Razlaganje svjetlosti na boje

Brzina svjetlosti u vakuumu je stalna, približno 300 000 km/s, što znači da iz podatka za valnu duljinu možemo jednostavno izračunati frekvenciju i obratno. Frekvencija i valna duljina vidljive svjetlosti daju uvijek isti umnožak – brzinu svjetlosti c.

Brzina svjetlosti u vakuumu je stalna, približno 300 000 km/s, što znači da iz podatka za valnu duljinu možemo jednostavno izračunati frekvenciju i obratno. Frekvencija i valna duljina vidljive svjetlosti daju uvijek isti umnožak – brzinu svjetlosti c.

Brzina svjetlosti u vakuumu je stalna, približno 300 000 km/s, što znači da iz podatka za valnu duljinu možemo jednostavno izračunati frekvenciju i obratno.

Najniže frekvencije vidljive svjetlosti vidimo kao crvenu boju, a najviše doživljavamo kao ljubičastu. Između tih graničnih frekvencija vidljiva je svjetlost – spektar vidljive svjetlosti. Frekvencija i valna duljina vidljive svjetlosti daju uvijek isti umnožak – brzinu svjetlosti c.

Staklenu prizmu koristimo za razlaganje bijele svjetlosti na boje. Svjetlost se prolaskom kroz prizmu lomi zbog različite brzine u zraku i u staklu.

Najniže frekvencije vidljive svjetlosti vidimo kao crvenu boju, a najviše doživljavamo kao ljubičastu. Između tih graničnih frekvencija vidljiva je svjetlost – spektar vidljive svjetlosti.

Staklenu prizmu koristimo za razlaganje bijele svjetlosti na boje. Svjetlost se prolaskom kroz prizmu lomi zbog različite brzine u zraku i u staklu.

Ultraljubičasto zračenje ima valne duljine manje od valnih duljina vidljive svjetlosti. Infracrveno zračenje čine valovi čija je valna duljina veća od valne duljine vidljive svjetlosti. \n

Najniže frekvencije vidljive svjetlosti vidimo kao crvenu boju, a najviše doživljavamo kao ljubičastu. Između tih graničnih frekvencija vidljiva je svjetlost – spektar vidljive svjetlosti.

Ultraljubičasto zračenje ima valne duljine manje od valnih duljina vidljive svjetlosti. Infracrveno zračenje čine valovi čija je valna duljina veća od valne duljine vidljive svjetlosti.