Klimatska obilježja Azije

Suhe klime u Aziji nalaze se na jugozapadu i u središnjoj Aziji. Razlikujemo pustinjsku klimu u kojoj nema mnogo padalina te stepsku klimu koja je zbog nešto više padalina pogodna za uzgoj žitarica.

Klima tundre u Aziji prostire se uz obale Arktičkog oceana i mali dio Sibira na sjeveru, a obilježje klime su kratka i sviježa ljeta te hladne zime. Vegetacija koja raste u ovoj klimi naziva se tundra.

Umjereno topla vlažna klima u Aziji pruža se na istoku, jugu i jugoistoku kontinenta. Obilježje navedene klime su umjerene padaline kroz cijelu godinu, a temperatura je raspoređena u jedno toplije doba i jedno hladnije doba.

Suha i vlažna snježno-šumska klima pruža se u unutrašnjosti Azije, a obilježja ove klime su duge i hladne zime te kratka i sviježa ljeta. Tipična vegetacija za ovu klimu je tajga.

U većem dijelu Jugoistočne Azije, naročito u otočnim predjelima, nalazimo tropske kišne klime (prašumsku i savansku klimu). Prašumsku klimu pronalazimo u blizini ekvatora i pojedinim obalnim područjima, dok savanska klima prevladava u unutrašnjosti Indijskog poluotoka i Indokine.

Izloženost utjecajima kopna prisutnu u unutrašnjosti i sjeveru Azije nazivamo kontinentalnost. Na tim prostranstvima Azije suh i hladan zrak prodire sa sjevera, a utjecaj mora sprječavaju visoki planinski lanci na jugu (Himalaja i ostali lanci koji se pružaju u smjeru zapad-istok).

U najsjevernijim dijelovima azijskog kontinenta prevladava klima tundre čija je vegetacija istoimena biljna zajednica. Tundru pronalazimo uz obale Arktičkog oceana gdje ova zajednica mahovina i lišajeva raste tijekom kratkih i svježih ljetnih mjeseci.

Sušnost unutrašnjih dijelova Azije posljedica je zbog udaljenosti od mora i zbog reljefne izoliranosti. Planine zaustavljaju vlažne zračne mase što dolaze s mora i tako sprječavaju dolazak padalina u unutrašnjost Azije.

Maritimnost označava utjecaj mora na kopno. Navedeno obilježje izraženo je u priobalnim područjima gdje na primjer zimi more ublažava temperature na kopnu.

Oaze su prostori u pustinjama u kojima se nalazi voda.

Prostor oko Kaspijskog jezera do Sjeverne Kine je suh zbog velike udaljenosti od Atlantskog oceana s kojega zapadni vjetrovi inače donose vlagu.

Savanska klima u Aziji pruža se na Indijskom poluotoku i Indokini. Ova klima ima kišna i sušna razdoblja te visoke temperature.

U unutrašnjosti Indijskog i Indokineskog poluotoka pronalazimo savansku klimu, čija je glavna karakteristika izmjena kišnih i sušnih razdoblja, u slučaju Azije ljetnih i zimskih monsuna. Osim savanske klime, u Aziji pronalazimo i drugu tropsku kišnu klimu, prašumsku, i to na područjima u blizini ekvatora te pojedinim obalnim područjima.

Ljetni monsun puše s mora na kopno i donosi vlagu. ZImski monsun puše s kopna na more i on je suhi vjetar. Oba pušu iz područja visokog prema području niskog tlaka zraka.

Hladne pustinje u Aziji su: Gobi, Kizilkum, Karakum i Takla Makan. Spomenute pustinje se svrstavaju u hladne pustinje zbog niskih temperatura zimi u njima.

Utjecaj mora na kopno prisutan na područjima južne, jugoistočne i istočne obale Azije nazivamo maritimnost. Ova područja su također podložna utjecajima monsuna, sezonskih vjetrova koji ljeti donose vlažan zrak s mora, a zimi suh zrak iz unutrašnjosti.

Tropske kišne klime u Aziji pružaju se na jugoistoku i jugu Azije. Razlikujemo prašumsku i savansku klimu kao tipove klime unutar razreda tropskih kišnih klima.

U dijelovima Indokine, obalnoj Kini te reljefno nižim dijelovima Himalaja pronalazimo sinijsku ili kinesku klimu. Ovu klimu odlikuju obilježja slična onima sredozemne klime, uz razliku u zimskim padalinama koje su u sredozemnoj klimi znatno izraženije nego u sinijskoj pa kažemo da se radi o klimi sa suhim zimama.

Tajga je zajednica vazdazelenog drveća koja raste u snježno-šumskoj klimi.

Kontinentalnost označava izloženost nekoga prostora utjecajima kopna. Kopno ima svojstvo brzog zagrijavanja i hlađenja što može utjecati na klimu toga prostora.

Prašumska klima pruža se uz zapad Dekana, Šri Lanku, dio Indokine, Malajski poluotok i Malajsko otočje. Obilježje ove klime su visoke količine padalina i visoke temperature cijele godine. Vegetacija koja raste u ovoj klimi je prašuma.

Visoke temperature i zagrijanost jugozapadne Azije nastaje zbog nedostatka vjetra koji bi donio vlagu, a temperature su same po sebi visoke cijele godine zbog geografskog smještaja samoga prostora.

Sinijska klima ili kineska klima pruža se uz obalni dio Kine i niži dio Himalaje na sjeveru Indokine i Indije. Obilježje ove klime je da je najveća koncentracija padalina u najtoplijem dijelu godinu, a najtopliji mjesec u godini ima prosječnu temperaturu veću od 22 stupnja Celzijeva.

Monsuni su sezonski vjetrovi koji pušu na području Južne i Jugoistočne Azije.

Najčešći klimatski modifikatori u Aziji su reljef, geografskoja širina, vjetrovi te udaljenost od mora. Himalaja kao najviša planina na svijetu utječe na stvaranje pustinja u njezinu zaleđu. Udaljavanjem od mora prema unutrašnjosti klima je sve hladnija i suša kao i povećanjem geografske širine.

Sibir predstavlja unutrašnji dio Ruske Federacije u Aziji, a u prijevodu s tatarskog jezika znači \"uspavana zemlja\". Navedeni prostor je \"uspavan\" zbog dugih i hladnih zima.

Velika prostranstva Sjeverne Azije imaju ponajprije snježno-šumsku klimu čija je izvorna šumska vegetacija tajga. Među karakteristikama ovog klimatskog razreda izražena je kontinentalnost, hladne i duge zime te kratka i svježa ljeta.

Monsuni nastaju zbog razlika u zagrijavanja kopna i mora.