Stanovništvo i naselja Afrike

Na neravnomjernu naseljenost Afrike utjecali su ponajviše klima te izvorišta vode. Osim ova dva prirodnogeografskih uvjeta ulogu u naseljenosti imao je i reljef.

Svahili, jezik iz porodice nigerijsko-kongoanskih jezika, raširen je u državama Istočne Afrike te služi kao jezik sporazumijevanja (uz europske jezike i arapski jezik) među stanovništvom i državama, pogotovo u Tanzaniji, Ugandi i Keniji.

Afrikaans je mješavina mješavina nizozemskog, indonežanskog i malajskog jezika uz utjecaje još nekih jezika, a koristi se kao jezik sporazumijevanja u Južnoj Africi. Svahili je jezik koji se koristi za sporazumijevanje u Istočnoj Africi i jedan je od službenih jezika Tanzanije i Ugande.

Većina afričkih država ima visoki prirodni porast (preko 20 promila), manji dio ima umjereni prirodni porast (7-14 promila), a samo Mauricijus ima nizak prirodni porast.

Afroazijska skupina jezika raširena je na istoku i sjeveru Afrike. Osim arapskog jezika u skupinu semitskih jezika pripadaju i amharski i tigrinjski jezik koji se koriste na Etiopsko-somalijskom visočju.

Visoke stope rodnosti u Africi uzrokovane su visokim stopama smrtnosti u prošlosti, vjerskim razlozima, kulturnim razlozima, ne provođenje kontracepcijskih metoda,...

Prema nekim procjenama u Africi danas živi oko milijardu i tristo milijuna stanovnika. Afrika ima gustoću naseljenosti od 45 stanovnika po četvornom kilometru što je rjeđa naseljenost od ostalih kontinenata Staroga svijeta, a usporedbe radi ima gustoću naseljenosti manju i od Hrvatske.

Najmnogoljudnije države u Africi su Nigerija, DR Kongo, Egipat i Etiopija. Glavni grad DR Konga, Kinshasa, najmnogoljudniji je grad u Africi s nešto više od 16 milijuna stanovnika prema podatcima za 2023. godinu.

Austronezijsku skupinu jezika možemo pronaći na najvećem afričkom otoku, Madagaskaru. Na spomenutom otoku živi narod Merina koji su potomci doseljenika s indonezijskih otoka.

Aparthejd je sustav rasne podijeljenosti koji je uveden kao službena politika u Južnoj Africi. U ovom sustavu samo su bijelci imali prava, a crnci, Indijci i obojeni nisu imali prava.

Afrika je bila emigracijski prostor u doba kolonizacije gdje su države kolonizatori afričko stanovništvo odvozili kao robove u Novi svijet. Tako su veliku emigraciji zabilježili dijelovi Afrike oko Gvinejskog zaljeva odakle se najviše iseljavalo stanovništvo.

Visoke stope rodnosti u Africi uzrokovane su visokim stopama smrtnosti u prošlosti, vjerskim razlozima, kulturnim razlozima, ne provođenje kontracepcijskih metoda,...

U drugoj polovici 20. stoljeća, u Južnoj Africi službena državna politika nazvana aparthejd nalagala je rasizam i segregaciju na temelju boje kože što je imalo za posljedicu nedostatak prava i loš život crnačkog stanovništva države. Aparthejd politika okončana je u 90-im godinama 20. stoljeća kada je na vlast došao prvi crni južnoafrički predsjednik, Nelson Mandela.

Nelson Mandela bio je borac za prava crnaca u Južnoj Africi te borac protiv aparthejda. Nelson Mandela zbog svoje borbe dobio je 1994. godine i Nobelovu nagradu za mir, a osim toga obnašao je i dužnost predsjednika Republike Južne Afrike.

Većina afričkih država ima visoki prirodni porast (preko 20 promila), manji dio ima umjereni prirodni porast (7-14 promila), a samo Mauricijus ima nizak prirodni porast.

Afričke države zbog utjecaja europske kolonizacije često imaju više službenih jezika. Tako 19 afričkih država ima dva službena jezika, a 4 države imaju tri službena jezika. Kao službeni jezici koji su došli iz Europe su engleski, francuski i portugalski u najvećoj mjeri.

Najgušće naseljena područja u Africi su: područje uz rijeku Nil, Zavala Nigera, Gvinejsko primorje, sjeverni i jugoistočni primorski dijelovi te dijelovi uz Etiopsko, Jezersko i Južnoafričko visočje.

Nilsko-saharska skupina jezika raširena je južno od Sahare te oko rijeka Nila i Nigera. Također, u srednjem dijelu Afrike i u Zapadnoj Africi govore se jezici iz drugih grana nigersko-kongoanske skupine jezika.

Stanovništvo na jugu Afrike koristi jezike iz indoeuropske skupine jezika zbog europskih kolonizatora.

Danas i dalje većina stanovništva Afrike živi u selima bez obzira na visoku stopu urbanizacije. Države koje imaju najviše seoskog stanovništva su: Južni Sudan, Malavi, Niger, Ruanda i Burundi, a sve su uglavnom slabo gospodarski razvijene.

Islam je najzastupljenija vjera na sjeveru Afrike, ali i na cijelom afričkom kontinentu s preko 500 milijuna sljedbenika, a slijedi ga kršćanstvo s preko 300 milijuna vjernika. Na kontinentu su iznimno zastupljene, osim glavnih svjetskih religija, i tradicionalne religije pojedinih plemena i naroda.

Visoke stope smrtnosti u Africi zabilježene su u područjima gdje su raširene razne bolesti kao što su sida i ebola. Osim toga, visoke stope smrtnosti bilježe i države zahvaćene glađu te političkim nestabilnostima i sukobima.

Afrika je kontinent s najvećim brojem neovisnih država, čak 54 od kojih se 48 nalazi na samom kontinentu, a 6 su otočne države. Najveća država afričkog kontinenta je Alžir (slijedi ga DR Kongo), a najmanja Sejšeli (Gambija ako gledamo samo kontinentalne države).

Afrika broji 1,3 milijarde stanovnika što ju čini drugim najmnogoljudnijim svjetskim kontinentom iza Azije. Promatrajući površinu Afrike koja iznosi preko 30 milijuna kvadratnih kilometara, možemo izračunati kako gustoća stanovništva Afrike iznosi oko 45 stanovnika po kilometru kvadratnom.

Mlado stanovništvo je najzastupljenija dobna skupina u stanovništvu Afrike što najbolje prikazuje podatak da je čak 40% stanovništva kontinenta mlađe od 15 godina. Takva dobna struktura velik je problem za razvoj afričkih država.

Aglomeraciju čine grad i njegova urbana okolica. Najveće aglomeracije u Africi su Kairo, Lagos, Johannesburg i Kinshasa.

Danas i dalje većina stanovništva Afrike živi u selima bez obzira na visoku stopu urbanizacije. Države koje imaju najviše seoskog stanovništva su: Južni Sudan, Malavi, Niger, Ruanda i Burundi, a sve su uglavnom slabo gospodarski razvijene.

Stanovništvo sjeverno od Sahare je uglavnom bijele rase, muslimani su, pišu arapskim pismom i koriste arapski jezik.

Gradovi u Africi osnivani su u više perioda i zbog više razloga. Prvi gradovi nastaju u starom vijeku i to su gradovi na sjeveru kontinenta oko delte Nila i doline Nila. Kasnije gradove osnivaju Feničani i Grci kroz kolonije, a kasnije u srednjem vijeku Arapi kroz osvajanja osnivaju gradove. Osim arapskih osvajača, gradove su osnivali i Arapi trgovci, a u novom vijeku gradove su osnivali kolonizatori.

Nigersko-kongoanska skupina jezika širila se tako što se stanovništvo koje je živjelo na dodiru Zapadne i Srednje Afrike raseljavalo i potiskivalo Pigmeje i Kojsane u manje pogodna područja za život.

Nelson Mandela bio je borac za prava crnaca u Južnoj Africi te borac protiv aparthejda. Nelson Mandela zbog svoje borbe dobio je 1994. godine i Nobelovu nagradu za mir, a osim toga obnašao je i dužnost predsjednika Republike Južne Afrike.

Sjeverni dio Afrike gdje su Arapi bili glavni kolonizatori uglavnom je pod utjecajem islama. Južno od Sahare imamo mješavinu utjecaja katoličanstva, protestantizma, neovisne afričke crkve, tradicijskih vjerovanja i drugih religija.

Afrika je prema procjenama 1600. godine imala oko 95 milijuna stanovnika. Rast broja stanovnika prekinula je kolonizacija, a nakon prestanka dekolonizacije započeo je nagli porast broja stanovnika koji traje i danas kada Afrika broji oko milijardu i tristo milijuna stanovnika.

Stanovništvo sjeverno od Sahare je uglavnom bijele rase, muslimani su, pišu arapskim pismom i koriste arapski jezik.

Afrika ima preko 40% mladoga stanovništva i prema tome je najmlađi kontinent na svijetu. Broja muškaraca i žena je uglavnom podjednak, a zbog takve biološke strukture možemo očekivati nastavak prirodnog porasta broja stanovnika u Africi u dužem vremenskom razdoblju.

Urbanizacija je uzrokovana teškim uvjetima života u selu zbog kojih stanovništvo seli u gradove gdje uglavnom žive u sirotinjskim četvrtima. Države s najviše urbanog stanovništva su: Gabon, Libija, Džibuti i Alžir.

Stanovništvo južno od Sahare je uglavnom crne rase, koriste afrikaans i svahili uz jezike kolonizatora te prema vjerskoj strukturi su zastupljene skupine koje imaju tradicionalna vjerovanja i katoličanstvo u najvećoj mjeri.

Aparthejd je sustav rasne podijeljenosti koji je uveden kao službena politika u Južnoj Africi. U ovom sustavu samo su bijelci imali prava, a crnci, Indijci i obojeni nisu imali prava.

Austronezijsku skupinu jezika možemo pronaći na najvećem afričkom otoku, Madagaskaru. Na spomenutom otoku živi narod Merina koji su potomci doseljenika s indonezijskih otoka.

Afrika je danas kontinent gdje su zabilježene najveće stope urbanizacije. Zašto do toga dolazi? Urbanizacija je uzrokovana teškim uvjetima života u selu zbog kojih stanovništvo seli u gradove gdje uglavnom žive u sirotinjskim četvrtima. Države s najviše urbanog stanovništva su: Gabon, Libija, Džibuti i Alžir.

Stanovništvo na jugu Afrike koristi jezike iz indoeuropske skupine jezika zbog europskih kolonizatora.

Afrika je bila emigracijski prostor u doba kolonizacije gdje su države kolonizatori afričko stanovništvo odvozili kao robove u Novi svijet. Tako su veliku emigraciji zabilježili dijelovi Afrike oko Gvinejskog zaljeva odakle se najviše iseljavalo stanovništvo.

Kairo (Al-Qahira) u Egiptu najveća je afrička gradska aglomeracija s preko 20 milijuna stanovnika, a odmah iza njega u poretku, više od 10 milijuna stanovnika imaju i gradovi Lagos (Nigerija), Johannesburg (Južna Afrika) te Kinshasa (DR Kongo).

Nilsko-saharska skupina jezika raširena je južno od Sahare te oko rijeka Nila i Nigera. Također, u srednjem dijelu Afrike i u Zapadnoj Africi govore se jezici iz drugih grana nigersko-kongoanske skupine jezika.

Na neravnomjernu naseljenost Afrike utjecali su ponajviše klima te izvorišta vode. Osim ova dva prirodnogeografskih uvjeta ulogu u naseljenosti imao je i reljef.

Nagli porast broja stanovnika u Africi u 20. i 21. stoljeću uzrokovan je prestankom kolonizacije, razvojem i poboljšanjem životnih uvjeta koji su utjecali na smanjene stope smrtnosti i smanjile infantilni mortalitet.

Nigerija je najmnogoljudnija afrička država s preko 200 milijuna stanovnika, a slijede ju Etiopija s oko 110, Egipat sa 100 i DR Kongo s 90 milijuna stanovnika. U Nigeriji se nalazi i, prema nekim izvorima, najmnogoljudniji afrički grad, Lagos.