Starost i građa Zemlje

Tektonske ili litosferne ploče razlomljeni su dijelovi Zemljine kore, a razlikujemo 7 velikih i preko 20 manjih. Velike litosferne ploče su: Tihooceanska, Euroazijska, Afrička, Sjevernoamerička, Južnoamerička, Antarktička i Indijsko-australska. Razlikujemo i kontinentske i oceanske litosferne ploče.

Andrija Mohorovičić, hrvatski je znanstvenik koji se bavio proučavanjem brzinom potresnih valova. Pomoću svojih je istraživanja dokazao postojanje granice između Zemljine kore i plašta i taj se sloj njemu u čast naziva Mohorovičićev diskontinuitet.

Zemlja je svemirsko tijelo koje se počelo stvarati prije 4,6 milijardi godina kada se kao užarena kugla koju su pogađali meteoriti počela hladiti. Hlađenjem je došlo do stvaranja Zemljine kore, a para koju su izbacivali vulkani stvorili su praatmosferu.

Litosferom nazivamo stjenoviti sloj sačinjen od Zemljine kore i gornjeg dijela plašta. Tri vrste stijena prema postanku sačinjavaju litosferu: vulkanske stijene, koje također zovemo i eruptivnima ili magmatskima, zatim taložne, odnosno sedimente stijene, te preobražene ili metamorfne stijene.

Podvlačenjem Tihooceanske pod Filipinsku litosfernu ploču nastala je Marijanska brazda, dubokomorski jarak dubok preko 11 kilometara u kojemu se nalazi i najdublja točka svjetskog oceana koja se naziva Challenger Deep.

Teorija globalne tektonike ploča, danas prihvaćena u znanosti, tvrdi kako je litosfera razbijena na dijelove koje nazivamo litosferne ili tektonske ploče. Na svijetu postoji sedam velikih i oko dvadesetak manjih litosfernih ploča.

Područje na rubovima Tihog oceana poznato po najsnažnijoj vulkanskoj i seizmičkoj aktivnosti na Zemlji nazivamo Pacifičkim vatrenim prstenom. Na tom se prostoru Zemlje odvija oko 90% sve seizmičke aktivnosti planeta.

Promatrajući slojeve koji sačinjavaju planet Zemlju, od površine prema unutrašnjosti, prvi sloj je Zemljina kora koja je svojevrsni vanjski omotač Zemlje na kojoj se odvija život. Drugi sloj je plašt, a u središtu se nalazi jezgra, koju dijelimo na vanjsku jezgru koja obavija središnji sloj, unutarnju jezgru.

Razlikujemo tri vrste granica litosfernih ploča, a to su:\r

\r
• konstruktivne ili divergentne granice
\r
• destruktivne ili konvergentne granice
\r
• konzervativne ili transformne granice
\r

Zemljina kora tanki je površinski sloj Zemlje do 70km dubine. Razlikuju se oceanska kora (do 10km dubine) te kontinentska kora (dublje od 10km).

Stijene prema nastanku svrstavamo u tri velike skupine:\r

\r
• vulkanske, eruptivne ili magmatske stijene - nastale hlađenjem magme ili lave (pr. bazalt)
\r
• taložne ili sedimentne - nastaju taloženjem materijala (pr. vapnenac, ugljen)
\r
• preobražene ili metamorfne - nastaju preobrazbom vulkanskih i taložnih stijena (pr. mramor)
\r

Sila teža i toplina u unutrašnjosti Zemlje uzrokuju gibanje tvari u plaštu. Zbog djelovanja unutarnjih sila dolazi do gibanja litosfernih ploča odnosno do njihovog, razmicanja, smicanja ili sudaranja.

Transformna granica litosfernih ploča je ona pri kojoj dolazi do smicanja dvaju ploča pri čemu nastaju rasjedi i proces je popraćen snažnim seizmičkim aktivnostima.

Zemlja je nastala, odnosno oblikovala se kao planet prije oko 4,6 milijarde godina. Starost Zemlje utvrđena je koristeći različite metode proučavanja stijena i fosila čime možemo istraživati procese koji su oblikovali Zemlju od njenog nastanka do danas.

U građi Zemlje razlikujemo tri osnovna sloja, a to su: jezgra, plašt i kora.

Zemljina jezgra nalazi se u središtu Zemlje i obavijena je plaštem. Nalazi se na dubini od oko 2900-6400km. Građena je od nikala i željeza, a temperature u jezgri su gotovo kao i na Suncu, oko 5000°C. Zbog tlaka unutarnja jezgra je kruta, a vanjska tekuća i u njoj se javlja magnetno polje.

Pacifički vatreni prsten područje je najsnažnijeg vulkanskog i seizmičkog djelovanja na Zemlji. Nalazi se na rubovima Tihog oceana.

Srednjooceanski hrptovi oblici su reljefa koji nastaju u morima kada se magma koja pri razmicanju litosfernih ploča izađe van i ohladi se. Jedan od najvećih hrbata na svijetu je onaj Atlantski srednjooceanski.

Zemljina kora površinski je i najtanji sloj Zemlje koju prema građi dijelimo na tanju oceansku i deblju kontinentsku koru. Zemljina kora zajedno s gornjim dijelom plašta čini stjenoviti sloj pod nazivom litosfera.

Litosfera je Zemljin kameni omotač kojega čine zemljina kora i gornji dio plašta.

Divergentna granica litosfernih ploča vrsta je granice na kojoj dolazi do razmicanja litosfernih ploča te čestih vulkanskih i seizmičkih aktivnosti. Kada se razmaknu oceanske litosferne ploče magma iz unutrašnjosti se izdiže na površinu, hladi te skrutnjivanjem stvara novu Zemljinu koru te srednjooceanske hrptove. Kada se razmaknu dvije kontinentske litosferne ploče nastanu tektonski jarci kao onaj u Africi.

Konvergentna granica litosfernih ploča je ona na kojoj dolazi do podvlačenja jedne ploče na drugu. Pri sudaru dvaju oceanskih kora nastaju dubokomorski jarci, a na nalegnutoj ploči vulkanski otočni luk. Pri sudaru oceanske i kontinentske kore oceanska koja je tanja se savija i podvlači pod težu kontinentsku i pri tome nastaju dubokomorski jarci na morskoj strani, a na kopnenoj strani nastaju planinski lanci s vulkanima. Pri sudaru dvije kontinentske ploče nastaju planinski lanci (npr. nastajanje Himalaje).

Zemljin plašt nalazi se na dubini od 70-2900km te čini najveći dio u građi Zemlje. Plašt nije u svim svojim dijelovima jednakih svojstava jer porastom dubine temperatura i tlak se povećavaju i time utječu na svojstva plašta. Vruće stijene se izdižu, a hladnije spuštanju dublje u plašt.