Baobab je karakteristično drvo savanskih prostora prepoznatljivo po svojoj širokoj krošnji i deblom u obliku boce, a jedna od njegovih glavnih značajki je izrazita otpornost na sušu, ključna prilagodba za savansku klimu u kojoj se izmjenjuju sušna i vlažna razdoblja.

Sahara je, za razliku od sadašnje vruće pustinje s oskudnim životom, u razdoblju od 9 do 6 tisuća godina prije Krista bila savana prepuna života, što dokazuju životinjski ostaci, paleoklimatski podaci i ljudski crteži savanskih životinja.

Sredozemnu klimu u Africi imaju sjeverni dijelovi uz Sredozemno more te dijelovi na jugu kontinenta. Spomenuta područja pod utjecajem su mora, a padaline donose ciklone.

Sinijsku klimu u Africi imaju dijelovi Etiopsko-somalijskog visočja, dio Madagarskara, rubovi zavale Konga i dijelovi Jezerskog i Južnoafričkog visočja.

Životinje koje žive u afričkim savanama su žirafe, nosorozi, slonovi, hijene, lavovi,...

Neke od poljoprivrednih kultura koje su najzastupljenije u području prašumske klime su: tropsko voće, kakaovac, batat, riža, šećerna trska i druge biljne kulture. S druge strane, uljez među odgovorima, maslina, uzgaja se na području sredozemne klime.

U sjevernim i južnim dijelovima Afrike nalazimo umjereno tople kišne klime (odnosno klime C razreda), tropske kišne klime nalazimo u središnjem dijelu koji se nalazi u žarkom pojasu, a suhe klime nalazimo oko obratnica u dijelu sjevera i juga afričkog kontinenta. Hladne klime, s druge strane, ne nalazimo u Africi.

Među navedenim morskim strujama uz afričku obalu, Mozambička (i Agulhaska koja proizlazi iz nje) struja topla je, dok su Kanarska (koja teče uz obale Sahare) i Benguelska struja hladne te utječu na razvoj pustinja u obalnim područjima uz koja protječu.

Kanarska struja je hladna morska struja koja struji uz sjeverozapadni dio Afrike te ondje skreće prema zapadu i postaje Sjevernoekvatorska struja.

S obzirom da se većina afričkog kontinenta nalazi u žarkom pojasu, a tek krajnji dijelovi u umjerenom klimatskom pojasu, ne čudi činjenica da vlažna snježno-šumska klima nije pretjerano rasprostranjena na kontinentu. Naime, pronalazimo ju samo u najvišim dijelovima Afrike kao što su vrhovi Kilimanjara ili najviši dijelovi Atlasa.

Pasati su planetarni vjetrovi koji pušu od obratnica prema ekvatoru. Pasati mogu uzrokovati nastanak pješčanih oluja te donose padaline s oceana na kopno.

U području žarkoga pojasa Sunce je tijekom dana vrlo visoko što dovodi do jakoga dnevnog zagrijavanja tla. Navedeni prostor cijele godine ima izrazito visoke temperature.

Kalahari je velika polupustinja koja se nalazi u središnjem dijelu juga Afrike, u istoimenoj zavali okruženoj gorjima. Radi se o području vruće stepske te vruće pustinjske klime gdje je naseljenost rijetka, no živi svijet izrazito bogat, naročito uz područje delte rijeke Okavango koja se nalazi u okviru Kalaharija.

Sahel je prijelazni pojas iz pustinjske u stepsku i savansku klimu na južnom rubu Sahare koji se također naziva i pojasom gladi jer na tom području žive milijuni ljudi u uvjetima teškog uzgoja hrane. Na ovom području veliki problem predstavljaju sve učestalije suše i klimatske promjene, dezertifikacija i salinizacija tla itd.

Degradacijom šuma i travnjaka nastale su poljoprivredne površine u Africi koje se danas koriste i za uzgoj žitarica kao što su proso i fonio.

Na jugozapadnoj obali Afrike smjestila se pustinja Namib, nastala pod utjecajem hladne Benguelske morske struje koja hladi zrak koji dolazi s Atlantika i onemogućuje padaline nad Namibom što rezultira vrlo niskom količinom padalina na ovom prostoru, čak ispod 50 mm godišnje.

Krajnji jugoistočni rub Afrike jedino je područje kontinenta s umjereno toplom vlažnom klimom, jednom od najpogodnijih za život ljudi. Na ovo područje kontinenta snažan utjecaj imaju Agulhaska i Mozambička struja, tople morske struje koje uz geografsku širinu i smjer vjetrova uvjetuju nastanak ovog klimatskog tipa.

Dezertifikacija je naziv za proces širenja pustinja što rezultira gubitkom vrijednih poljodjelskih površina te nemogućnošću života i naseljenosti na dezertificiranom području. Za dezertifikaciju je često kriv čovjek, u slučajevima kada crpi previše vode, prenamjenjuje tlo u obradive površine i sl.

Makija i degradirana šuma te kulture poput vinove loze, agruma i maslina karakteristični su tipovi vegetacijskog pokrova za sredozemnu vegetaciju prisutnu u područjima s istoimenom klimom. Ova područja u Africi nalazimo na krajnjem sjeveru i jugu.

Na velikim područjima afričkog kontinenta u žarkom pojasu kroz velike dijelove Zapadne, Istočne i Središnje Afrike pronalazimo savansku klimu, čija je glavna karakteristika izmjena kišnih i sušnih razdoblja (koje smo učeći o Aziji nazivali ljetnim i zimskim monsunima).

Među navedenim prirodno-vegetacijskim zonama, samo tundru ne pronalazimo u Africi. S obzirom da je veći dio Afrike smješten u žarkom pojasu, a tundru većinom pronalazimo u hladnom pojasu, odnosno na područjima klime tundre, ne čudi izostanak te prirodno-vegetacijske zone u Africi.

Etiopsko-somalijsko, Jezersko i Južnoafričko visočje gorsko-planinska su područja na istoku afričkog kontinenta koje ubrajamo u visoku Afriku, a karakterizira ih sinijska klima. S druge strane, Atlas se nalazi na sjeverozapadu i bilježi druge klimatske tipove C razreda, a njegovi vrhovi čak i vlažnu snježno-šumsku klimu.

Stepska klima u Africi pruža se oko Sahare i dijelovima visoke Afrike. Obilježje stepske klime je postojanost sušnog razdoblja i količina padalina ne prelazi 600m godišnje.

Na afričkom kontinentu sredozemna klima prisutna je na krajnjem jugu kontinenta te na sjeverozapadu uz Sredozemno more. Ta područja pod snažnim su utjecajem mora te se nalaze u područjima gdje se pojavljuju zapadni vjetrovi, što uvjetuje i pojavu ovog klimatskog tipa.

U afričkim savanama živi velik broj različitih životinjskih vrsta među kojima se ističu afrički slon, žirafa, zebra, nosorog, antilopa i brojne mačke kao što su lav, leopard ili gepard. Štoviše, savanska područja Afrike spadaju među životom najbogatije vegetacijske zone planeta.

U većem dijelu ekvatorske Afrike i područjima sve do 15° geografske širine nalazimo tropske kišne klime (prašumsku i savansku klimu). Ovo područje se okvirno poklapa sa žarkim klimatskim pojasom unutar kojega snažna Sunčeva radijacija i okomit kut upada zraka uvjetuju nastanak ovih klimatskih tipova.

U niskoj Africi klimatsko-vegetacijski pojasevi pravilno se izmjenjuju od sjevera prema jugu jer nema viših reljefnih prepreka. S druge strane, na području visoke Afrike pojasevi se izmjenjuju pod snažnim utjecajem smjerova pružanja reljefa.

Klimatski modifikatori koji utječu na klimu Afrike su: odnos kopna i mora, oblik kontinenta, planetarni vjetrovi, nadmorska visina, reljef i geografska širina.

Najsuša područja Afrike smještena su uz sjevernu i južnu obratnicu. Razlog njihove sušnosti, odnosno malene količine padalina je prolazak hladnih morskih struja uz obale tih dijelova Afrike te smjer puhanja planetarnih vjetrova pasata.

Tropske kišne šume rastu pod utjecajem prašumske klime, i to prvenstveno u područjima u samoj blizini ekvatora s velikom količinom padalina kroz cijelu godinu. Govoreći o konkretnim prostorima Afrike, ovu vegetacijsku zonu nalazimo u područjima zavale Konga, na Gvinejskom primorju te na istočnoj obali Madagaskara.

Zenitne kiše svakodnevne su obilne kiše karakteristične za područja prašumske klime. One padaju usred dana (kada je Sunce u zenitu po čemu su i dobile ime) uslijed snažnog zagrijavanja kopna te izdizanja vlažnog zraka koje rezultira obilnim padalinama.

Benguelska struja hladna je morska struja koja struji uz jugozapadne dijelove Afrike i jedan je od uzročnika nastanka pustinja Namib i Kalahari na jugu kontinenta.

Agulhaska struja nastaje prijelazom iz Mozambičke struje te struji uz sami jug kontinenta.