Žarnjaci izlučuju otpadne tvari difuzijom preko površine tijela. Žarnjaci su beskralježnjaci koji nemaju dišni ni optjecajni sustav, kao ni organe za izlučivanje, dakle nemaju bubrege niti cjevčice za izlučivanje.

Kukci su beskralježnjaci te imaju uobičajeni sustav izlučivanja za beskralježnjake - cjevčice za izlučivanje. Tjelesna se tekućina u cjevčicama filtrira te se tako izdvajaju otpadne tvari. Primjerice, kod kukaca, stonoga i pauka otpadne tvari ulaze u crijevo i izlaze van skupa s izmetom.

Spužve izlučuju otpadne tvari difuzijom preko površine tijela. Spužve su beskralježnjaci koji nemaju dišni ni optjecajni sustav, kao ni organe za izlučivanje, dakle nemaju bubrege niti cjevčice za izlučivanje.

Ribe izbacuju otpadne dušične spojeve u obliku amonijaka. Općenito, razgradnjom bjelančevina nastaju različiti spojevi koji sadrže dušik, jedan od ključnih elemenata koji gradi bjelančevine. Ti su spojevi amonijak, mokraćna kiselina i urea. Izlučuju se iz tijela mokraćom.

S obzirom na to da tjelesne tekućine slatkovodne ribe imaju više otopljenih tvari od okolne vode, voda stalno ulazi u tijelo ribe osmozom. Kako bi održala stalan sastav tjelesnih tekućina, tijelo slatkovodne ribe zadržava soli, a bubrezi proizvode razrijeđenu mokraću.

Biljke nemaju posebne organe za izlučivanje otpadnih tvari iz organizma. Biljke sastav tekućina i količinu vode mogu regulirati procesom transpiracije kroz puči. Tako se gubi voda iz tijela i održava stalan protok tvari i vode u biljci.

Pauci su beskralježnjaci te imaju uobičajeni sustav izlučivanja za beskralježnjake - cjevčice za izlučivanje. Tjelesna se tekućina u cjevčicama filtrira te se tako izdvajaju otpadne tvari. Kod pauka otpadne tvari ulaze u crijevo i izlaze van skupa s izmetom.

Kod većine sisavaca mokraća izlazi kroz mokraćni otvor, koji je namijenjen za izlučivanje mokraće. Za razliku od sisavaca, ptice i gmazovi imaju nečisnicu, otvor koji služi za izlučivanje mokraće, izmeta i spolnih stanica.

Biljke nemaju posebne organe za izlučivanje otpadnih tvari iz organizma. Biljke sastav tekućina i količinu vode mogu regulirati procesom transpiracije kroz puči. Tako se gubi voda iz tijela i održava stalan protok tvari i vode u biljci.

Većina beskralježnjaka ima organe za izlučivanje koji se nazivaju cjevčice za izlučivanje. Otpadne se tvari iz cjevčica izlučuju u crijevo ili u otvor za izlučivanje. Primjerice, kod kukaca, stonoga i pauka otpadne tvari ulaze u crijevo i izlaze van skupa s izmetom, a kod npr. gujavica i puža vinogradnjaka izlaze iz otvora za izlučivanje na tijelu.

Većina beskralježnjaka ima organe za izlučivanje koji se nazivaju cjevčice za izlučivanje. Kod kopnenog puža vinogradnjaka otpadne tvari izlaze iz otvora za izlučivanje na tijelu, a npr. kod kukaca, stonoga i pauka ulaze u crijevo i izlaze van skupa s izmetom.

Slatkovodne ribe neprestano primaju vodu osmozom, najviše kroz škrge. Tjelesne tekućine slatkovodne ribe su \"gušće\" (imaju više otopljenih tvari) u odnosu na okolnu vodu. Iz tog razloga, voda procesom osmoze neprestano ulazi u tijelo ribe iz prostora u kojem je koncentracija vode veća (okolina) u prostor u kojem je koncentracija vode manja (tijelo ribe).

Gljive nemaju posebne organe za izlučivanje otpadnih tvari iz organizma. Sastav tjelesnih tekućina reguliraju difuzijom. Tim se procesom otpadne tvari izbacuju preko stanične stijenke u okoliš.

Vodozemci imaju tanku kožu prekrivenu sluzi zbog čega stalno gube vodu preko površine tijela, a i potrebna im je voda da zadrže sluzavost kože. Zbog toga im je vrlo teško preživjeti u uvjetima s nedovoljno vode. Višeslojna koža sisavaca, gmazova i ptica sprječava gubitak vode iz tijela isparavanjem, dok su vodozemci zbog tanke kože više ovisni o vodi.

Većina beskralježnjaka ima organe za izlučivanje koji se nazivaju cjevčice za izlučivanje. Otpadne se tvari iz cjevčica izlučuju u crijevo ili u otvor za izlučivanje. Primjerice, kod gujavica i puža vinogradnjaka otpadne tvari izlaze iz otvora za izlučivanje na tijelu, a kod kukaca, stonoga i pauka ulaze u crijevo i izlaze van skupa s izmetom.

Za razliku od sisavaca, vodozemaca i nekih gmazova, ptice ne posjeduju mokraćni mjehur. Izostanak mjehura je jedna od prilagodbi ptica za let jer bi mjehur pun tekućine bio pretežak i otežavao let.

Kukci izbacuju dušične spojeve u obliku mokraćne kiseline. Općenito, razgradnjom bjelančevina nastaju različiti spojevi koji sadrže dušik, jedan od ključnih elemenata koji gradi bjelančevine. Ti su spojevi amonijak, mokraćna kiselina i urea. Izlučuju se iz tijela mokraćom.

Bakterije vrše izlučivanje preko \"površine tijela\". Kako su građeni od jedne stanice, njihova \"površina tijela\" zapravo je stanična membrana koja obavija stanicu preko koje štetne i otpadne tvari te višak vode mogu prolaziti difuzijom.

Većina beskralježnjaka ima organe za izlučivanje koji se nazivaju cjevčice za izlučivanje. Kod gujavica otpadne tvari izlaze iz otvora za izlučivanje na tijelu, a npr. kod kukaca, stonoga i pauka ulaze u crijevo i izlaze van skupa s izmetom.

Kukci su beskralježnjaci te imaju uobičajeni sustav izlučivanja za beskralježnjake - cjevčice za izlučivanje. Tjelesna se tekućina u cjevčicama filtrira te se tako izdvajaju otpadne tvari. Primjerice, kod kukaca, stonoga i pauka otpadne tvari ulaze u crijevo i izlaze van skupa s izmetom.

Stezljivi mjehurić ili kontraktilna vakuola organel je koji se nalazi u nekim jednostaničnim organizmima, poput euglene, amebe i papučice. Sudjeluje u procesu regulacije sastava staničnih tekućina izbacivanjem viška vode i otpadnih tvari iz stanica.

Kako su tjelesne tekućine morske ribe \"rjeđe\" (imaju manje otopljenih tvari) u odnosu na okolnu vodu, voda procesom osmoze izlazi iz tijela ribe. Voda izlazi iz prostora u kojem je koncentracija vode veća (tijelo ribe) u prostor u kojem je koncentracija vode manja (okolina).

Štetne tvari i višak vode, koje bubrezi filtriranjem izdvoje iz krvi, nakupljaju se u obliku mokraće. Mokraća putem mokraćovoda putuje u mokraćni mjehur. Iz mjehura izlazi mokraćna cijev kojim se mokraća izbacuje iz organizma.

U kopnenim (slatkim) vodama nalazi se relativno malo otopljenih soli (zato kopnene vode nemaju slani okus). U odnosu na takvu vodu, u tjelesnim tekućinama ribe nalazi se veća količina soli. Slatkovodne ribe neprestano primaju vodu osmozom, najviše kroz škrge.

Alge nemaju posebne organe za izlučivanje otpadnih tvari iz organizma. Sastav tjelesnih tekućina reguliraju difuzijom. Tim se procesom otpadne tvari izbacuju preko stanične stijenke u okoliš.

Gljive nemaju posebne organe za izlučivanje otpadnih tvari iz organizma. Sastav tjelesnih tekućina reguliraju difuzijom. Tim se procesom otpadne tvari izbacuju preko stanične stijenke u okoliš.

Spužve i žarnjaci izlučuju otpadne tvari difuzijom preko površine tijela. Spužve i žarnjaci beskralježnjaci su koji nemaju dišni ni optjecajni sustav, kao ni organe za izlučivanje, dakle nemaju bubrege niti cjevčice za izlučivanje.

Alge nemaju posebne organe za izlučivanje otpadnih tvari iz organizma. Sastav tjelesnih tekućina reguliraju difuzijom. Tim se procesom otpadne tvari izbacuju preko stanične stijenke u okoliš.

Kralježnjaci imaju dva bubrega, odnosno jedan par bubrega. Ovisno o skupini, bubrezi se razlikuju po obliku i veličini. Za razliku od kralježnjaka, beskralježnjaci nemaju bubrege, već posebne strukture za izlučivanje u obliku cjevčica.

Ptice izbacuju dušične spojeve u obliku mokraćne kiseline. Općenito, razgradnjom bjelančevina nastaju različiti spojevi koji sadrže dušik, jedan od ključnih elemenata koji gradi bjelančevine. Ti su spojevi amonijak, mokraćna kiselina i urea. Izlučuju se iz tijela mokraćom.

Bakterije i arheje održavaju stalni sastav tjelesnih tekućina difuzijom i osmozom. Jednostanični organizmi često nemaju posebne mehanizme za izlučivanje, već izmjenu tvari vrše preko cijele površine stanice, odnosno preko stanične membrane, koja obavija stanicu preko koje štetne i otpadne tvari te višak vode mogu prolaziti difuzijom i osmozom.

Morske ribe piju morsku vodu kako bi unijele što više tekućine u tijelo, ali time unose i dodatne soli. Morske ribe žive u okolišu u kojem ima više otopljenih tvari nego u njihovom tijelu, zbog čega piju vodu kako bi nadoknadili stalne gubitke vode. Sol koju unesu morskom vodom izbacuju različitim mehanizmima.

U slatkim vodama ima relativno malo otopljenih soli, zbog čega ih slatkovodne ribe pretežno unose pomoću hrane. Njihovo tijelo zadržava sol izlučivanjem razrijeđene mokraće.

Mokraćni otvor je otvor kroz koji prolazi isključivo mokraća. Pojavljuje se kod većine sisavaca i riba, dok ptice, gmazovi i vodozemci imaju nečisnicu. Nečisnica je otvor koji osim za izlučivanje mokraće služi i za izlučivanje izmeta i spolnih stanica.

Bubreg je organ za izlučivanje kojeg imaju svi kralježnjaci, uključujući čovjeka. U bubregu se proizvodi mokraća, koja sadrži otpadne tvari, ali i višak soli i vode iz tijela. Regulacijom količine soli i vode u organizmu, bubreg sudjeluje u kontroli sastava i volumena tjelesnih tekućina.

Morske ribe pojačano izbacuju sol iz tijela, ali zadržavaju vodu. Kako su tjelesne tekućine morske ribe \"rjeđe\" (imaju manje otopljenih tvari) u odnosu na okolnu vodu, voda procesom osmoze izlazi iz tijela ribe. Morske ribe piju morsku vodu kako bi unijele što više tekućine u tijelo, ali time unose i dodatne soli.

Sisavci izbacuju dušične spojeve u obliku uree. Općenito, razgradnjom bjelančevina nastaju različiti spojevi koji sadrže dušik, jedan od ključnih elemenata koji gradi bjelančevine. Ti su spojevi amonijak, mokraćna kiselina i urea. Izlučuju se iz tijela mokraćom.

Mokraća se stvara u bubrezima. Iz svakog bubrega izlazi po jedan mokraćovod, koji odvodi mokraću u mokraćni mjehur. Jedna mokraćna cijev provodi mokraću od mokraćnog mjehura do izlaska iz tijela.

Tjelesne tekućine slatkovodne ribe su \"gušće\" (imaju više otopljenih tvari) u odnosu na okolnu vodu. Iz tog razloga, voda procesom osmoze neprestano ulazi u tijelo ribe iz prostora u kojem je koncentracija vode veća (okolina) u prostor u kojem je koncentracija vode manja (tijelo ribe). Višak vode izbacuju razrijeđenom mokraćom.

Većina beskralježnjaka ima organe za izlučivanje koji se nazivaju cjevčice za izlučivanje. Bubrezi su organi za izlučivanje kralježnjaka, a jednostavniji organizmi (npr. spužve i žarnjaci) vrše izlučivanje štetnih i otpadnih tvari preko površine tijela.

Većina jednostaničnih organizama regulira sastav tjelesnih tekućina difuzijom. Sva živa bića reguliraju sastav tjelesnih tekućina kako bi održale njihov stalni sastav, što je presudno za preživljavanje i pravilno odvijanje brojnih procesa unutar organizma.

U morskoj vodi nalazi se mnogo otopljenih soli (zato morska voda ima slan okus). U odnosu na morsku vodu, u tjelesnim tekućinama ribe nalazi se manja količina soli. Morske ribe tako stalno gube vodu iz tijela osmozom.

Ne, previše vode bi ulazilo u tijelo papučice. Tijelo papučice ima puno više otopljenih tvari od destilirane vode pa bi voda pojačano ulazila u tijelo papučice i stanica bi se rasprsnula. Kako do toga ne bi došlo, organizam mora imati stezljive mjehuriće koji izbacuju višak vode.

Kada se organizam nalazi u slatkoj vodi, u njegovom tijelu ima više otopljenih tvari nego u okolišu. Zbog toga voda pojačano ulazi u tijelo pa je potreban pojačani rad stezljivih mjehurića, kako bi se izbacio višak vode jer inače može doći do pucanja stanice.

Nečisnica je zajednički otvor kroz koji iz tijela izlaze produkti sustava za izlučivanje, ali i probavnog i reproduktivnog sustava. Tipičan je za vodozemce, ptice i gmazove. Mokraćni otvor je otvor kroz koji prolazi isključivo mokraća. Pojavljuje se kod većine sisavaca i riba.

Slično kao jednostavni beskralježnjaci, koji izlučuju otpadne i štetne tvari preko površine tijela, jednostanični organizmi vrše izlučivanje preko \"površine tijela\". Kako su građeni od jedne stanice, njihova \"površina tijela\" zapravo je stanična membrana koja obavija stanicu preko koje štetne i otpadne tvari te višak vode mogu prolaziti difuzijom.

Živim bićima na kopnu jedan je od najvećih izazova zadržavanje dovoljne količine vode u tijelu. Sustavi za održavanje stalnog sastava tjelesnih tekućina živih bića na kopnu pomažu zadržati što više vode u tijelu uz istovremeno izbacivanje štetnih i otpadnih tvari. Višeslojna koža sisavaca, gmazova i ptica sprječava gubitak vode iz tijela isparavanjem, dok su vodozemci zbog tanke kože više ovisni o vodi.

Sisavci, ptice i gmazovi imaju deblju, višeslojnu kožu koja otežava isparavanje vode preko površine tijela, čime se smanjuje gubitak vode. Općenito, živim bićima na kopnu jedan je od najvećih izazova zadržavanje dovoljne količine vode u tijelu. Sustavi za održavanje stalnog sastava tjelesnih tekućina živih bića na kopnu pomažu zadržati što više vode u tijelu uz istovremeno izbacivanje štetnih i otpadnih tvari.

Uloga vode u biljci je prijenos tvari kroz biljku. Preko korijenovih dlačica, voda i u njoj otopljene tvari ulaze u biljku. Do listova dolaze stabljikom kroz provodne žile. Biljke sastav tekućina i količinu vode mogu regulirati procesom transpiracije kroz puči. Tako se gubi voda iz tijela i održava stalan protok tvari i vode u biljci.

Morske ribe žive u okolišu u kojem ima više otopljenih tvari nego u njihovom tijelu, zbog čega piju vodu kako bi nadoknadili stalne gubitke vode, ali time unose i dodatne soli. Ta se sol stalno izbacuje preko škrga, kako se u tijelu ribe ne bi nakupilo previše soli i time poremetio sastav tjelesnih tekućina.

Nečisnica je zajednički otvor kroz koji iz tijela izlaze produkti sustava za izlučivanje, ali i probavnog i reproduktivnog sustava. Tipičan je za vodozemce, ptice i gmazove. Mokraćni otvor je otvor kroz koji prolazi isključivo mokraća. Pojavljuje se kod većine sisavaca i riba.

Stezljivi mjehurić ili kontraktilna vakuola organel je koji se nalazi u nekim jednostaničnim organizmima, poput euglene, amebe i papučice. Sudjeluje u procesu regulacije sastava staničnih tekućina izbacivanjem viška vode i otpadnih tvari iz stanica.