Globalna tektonika ploča

Na konstruktivnim granicama dolazi do razmicanja litosfernih ploča, na destruktivnim granicama dolazi do podvlačenja litosfernih ploča, a na konzervativnim granicama dolazi do smicanja litosfernih ploča.

Pangea je naziv za posljednji superkontinent na Zemlji kada su svi kontinenti bili spojeni u jednu cjelinu. Pangea se raspala na Gondvanu i Lauraziju čijim je daljnjim raspadom nastalo današnjih 7 kontinenata.

Teorija globalne tektonike ploča, danas prihvaćena u znanosti, tvrdi kako je litosfera razbijena na dijelove koje nazivamo litosferne ili tektonske ploče. Na svijetu postoji sedam velikih i oko dvadesetak manjih litosfernih ploča.

Pangea je bila superkontinent, odnosno jedinstveno svjetsko kopno koje je postojalo prije oko 250 milijuna godina te koje je \"ujedinjavalo\" sve svjetske kontinente. Svojim raspadom podijelila se na dvije cjeline, Lauraziju i Gondvanu, od kojih su daljnjim raspadom nastali današnji kontinenti.

Na konstruktivnim granicama dolazi do razmicanja litosfernih ploča, na destruktivnim granicama dolazi do podvlačenja litosfernih ploča, a na konzervativnim granicama dolazi do smicanja litosfernih ploča.

Konstruktivna granica litosfernih ploča vrsta je granice na kojoj dolazi do razmicanja litosfernih ploča te čestih vulkanskih i seizmičkih aktivnosti. Kada se razmaknu litosferne ploče magma iz unutrašnjosti se izdiže na površinu, hladi te skrutnjivanjem stvara novu Zemljinu koru.

Na konstruktivnim granicama dolazi do razmicanja litosfernih ploča, na destruktivnim granicama dolazi do podvlačenja litosfernih ploča, a na konzervativnim granicama dolazi do smicanja litosfernih ploča.

Podvlačenjem Tihooceanske pod Filipinsku litosfernu ploču nastala je Marijanska brazda, dubokomorski jarak dubok preko 11 kilometara u kojemu se nalazi i najdublja točka svjetskog oceana koja se naziva Challenger Deep.

Srednjooceanski hrptovi oblici su reljefa koji nastaju u morima kada se magma koja pri razmicanju litosfernih ploča izađe van i ohladi se. Jedan od najvećih hrbata na svijetu je onaj Atlantski srednjooceanski.

Pangea je naziv za posljednji superkontinent na Zemlji kada su svi kontinenti bili spojeni u jednu cjelinu. Pangea se raspala na Gondvanu i Lauraziju čijim je daljnjim raspadom nastalo današnjih 7 kontinenata.

Na konstruktivnim granicama dolazi do razmicanja litosfernih ploča, na destruktivnim granicama dolazi do podvlačenja litosfernih ploča, a na konzervativnim granicama dolazi do smicanja litosfernih ploča.

Razlikujemo tri vrste granica litosfernih ploča, a to su:\r\n

\r\n
• konstruktivne ili divergentne granice
\r\n
• destruktivne ili konvergentne granice
\r\n
• konzervativne ili transformne granice
\r\n

Teorija globalne tektonike ploča ispravila je greške Wegenerove teorije jer je on smatrao da kontinenti plove kroz oceansku koru što nije točno već je ona razlomljena.

Pri podvlačenju dvaju kontinentskih kora izdižu se planine i planinski lanci. Brojne primjere sudaranja dvaju kontinentskih kora možemo vidjeti u Aziji.

Teorija o plutanju kontinenata nastala je na osnovnu promatranja rasprostranjenosti fosila paprati koju je radio Alfred Wegener. On je shvatio kako se isti fosili nalaze na različitim dijelovima svijeta te je shvatio da je to jedino moguće ako su svi kontinenti prije bili jedna velika cjelina.

Alfred Wegener bio je njemački geofizičar koji je 1915. godine razvio teoriju o plutanju kontinenata. Ta se teorija, bazirana na sličnostima obala različitih kontinenata, pokazala važnom bazom za kasnije istraživanje globalne tektonike ploča.

Dubokomorski jarci reljefni su oblici koji nastaju pri podvlačenju gušće pod rjeđu litosfernu ploču. Najpoznatiji takav jarak je Marijanska brazda gdje se nalazi i najdublja točka na Zemlji - Challenger Deep s dubinom od 11 034m.

Tektonske ili litosferne ploče razlomljeni su dijelovi Zemljine kore, a razlikujemo 7 velikih i preko 20 manjih. Velike litosferne ploče su: Tihooceanska, Euroazijska, Afrička, Sjevernoamerička, Južnoamerička, Antarktička i Indijsko-australska.

Razlikujemo velike i male litosferne ploče, a nele od velikih litosfernih ploče su: Tihooceanska, Euroazijska, Afrička, Sjevernoamerička, Južnoamerička, Antarktička i Indijsko-australska.

Teorija o plutanju kontinenata nastala je na osnovnu promatranja rasprostranjenosti fosila paprati koju je radio Alfred Wegener. On je shvatio kako se isti fosili nalaze na različitim dijelovima svijeta te je shvatio da je to jedino moguće ako su svi kontinenti prije bili jedna velika cjelina.

Konzervativna granica litosfernih ploča je ona pri kojoj dolazi do smicanja dvaju ploča pri čemu nastaju rasjedi i proces je popraćen snažnim seizmičkim aktivnostima.

Teorija o plutanju kontinenata nastala je na osnovnu promatranja rasprostranjenosti fosila paprati koju je radio Alfred Wegener. On je shvatio kako se isti fosili nalaze na različitim dijelovima svijeta te je shvatio da je to jedino moguće ako su svi kontinenti prije bili jedna velika cjelina.

Destruktivna granica litosfernih ploča je ona na kojoj dolazi do podvlačenja jedne ploče na drugu. U pravilu se uvijek gušća (oceanska) kora podvlači pod rjeđu (kontinentska) koru, a na granici nastaju dubokomorski jarci i vulkanski otočni nizovi (npr. Japansko otočje). Pri podvlačenju dvaju kontinentskih kora izdižu se planine.