Podvlačenjem Tihooceanske pod Filipinsku litosfernu ploču nastala je Marijanska brazda, dubokomorski jarak dubok preko 11 kilometara u kojemu se nalazi i najdublja točka svjetskog oceana koja se naziva Challenger Deep.

Procesom smicanja na konzervativnim granicama litosfernih ploča, osim snažne seizmičke aktivnosti, u reljefu nastaju rasjedi, među kojima je najpoznatiji kalifornijski rasjed San Andreas. Ipak, konzervativne granice, u odnosu na druga dva tipa granica, ne rezultiraju planetarno velikim reljefnim oblicima.

Procese koji se odvijaju na granicama litosfernih ploča dijelimo na tri tipa. Razmicanje pronalazimo na konstruktivnim granicama litosfernih ploča, podvlačenje na destruktivnim granicama te smicanje na konzervativnim granicama takvih ploča.

Procesom razmicanja na konstruktivnim granicama litosfernih ploča nastaju povezana uzvišenja na dnu oceana koja nazivamo srednjooceanskim hrptovima. Najpoznatiji primjer nekog takvog hrpta je Atlantski srednjooceanski hrbat koji ima vrlo izraženu vulkansku aktivnost na površini, vidljivu na atlantskim otocima.

Stijene prema postanku dijelimo na magmatske (još ih zovemo i vulkanske ili eruptivne), sedimentne (taložne) i metamorfne (preobražene). Te tri vrste stijena sačinjavaju litosferu, stjenoviti sloj sačinjen od Zemljine kore i gornjeg dijela plašta.

Premda čini najtanji građevni sloj planeta, život na Zemlji odvija se na Zemljinoj kori, vanjskom omotaču planeta. Zemljina se kora dijeli na deblju kontinentsku i tanju oceansku koru.

Promatrajući slojeve koji sačinjavaju planet Zemlju, od površine prema unutrašnjosti, prvi sloj je Zemljina kora koja je svojevrsni vanjski omotač Zemlje na kojoj se odvija život. Drugi sloj je plašt, a u središtu se nalazi jezgra, koju dijelimo na vanjsku jezgru koja obavija središnji sloj, unutarnju jezgru.

Prema procesima koji se odvijaju na granicama litosfernih ploča, te granice dijelimo na tri tipa. Na konstruktivnim granicama dolazi do razmicanja ploča, na destruktivnima dolazi do njihovog sudaranja i podvlačenja, a na konzervativnim granicama dolazi do smicanja ploča.

Zemlja je nastala, odnosno oblikovala se kao planet prije oko 4,6 milijarde godina. Starost Zemlje utvrđena je koristeći različite metode proučavanja stijena i fosila čime možemo istraživati procese koji su oblikovali Zemlju od njenog nastanka do danas.

Procesom podvlačenja na destruktivnim granicama litosfernih ploča nastaju dubokomorski jarci, vulkanski otočni nizovi ili visoki planinski lanci, no srednjooceanski hrptovi nastaju samo procesom razmicanja na konstruktivnim granicama litosfernih ploča.

Zemljina kora površinski je i najtanji sloj Zemlje koju prema građi dijelimo na tanju oceansku i deblju kontinentsku koru. Zemljina kora zajedno s gornjim dijelom plašta čini stjenoviti sloj pod nazivom litosfera.

Litosferom nazivamo stjenoviti sloj sačinjen od Zemljine kore i gornjeg dijela plašta. Tri vrste stijena prema postanku sačinjavaju litosferu: vulkanske stijene, koje također zovemo i eruptivnima ili magmatskima, zatim taložne, odnosno sedimente stijene, te preobražene ili metamorfne stijene.

Zemlja je građena od tri osnovna sloja. Idući od površine prema unutrašnjosti, prvi sloj je Zemljina kora koja je svojevrsni vanjski omotač Zemlje na kojoj se odvija život. Drugi sloj je plašt, a u središtu se nalaze vanjska i unutarnja jezgra.

Područje na rubovima Tihog oceana poznato po najsnažnijoj vulkanskoj i seizmičkoj aktivnosti na Zemlji nazivamo Pacifičkim vatrenim prstenom. Na tom se prostoru Zemlje odvija oko 90% sve seizmičke aktivnosti planeta.

Teorija globalne tektonike ploča, danas prihvaćena u znanosti, tvrdi kako je litosfera razbijena na dijelove koje nazivamo litosferne ili tektonske ploče. Na svijetu postoji sedam velikih i oko dvadesetak manjih litosfernih ploča.