Organska je kemija, zapravo, kemija ugljikovih spojeva. Organsku kemiju možemo definirati kao kemiju spojeva koji sadrže ugljik. U početku su kemičari upotrebljavali oznaku «organski» za tvari dobivene iz živih organizama. Međutim, danas je to prošireno i na sve druge spojeve koji nemaju porijeklo iz organskog svijeta.

Osnovni elementi koji grade gotovo sve organske spojeve su: ugljik i vodik. Uz ugljik i vodi kprisutni su još idući elementi:kisik, dušik, sumpor, fosfor, klor, fluor, brom, jod, magnezij, kalcij, natrij, željezo i kalij.

Za prikazivanje građe molekula koristimo kemijske simbole s valentnim crticama. Jedna valentna crtica prikazuje jednu valenciju odnosno jednostruku kemijsku vezu. Na taj se način mogu prikazati samo molekule spojeva, ne i ionske tvari.

Izgaranjem organskih spojeva koji sadrže vodik je voda. Kako je jedan od produkata izgaranja organskih spojeva voda, a u sastavu vode je vodik tako je nastajanje vode dokaz da u organskom spoju ima vodika.

Friedrich Wohler bio je njemački kemičar poznat po doprinosima u organskoj kemiji. Iz anorganskih tvari uspio je dobiti organsku tvar ureu ili mokraćevinu (tvar životinjskog podrijetla)i time je opovrgnuo prevladavajuće vjerovanje da organske spojeve mogu stvarati samo živi organizmi

Zagrijavanjem organske tvari koja sadrži dušik dolazi do njezina raspadanja uz oslobađanje amonijaka (plin svojstvena mirisa) koji reagira s vodom na navlaženom lakmusovu papiru i mijenja njegovu boju iz crvene u plavu.

Kvalitativnom analizom utvrđuje se prisutnost različitih sastojaka tvari, ponajprije kemijskih elemenata. U sastav većine organskih spojeva uz ugljik i vodik ulaze još i kisik, dušik, sumpor, fosfor i halogeni elementi.

Kuhanjem organskog spoja u lužini organska tvar se razgrađuje. Pri tome se oslobađaju sulfidni anioni, . Sumporovi anioni mogu se dokazati dodatkom olovovih(II) iona (Pb2+) pri čemu nastaje talog smeđe boje (PbS-olovo (II) sulfid)

Vrlo zanimljiv dio organske kemije jest mogućnost povezivanja ugljikovih atoma na različite načine. Karakteristično je svojstvo ugljika da se njegovi atomi mogu međusobno povezivati u dugačke ravne i razgranate lance, te prstenove

Čađa nastala izgaranjem organskih tvari je dokaz prisutnosti ugljika. Čađa je amorfni ugljikov prah, koji nastaje nepotpunim izgaranjem ili toplinskim (termičkim) raspadom organskih tvari na visokoj temperaturi. Kao sirovina služe ugljikovodici s velikim udjelom ugljika, kojih ima u naftnim proizvodima, prirodnom plinu i katranu