Afrika je kontinent s najvećim brojem neovisnih država, čak 54 od kojih se 48 nalazi na samom kontinentu, a 6 su otočne države. Najveća država afričkog kontinenta je Alžir (slijedi ga DR Kongo), a najmanja Sejšeli (Gambija ako gledamo samo kontinentalne države).

Nelson Mandela bio je borac za prava crnaca u Južnoj Africi te borac protiv aparthejda. Nelson Mandela zbog svoje borbe dobio je 1994. godine i Nobelovu nagradu za mir, a osim toga obnašao je i dužnost predsjednika Republike Južne Afrike.

Stanovništvo sjeverno od Sahare je uglavnom bijele rase, muslimani su, pišu arapskim pismom i koriste arapski jezik.

Afrika je bila emigracijski prostor u doba kolonizacije gdje su države kolonizatori afričko stanovništvo odvozili kao robove u Novi svijet. Tako su veliku emigraciji zabilježili dijelovi Afrike oko Gvinejskog zaljeva odakle se najviše iseljavalo stanovništvo.

Austronezijsku skupinu jezika možemo pronaći na najvećem afričkom otoku, Madagaskaru. Na spomenutom otoku živi narod Merina koji su potomci doseljenika s indonezijskih otoka.

Visoke stope rodnosti u Africi uzrokovane su visokim stopama smrtnosti u prošlosti, vjerskim razlozima, kulturnim razlozima, ne provođenje kontracepcijskih metoda,...

Na neravnomjernu naseljenost Afrike utjecali su ponajviše klima te izvorišta vode. Osim ova dva prirodnogeografskih uvjeta ulogu u naseljenosti imao je i reljef.

Svahili, jezik iz porodice nigerijsko-kongoanskih jezika, raširen je u državama Istočne Afrike te služi kao jezik sporazumijevanja (uz europske jezike i arapski jezik) među stanovništvom i državama, pogotovo u Tanzaniji, Ugandi i Keniji.

Islam je najzastupljenija vjera na sjeveru Afrike, ali i na cijelom afričkom kontinentu s preko 500 milijuna sljedbenika, a slijedi ga kršćanstvo s preko 300 milijuna vjernika. Na kontinentu su iznimno zastupljene, osim glavnih svjetskih religija, i tradicionalne religije pojedinih plemena i naroda.

Stanovništvo na jugu Afrike koristi jezike iz indoeuropske skupine jezika zbog europskih kolonizatora.

Većina afričkih država ima visoki prirodni porast (preko 20 promila), manji dio ima umjereni prirodni porast (7-14 promila), a samo Mauricijus ima nizak prirodni porast.

U Africi pronalazimo šest velikih jezičnih skupina među kojima su: Afroazijska na sjeveru, Nilsko-saharska na području južno od Sahare i oko toka Nila, Nigersko-kongoanska na području Srednje, Zapadne i Istočne Afrike, Kojsanska u zavali Kalahari, Austronezijska na Madagaskaru te Indoeuropska na jugu kontinenta.

Aparthejd je sustav rasne podijeljenosti koji je uveden kao službena politika u Južnoj Africi. U ovom sustavu samo su bijelci imali prava, a crnci, Indijci i obojeni nisu imali prava.

Afrika broji 1,3 milijarde stanovnika što ju čini drugim najmnogoljudnijim svjetskim kontinentom iza Azije. Promatrajući površinu Afrike koja iznosi preko 30 milijuna kvadratnih kilometara, možemo izračunati kako gustoća stanovništva Afrike iznosi oko 45 stanovnika po kilometru kvadratnom.

Kad je u pitanju prirodno kretanje stanovništva Afrike, karakterizira ga vrlo visoka rodnost i sve niža smrtnost što rezultira snažnim porastom stanovništva. Podaci pokazuju kako je posljednjih godina stanovništvo Afrike raslo za oko 30 milijuna stanovnika godišnje.

Nilsko-saharska skupina jezika raširena je južno od Sahare te oko rijeka Nila i Nigera. Također, u srednjem dijelu Afrike i u Zapadnoj Africi govore se jezici iz drugih grana nigersko-kongoanske skupine jezika.

Mlado stanovništvo je najzastupljenija dobna skupina u stanovništvu Afrike što najbolje prikazuje podatak da je čak 40% stanovništva kontinenta mlađe od 15 godina. Takva dobna struktura velik je problem za razvoj afričkih država.

Nigerija je najmnogoljudnija afrička država s preko 200 milijuna stanovnika, a slijede ju Etiopija s oko 110, Egipat sa 100 i DR Kongo s 90 milijuna stanovnika. U Nigeriji se nalazi i, prema nekim izvorima, najmnogoljudniji afrički grad, Lagos.

Danas i dalje većina stanovništva Afrike živi u selima bez obzira na visoku stopu urbanizacije. Države koje imaju najviše seoskog stanovništva su: Južni Sudan, Malavi, Niger, Ruanda i Burundi, a sve su uglavnom slabo gospodarski razvijene.

Najgušće naseljena područja Afrike nalazimo u dolinama i deltama Nila i Nigera, na području Etiopsko-somalijskog, Jezerskog i Južnoafričkog visočja, Gvinejskog primorja te sjeverne i jugoistočne obale. S druge strane, unutrašnjost Sahare jedno je od najrjeđe naseljenih dijelova ne samo Afrike, već i svijeta.

U drugoj polovici 20. stoljeća, u Južnoj Africi službena državna politika nazvana aparthejd nalagala je rasizam i segregaciju na temelju boje kože što je imalo za posljedicu nedostatak prava i loš život crnačkog stanovništva države. Aparthejd politika okončana je u 90-im godinama 20. stoljeća kada je na vlast došao prvi crni južnoafrički predsjednik, Nelson Mandela.

Mlado stanovništvo je najzastupljenija dobna skupina u stanovništvu Afrike što najbolje prikazuje podatak da je čak 40% stanovništva kontinenta mlađe od 15 godina. Takva dobna struktura velik je problem za razvoj afričkih država.

Urbanizacija je uzrokovana teškim uvjetima života u selu zbog kojih stanovništvo seli u gradove gdje uglavnom žive u sirotinjskim četvrtima. Države s najviše urbanog stanovništva su: Gabon, Libija, Džibuti i Alžir.

Kairo (Al-Qahira) u Egiptu najveća je afrička gradska aglomeracija s preko 20 milijuna stanovnika, a odmah iza njega u poretku, više od 10 milijuna stanovnika imaju i gradovi Lagos (Nigerija), Johannesburg (Južna Afrika) te Kinshasa (DR Kongo).