Organski spojevi, kvalitativni sastav organskih spojeva

Zagrijavanjem organske tvari koja sadrži dušik dolazi do njezina raspadanja uz oslobađanje amonijaka (plin svojstvena mirisa) koji reagira s vodom na navlaženom lakmusovu papiru i mijenja njegovu boju iz crvene u plavu.

Izgaranjem organskih spojeva koji sadrže vodik je voda. Kako je jedan od produkata izgaranja organskih spojeva voda, a u sastavu vode je vodik tako je nastajanje vode dokaz da u organskom spoju ima vodika.

Friedrich Wohler bio je njemački kemičar poznat po doprinosima u organskoj kemiji. Iz anorganskih tvari uspio je dobiti organsku tvar ureu ili mokraćevinu (tvar životinjskog podrijetla)i time je opovrgnuo prevladavajuće vjerovanje da organske spojeve mogu stvarati samo živi organizmi

Osnovni elementi koji grade gotovo sve organske spojeve su: ugljik i vodik. Uz ugljik i vodik prisutni su još idući elementi:kisik, dušik, sumpor, fosfor, klor, fluor, brom, jod, magnezij, kalcij, natrij, željezo i kalij.

Organska je kemija, zapravo, kemija ugljikovih spojeva. Organsku kemiju možemo definirati kao kemiju spojeva koji sadrže ugljik. U početku su kemičari upotrebljavali oznaku «organski» za tvari dobivene iz živih organizama. Međutim, danas je to prošireno i na sve druge spojeve koji nemaju porijeklo iz organskog svijeta.

Kuhanjem organskog spoja u lužini organska tvar se razgrađuje. Pri tome se oslobađaju sulfidni anioni, . Sumporovi anioni mogu se dokazati dodatkom olovovih(II) iona (Pb2+) pri čemu nastaje talog smeđe boje (PbS-olovo (II) sulfid)

Čađa nastala izgaranjem organskih tvari je dokaz prisutnosti ugljika. Čađa je amorfni ugljikov prah, koji nastaje nepotpunim izgaranjem ili toplinskim (termičkim) raspadom organskih tvari na visokoj temperaturi. Kao sirovina služe ugljikovodici s velikim udjelom ugljika, kojih ima u naftnim proizvodima, prirodnom plinu i katranu