagrebačke punktacije. Bio je to dokument kojim su zahtjevali federalno uređenje, a osudili su stanje u državi kakvo je nastalo uvođenjem Aleksandrove diktature.

Banovina Hrvatska stvorena je 26. kolovoza 1939. godine kao rezultat pokušaja rješavanja hrvatskog pitanja. Nastala je nakon donošenja Uredbe o Banovini Hrvatskoj i potpisivanjem sporazuma Cvetković-Maček. Dragiša Cvetković bio je predsjednik jugoslavenske vlade, a Vladko Maček predsjednik Hrvatske seljačke stranke.

Banom je imenovan Ivan Šubašić, član HSS-a i zastupnik u Narodnoj skupštini.

\"Kako vidite lajbek je raskopčan. Vidovdanski ustav, koji je preko 7 godina tištio hrvatski narod, srušen je.\" izreka je Vladka Mačeka, Radićevog nasljednika. On je smatrao da se treba ukinuti ustav (raskopčati lajbek) i da se treba krenuti s pravilnim uređenjem države od temelja (zakopčati lajbek).

Hrvatsko pitanje je u središtu imalo probleme oko nacionalnih pitanja, koja su pokušala riješiti probleme vezane uz nesamostalnost, nejednakost i neravnopravnost hrvatskog naroda.

U studenom 1932. pripadnici Hrvatske seljačke stranke i Hrvatske stranke prava potpisali su Zagrebačke punktacije. Bio je to dokument kojim su zahtijevali federalno uređenje, a osudili su stanje u državi kakvo je nastalo uvođenjem Aleksandrove diktature.

Šestosiječanjska diktatura razdoblje je samovlade kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Uvedena je 6. siječnja 1929. godine kada je kralj proglasio ukidanje Vidovdanskog ustava i kada je raspustio Narodnu skupštinu. Diktatura je trajala sve do rujna 1931. godine kada je donesen Oktrorirani (nametnuti) ustav. Na temelju Zakona »o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja« kralj Aleksandar je Kraljevinu SHS preimenovao u Kraljevinu Jugoslaviju i podijelio ju na devet banovina.

Uhićen i osuđen na zatvor bio je Vladko Maček, novi vođa HSS-a.

Banovina Hrvatska bavila se sljedećim poslovima: gospodarstvo, prosvjeta, zdravstvo, sudstvo, unutarnja uprava te je imala vlastitog bana, vladu i Sabor, a poslovi središnje vlade u Beogradu su: vanjski poslovi, vojska, financije, promet, pošta, vanjska trgovina.

Uhićen i osuđen na zatvor bio je Vladko Maček, novi vođa HSS-a.

Novi naziv države umjesto Kraljevine SHS bio je Kraljevina Jugoslavija.

Banovina Hrvatska i dalje je ovisila o Kraljevini Jugoslaviji, ali dobila je samostalnost birati svoj sabor i vladu, te je imala svog bana.

Banovina Hrvatska stvorena je 26. kolovoza 1939. godine kao rezultat pokušaja rješavanja hrvatskog pitanja. Nastala je nakon donošenja Uredbe o Banovini Hrvatskoj i potpisivanjem sporazuma Cvetković-Maček. Dragiša Cvetković bio je predsjednik jugoslavenske vlade, a Vladko Maček predsjednik Hrvatske seljačke stranke.

Šestosiječanjska diktatura razdoblje je samovlade kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Uvedena je 6. siječnja 1929. godine kada je kralj proglasio ukidanje Vidovdanskog ustava i kada je raspustio Narodnu skupštinu. Diktatura je trajala sve do rujna 1931. godine kada je donesen Oktrorirani (nametnuti) ustav. Na temelju Zakona »o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja« kralj Aleksandar je Kraljevinu SHS preimenovao u Kraljevinu Jugoslaviju i podijelio ju na devet banovina koje su nazive dobile prema rijekama.

Ivan Šubašić imenovan je prvim banom novonastale Banovine Hrvatske, a bio je član Hrvatske seljačke stranke. Bana je imenovao kralj i ban je imao upravnu vlast koja se ostvarivala preko 11 odjela na čijem su čelu bili predstojnici koje je postavljao sam ban.

Organizacija Ustaša (punim nazivom Ustaša - hrvatska revolucionarna organizacija) osnovana je 1930. godine. Pravašima, koji su bili okupljeni oko Ante Pavelića, glavni je cilj bio stvaranje samostalne hrvatske države. Pavelić i većina ustaša boravili su u Italiji od kuda su i vodili diverzantske akcije.

Šestosiječanjska diktatura razdoblje je samovlade kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Uvedena je 6. siječnja 1929. godine kada je kralj proglasio ukidanje Vidovdanskog ustava i kada je raspustio Narodnu skupštinu. Diktatura je trajala sve do rujna 1931. godine kada je donesen Oktrorirani (nametnuti) ustav.

Sporazum Cvetković-Maček obznanio je postojanje Banovine Hrvatske.

Banovina Hrvatska sastojala se od Savske i Primorske banovine te nekih kotareva s većinskim hrvatskim stanovništvom.

Dokument od šest točaka u kojem su hrvatski političari iznijeli ideje o preuređenju Kraljevine Jugoslavije u federativnu državu naziva se Zagrebačke punktacije.

Atentat na kralja Aleksandra I. Karađorđevića dogodio se 1934. godine prilikom njegovog posjeta Marseilleu (Francuska). Atentat su organizirale Ustaše, točnije Pavelićev suradnik Eugen Dido Kvaternik, a izvršio ga je pripadnik Unutarnje makedonske revolucionarne organizacije Veličko Kerin.

Banovina Hrvatska i dalje je ovisila o Kraljevini Jugoslaviji, ali dobila je samostalnost birati svoj sabor i vladu, te je imala svog bana.

Atentat na kralja Aleksandra I. Karađorđevića dogodio se prilikom službenog posjeta kralja Francuskoj, u gradu Marseilleu 1934. godine.

Od 1934. do 1930. na čelu vlade Kraljevine Jugoslavije nalazio se Milan Stojadinović uz Bogoljuba Jevtića. Ta vlada bila je poludiktatorska.

Banom je imenovan Ivan Šubašić, član HSS-a i zastupnik u Narodnoj skupštini.

Sporazum Cvetković-Maček obznanio je postojanje Banovine Hrvatske.

Atentat na kralja Aleksandra I. Karađorđevića dogodio se 1934. godine prilikom njegovog posjeta Marseilleu (Francuska). Atentat su organizirale Ustaše, točnije Pavelićev suradnik Eugen Dido Kvaternik, a izvršio ga je pripadnik Unutarnje makedonske revolucionarne organizacije Veličko Kerin. U atentatu su poginuli sam kralj Aleksandar i francuski ministar vanjskih poslova Louis Barthou.

Banovina Hrvatska sastojala se od Savske i Primorske banovine te nekih kotareva s većinskim hrvatskim stanovništvom.

Milan Šufflay pretučen je u jednoj zagrebačkoj ulici jer je pokazao otpor prema diktaturi kralja Aleksandra.

Oktrorirani ili nametnuti ustav donio je kralj Aleksandar jer ga je donio sam, bez Narodne skupštine, koja je bila raspuštena.

Dokument od šest točaka u kojem su hrvatski političari iznijeli ideje o preuređenju Kraljevine Jugoslavije u federativnu državu naziva se Zagrebačke punktacije.