Klimatska obilježja Azije

Klima tundre u Aziji prostire se uz obale Arktičkog oceana i mali dio Sibira na sjeveru, a obilježje klime su kratka i sviježa ljeta te hladne zime. Vegetacija koja raste u ovoj klimi naziva se tundra.

Prašumska klima pruža se uz zapad Dekana, Šri Lanku, dio Indokine, Malajski poluotok i Malajsko otočje. Obilježje ove klime su visoke količine padalina i visoke temperature cijele godine. Vegetacija koja raste u ovoj klimi je prašuma.

Monsuni su sezonski vjetrovi koji pušu na području Južne i Jugoistočne Azije.

Sušnost unutrašnjih dijelova Azije posljedica je zbog udaljenosti od mora i zbog reljefne izoliranosti. Planine zaustavljaju vlažne zračne mase što dolaze s mora i tako sprječavaju dolazak padalina u unutrašnjost Azije.

Velika prostranstva Sjeverne Azije imaju ponajprije snježno-šumsku klimu čija je izvorna šumska vegetacija tajga. Među karakteristikama ovog klimatskog razreda izražena je kontinentalnost, hladne i duge zime te kratka i svježa ljeta.

Oaze su prostori u pustinjama u kojima se nalazi voda.

Umjereno topla vlažna klima u Aziji pruža se na istoku, jugu i jugoistoku kontinenta. Obilježje navedene klime su umjerene padaline kroz cijelu godinu, a temperatura je raspoređena u jedno toplije doba i jedno hladnije doba.

Monsuni nastaju zbog razlika u zagrijavanja kopna i mora.

Sinijska klima ili kineska klima pruža se uz obalni dio Kine i niži dio Himalaje na sjeveru Indokine i Indije. Obilježje ove klime je da je najveća koncentracija padalina u najtoplijem dijelu godinu, a najtopliji mjesec u godini ima prosječnu temperaturu veću od 22 stupnja Celzijeva.

U većem dijelu Jugoistočne Azije, naročito u otočnim predjelima, nalazimo tropske kišne klime (prašumsku i savansku klimu). Prašumsku klimu pronalazimo u blizini ekvatora i pojedinim obalnim područjima, dok savanska klima prevladava u unutrašnjosti Indijskog poluotoka i Indokine.

Savanska klima u Aziji pruža se na Indijskom poluotoku i Indokini. Ova klima ima kišna i sušna razdoblja te visoke temperature.

Kontinentalnost označava izloženost nekoga prostora utjecajima kopna. Kopno ima svojstvo brzog zagrijavanja i hlađenja što može utjecati na klimu toga prostora.

Visoke temperature i zagrijanost jugozapadne Azije nastaje zbog nedostatka vjetra koji bi donio vlagu, a temperature su same po sebi visoke cijele godine zbog geografskog smještaja samoga prostora.

Suha i vlažna snježno-šumska klima pruža se u unutrašnjosti Azije, a obilježja ove klime su duge i hladne zime te kratka i sviježa ljeta. Tipična vegetacija za ovu klimu je tajga.

U unutrašnjosti Indijskog i Indokineskog poluotoka pronalazimo savansku klimu, čija je glavna karakteristika izmjena kišnih i sušnih razdoblja, u slučaju Azije ljetnih i zimskih monsuna. Osim savanske klime, u Aziji pronalazimo i drugu tropsku kišnu klimu, prašumsku, i to na područjima u blizini ekvatora te pojedinim obalnim područjima.

U najsjevernijim dijelovima azijskog kontinenta prevladava klima tundre čija je vegetacija istoimena biljna zajednica. Tundru pronalazimo uz obale Arktičkog oceana gdje ova zajednica mahovina i lišajeva raste tijekom kratkih i svježih ljetnih mjeseci.

Hladne pustinje u Aziji su: Gobi, Kizilkum, Karakum i Takla Makan. Spomenute pustinje se svrstavaju u hladne pustinje zbog niskih temperatura zimi u njima.

Utjecaj mora na kopno prisutan na područjima južne, jugoistočne i istočne obale Azije nazivamo maritimnost. Ova područja su također podložna utjecajima monsuna, sezonskih vjetrova koji ljeti donose vlažan zrak s mora, a zimi suh zrak iz unutrašnjosti.

U dijelovima Indokine, obalnoj Kini te reljefno nižim dijelovima Himalaja pronalazimo sinijsku ili kinesku klimu. Ovu klimu odlikuju obilježja slična onima sredozemne klime, uz razliku u zimskim padalinama koje su u sredozemnoj klimi znatno izraženije nego u sinijskoj pa kažemo da se radi o klimi sa suhim zimama.

Tropske kišne klime u Aziji pružaju se na jugoistoku i jugu Azije. Razlikujemo prašumsku i savansku klimu kao tipove klime unutar razreda tropskih kišnih klima.

Ljetni monsun puše s mora na kopno i donosi vlagu. ZImski monsun puše s kopna na more i on je suhi vjetar. Oba pušu iz područja visokog prema području niskog tlaka zraka.

Maritimnost označava utjecaj mora na kopno. Navedeno obilježje izraženo je u priobalnim područjima gdje na primjer zimi more ublažava temperature na kopnu.

Najčešći klimatski modifikatori u Aziji su reljef, geografskoja širina, vjetrovi te udaljenost od mora. Himalaja kao najviša planina na svijetu utječe na stvaranje pustinja u njezinu zaleđu. Udaljavanjem od mora prema unutrašnjosti klima je sve hladnija i suša kao i povećanjem geografske širine.

Suhe klime u Aziji nalaze se na jugozapadu i u središnjoj Aziji. Razlikujemo pustinjsku klimu u kojoj nema mnogo padalina te stepsku klimu koja je zbog nešto više padalina pogodna za uzgoj žitarica.

Prostor oko Kaspijskog jezera do Sjeverne Kine je suh zbog velike udaljenosti od Atlantskog oceana s kojega zapadni vjetrovi inače donose vlagu.

Sibir predstavlja unutrašnji dio Ruske Federacije u Aziji, a u prijevodu s tatarskog jezika znači \"uspavana zemlja\". Navedeni prostor je \"uspavan\" zbog dugih i hladnih zima.

Izloženost utjecajima kopna prisutnu u unutrašnjosti i sjeveru Azije nazivamo kontinentalnost. Na tim prostranstvima Azije suh i hladan zrak prodire sa sjevera, a utjecaj mora sprječavaju visoki planinski lanci na jugu (Himalaja i ostali lanci koji se pružaju u smjeru zapad-istok).

Tajga je zajednica vazdazelenog drveća koja raste u snježno-šumskoj klimi.